Ovdje noću vrište duše turskih dušmana koji su klali, silovali, palili i pljačkali. Vrište za svojim životima, nerođenom djecom... Vrište od crnog staroplaninskog mlijeka kojeg su se napili pa udavili, vrište zarobljeni u stijenama, pričaju mještani o mostu iznad rijeke Temštice na Staroj planini u istočnoj Srbiji.

Pogledajte video: Tajna Mrtvačkog mosta

O mostu je u Hrvatskom planinaru 1926. pisao Ivan Krajač, predsjednik Hrvatskog planinarskog društva u Kraljevini SHS.

Krajačev kuk njemu u čast

Ivan Krajač (Senj, 1877.-1945.), bio je hrvatski odvjetnik, pisac, pravnik, političar i planinar.

Od 1921. do 1925. bio je predsjednik Hrvatskog planinarskog društva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.

Pisao je za Hrvatski planinar u kojem je objavljeno mnoštvo njegovih članaka.

Na sjevernom Velebitu njemu u čast jedan od najistaknutijih Rožanskih kukova nazvali su Krajačev kuk.

Iz Hrvatskog planinara prenosimo dio o Mrtvačkom mostu i usponu na najviši vrh Stare planine Midžor (2168 m).

- Dan prije naručio sam dva konja do Toplog Dola, jednog za torbe, gunjeve i hranu, a drugog za mene za 5 ujutro. Povorka je bila velika i neobična, naprijed ja, iza mene dva žandara s puškama i oštrim nabojima, koje mi je pridijelio komandir Žandarmerijske stanice u Toplom Dolu. Iza je bio moj tajnik i moj lični žandarm iz Ministarstva bez puške, a konačno Tančo Nokolić, visoki stari seljak iz Temske u dugom bijelom jeleku sa čemerom, u živopisnoj nacionalnoj nošnji, piše Ivan Krajač u Hrvatskom planinaru.

- Dolina Temštice je pogotovo u donjoj polovini toka, ispod Mrtvačkog Mosta, slična prodoru. Osobito je lijepa, duga, uska alpinska dolina, kojom se ruši jaka gorska rijeka, pa i ona pravi utisak znatno više alpinske doline. Svakom turisti, a napose planinaru, ostat će dolina Temštice sa svojim brojnim varijacijama i raznolikošću u strukturi, terenu i okolišu nezaboravna. U svom žanru je to očito jedna od najljepših i najinteresantnijih dolina u čitavoj državi. Voda je Temštice u donjem toku, ispod Mrtvačkog Mosta, zelenkaste boje, a u gornjem toku od Mrtvačkog mosta do Toplog Dola, crvenkasto smeđe boje. 

Bitka između hajduka i Turaka

- Prošavši najromantičniji dio doline s Tumbom i Temcom put se opet spušta, a dolina se suzuje, jer ju uz lijevu obalu vode zatvara okomita do 150 m visoka stijena smećkaste boje. Put se nastavlja do mjesta, gdje u Temšticu utječe gorskom dolinom jaki potok Visočica, uz kojega vodi put, što ga tzv. Mrtvački Most spaja s našim putem. Strana na lijevoj obali Temštice nad Mrtvačkim Mostom zove se Mrtvina. Na specijalnoj karti most je neispravno označen kao Mrtvi Most.

- Ljudi, koje sam pitao, saglasno su mi pričali, da se je na starom mostu, koji je bio na istom mjestu gdje i današnji most, vodila borba između hajduka i Turaka. Hajduci da su učinili zasjedu u današnjoj Mrtvini, a Turci da su dolazili iz Temske, pa su se pred današnjim Mrtvačkim Mostom odmarali. Straža im je bila zaspala. Na to su hajduci napali. Turci su primili borbu i u toj borbi je poginuo turski vođa Husein na samom mostu, a od tada se zove Mrtvački Most. 

'Ovdje pričaju hiža, kao kajkavci'

- Stigli smo u Topli Dol. Tu je Toplido, selo u uskoj dolini toplodolske rijeke. Umorni od puta, radi odmaklog vremena nismo mogli više isti dan nastaviti prema Midžoru. Poslijepodne sam se uspeo na selo, kojih 150 m, u nadi, da će mi se otvoriti pogled na cijeli vijenac Stare Planine. Toplido je lijepo selo, stanovnici su vrlo prijazni, dobri i vrlo radini ljudi, koji cikom zore izlaze na posao i u mraku se vraćaju sa svojih oranica. Ljudi su jaki i lijepi, a jedan dio njih pokazuje tipične oznake mješavine mongolske krvi. Govore posebnim dijalektom, kojeg mi teže razumijemo, za kuću rabe riječ: hiža, kao i kajkavci iz čega očito slijedi, ta da riječ nije posvojena tuđa riječ nego stara slavenska riječ, dijalekt je isti s ove i s one strane granice - napisao je.

*Hrvatski Planinar, glasilo Hrvatskog Planinarskog Društva u Zagrebu, br. 8, u Zagrebu 1926. god. Dr. I. Krajač: Midžor (2186 m). - Dr. I Krajač: Zavižanska i rajinačka planinarska koliba. Izdaje 'Hrvatsko Planinarsko Društvo' u nakladi 'Nakladne zadruge Hrv. Planinar' u Zagrebu

Nestao između Zagreba i Bleiburga

Krajač je od 1942. do 1945. pisao za kulturno-politički tjednik Spremnost iz Zagreba.

Pisao je geopolitičke članke: Kulturna sposobnost Hrvata; Balkan, Hrvati i susjedi; Kulturna specifičnost Hrvata; Istra s Goričkom krajinom; Jadran, Sredozemlje i Europa; Kulturni individualizam Hrvata; Boka Kotorska. Suvremena geopolitička razmatranja; Naše kulturno stvaranje i suradnja; Asimilatorska snaga Hrvatske; Bit i opravdavanje hrvatskog planinarstva; Pitanje Sandžaka. 

Tvrdio je da je granica Balkana na Dunavu, a ne na Kupi.

Pred sam kraj rata nestao je negdje na putu između Zagreba i Bleiburga.

Pobjeda Nišavskog partizanskog odreda

Dva desetljeća nakon što je posjetio Mrtvački most, tamo je bila nova žestoka bitka.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata ovdje je jedinici bugarske vojske koja je bila na strani fašista, velike gubitke nanio peterostruko slabiji Nišavskog partizanski odred. Bilo je to 23. ožujka 1944. godine, piše Kurir.

Stradalo je oko 40 boraca bugarske jedinice, neke je odnijela rijeka. Bugarske vlasti su prikrivale informacije o broju mrtvih, a kad se saznalo za bitku, naglo je porastao broj članova Nišavskog odreda.

Na tom je mjestu i spomenik borcima koji su se borili protiv Bugara.