Moćne žene Hrvatske: Političke sluškinje ili 'Ivane Orleanske'?

Žena je liberalcu dama, klerikalcu služavka, a agrarcu domaćica koja drži tri ćoška kuće, tako glasi na široko citirana misao vođe HSS-a Stjepana Radića s početka 20. st. Prema toj kategorizaciji, Kolinda Grabar-Kitarović, damski dizajnirana od glave do pete, odgovarala bi fantaziji hrvatskoga liberala, preciznije,  neoliberalizma 21. st. 

Tako mimo svoje internacionalne pojave i volje ne prelazi pristojnu samoafirmaciju domaće žene. Na Zapadu, u kolijevci slobodnoga tržišta, preteče sufražetkinja koje militantno zahtijevaju svoju političku participaciju, zabilježene su još 1690. 

RAZLIKE U PLAĆAMA Za to su se borile? Žene u EU od 4. studenog rade 'besplatno'

U Holandiji se dogodila prava buna žena. Htjele su prigrabiti vlast, bile su pograbile već i puške, ali prava vlast ih je suzbila, dala ih je šibama isprašiti kroz ulice, a mjesto pušaka morale su nositi u taj mah metle, bilježi Josip Matasović tu prastaru neprirodnu i protuprirodnu provalu kolektivnoga ženskoga gnjeva, svakako subverzivnu za svoje vrijeme. Naprotiv, na hrvatskim terenima, bez izričitoga traženja, dobile su blagonaklono priznanje za svoje zasluge u muškome univerzumu.  Ako bi izbor Kolinde Grabar-Kitarović bio svojevrsna nagrada za doprinose u HDZ-ovoj Hrvatskoj:  bila je jedna od rijetkih ministara u vladi Ive Sanadera  bez  korupcijske mrlje; osvjetlala je obraz hrvatske državotvornosti po bijelome svijetu.  

Ali unutar užih redova samoga HDZ-a,  stvar stoji ponešto drukčije, kako upozorava slučaja Jadranke Kosor. Nakon Sanaderove abdikacije 2009. imenovana za prvu premijerku neovisne Hrvatske, podsjetimo, u svojstvu svojevrsne političke sluškinje (rekao bi Radić) trebala je za njega finiširati  neke poslove. Pruživši otpor, pokazala je samo granicu ženske lojalnosti muškim političkim potrebama. Ukratko, domaća feministička pamet, kao nadstranački trend, imao bi mnogo teže  zadaće od prebrojavanja muško-ženskih kvota u državnim ustanovama . 

Za početak - istraživanje o osobitim povijesnim trenucima koji su domaće žene izvukle iz kućne, obiteljske i bračne anonimnosti u spasonosna rješenja elitnih nomenklatura moći. Naime, ovdašnje ženske organizacije počinju s AFŽ-om, koji je  glasačko pravo službeno i institucionalno  ishodio Ustavom iz  1946. Dogodilo se to u najsurovijim komunističkim godinama SFRJ  nakon Drugoga svjetskoga rata, kada je valjalo politički reprezentirati  ratničkoherojske trijumfe i istodobno nadoknaditi masovnu depopulaciju muške radne snage  u obnovi zemlje.  

ONE SE PAMTE Slavne političarke: Pamtit će ih kao iznimne i vrlo snažne žene

Nezamisliva inovacija biračkoga tijela, samo jednoj ženskoj vrsti namijenilo je mjesta u Saboru: na glas - hvaljenim partizanskim heroinama, mačističkim šapatom -  militantnim  muškobanjama koje su Nijemcima i ustašama postavljale zasjede. Premda je na pobjedničkoj strani sudjelovalo više od 100.000 antifašistica nekadašnje Jugoslavije, velika većina ipak je u partizanskim redovima obavljala tihe pozadinske poslove bolničarki, kurirki, štapskih tajnica, daktilografkinja, agitatorica.  

Iz masovnoga uzorka izdvojena je lička seljanka Kata Pejnović, žena s puškom u ruci, ali bezuvjetno -  majka petero djece koja se ne odriče svoje navodno urođene skrbničke i socijalne funkcije. Kao mater ratnica ušla je u gomilu muških vijećnika  ZAVNOH-a koji je demontirao Banovinu Hrvatsku, udarajući temelje današnjega hrvatskoga zemljopisnoga radijusa.  Štoviše, izabrana u predsjedništvo ZAVNOH-a, kao prva komunistica u  političkoj hijerarhiji, stala je uz bok Vladimiru Nazoru i Andriji Hebrangu. Nakon rata  među pripadnicama svoga spola dogurala je najdalje, do  prve potpredsjednice Sabora. U to je ime, na nju  navaljena nimalo lagodna  dužnost šefice saborskoga odbora koji rješava  molbe i žalbe.  

Kolinda Grabar-Kitarović nije izronila iz ratnih vremena. Na prvi pogled, ništa na njoj ne asocira na bespolnoga anđela u muškom oklopu Ivane Orleanske. Uostalom, srednjovjekovna junakinja živjela je u vremenu teškoga fizičkoga napora agrarne Europe, pa je seljačku motiku zamijenila mačem. U  21. st. kreira bojno polje metafizičkih, eteričnih, digitalnih  okršaja na velike daljine. Zapravo, Kolinda Grabar Kitarović - raskošne ljepote zrele dobi – nad Hrvatskom  iluminira ženu sjevernoameričkoga kontinenta u superiornosti  nad  ovdašnjom  ženskom realnosti.

HRVATSKI ŽIGOLO Moćne domaće političarke ga plaćaju za seks, razvratni seks

Od tuda nadnaravnost njezine pojave, takoreći čarobnjačka.  Predstavlja koncentrat  niza tradicionalnih i suvremenih  ženskih uloga koje je moguće zadovoljiti samo u muškom idealu. Ostajući  vjekovječna, pouzdana supruga,  majka i domaćica, na drugoj strani  -  visoko obrazovana, ambiciozna i karijerna činovnica u diplomatskim krugovima, možda posljednjoj oazi dominantno muškoga posla u državnim strukturama. 

Pa ipak,  nije sasvim bez vraga njezina glavna referenca o višegodišnjem radnom stažu  u vojnom savezu NATO-u. Doda li se tome da je Ruža Tomašić, nekadašnja kanadska policajka, predložila HDZ-u da Kolindu Grabar-Kitarović kandidira za predsjednicu države, postaje mnogo  shvatljivija, koliko njezina nadmoćna borbenost u izbornom tadašnjem dvoboju s pitomim “pravednikom“ Ivom Josipovićem, toliko njezin slavljenički odlazak među veterane Domovinskoga rata  koji taboruju usred hrvatske metropole. 

U konačnici,  u svim nerazgraničenim ovlastima između predsjednika i premijera jasna je samo potpuna predsjednička vlast nad Oružanim snagama, kojima od sada, eto, dirigira nježna ženska ruka.  Dobra je to vijest za vojne saveznike na Zapadu u  antiterorističkoj ofenzivi, ali loša za domaću javnost. Jer nakon Jadranke Kosor savršeno je jasno da  Hrvatska ženskome rodu   dopušta najuglednija i najutjecajnija mjesta državne nomenklature isključivo u  velikom muškom hendikepu Markovoga trga i Pantovčaka. Praksa je vrlo stara,  omogućila je  pionirski  ženski korak po posvećenom tlu današnje sabornice, dok su  još “redovi i staleži“  saborsko zdanje  nazivali “domus regnicolaris“. Značajno manjih proporcija, izgrađena je  isključivo za reprezentaciju  plemenitih hrvatskih muževa. 

Premda krupni i sitni feudalci 18. st., bili su ipak samo “agrarci“ koji drugi spol doživljavaju kao majke svojih bioloških nasljednika i skrbnice nad kućnom udobnosti, ali  na nepremostivoj  distanci od javnih političkih prostora. Do dana današnjega ignorirana je činjenica da su u Sabor  neke žene oduvijek ulazile u krajnjoj i pomno zataškanoj  nuždi, kao prezrene sluškinje, dakako,  da počiste  slomljena pera i zgužvane papire  nakon burnih sijela o općem dobru domovine. 

Zasad nema dokaza da je ijedna žena službeno ušla u “domus regnicolaris“ prije četiri kmetice iz Zagorja, kvalificirane kao vještice 1747. U komparaciji s tadašnjim antropološkim poimanjima, kvartet je iskazao neprirodnu nadmoć na različitim poljima poželjne ženske prosječnosti, uključujući gospodsku i nadmenu verbalnu sposobnost u izricanju prijetnji i kletvi koja je zagorske obiteljske “družine“ ostavljala bez riječi i bacala u očaj.  Sljedeća će se pojaviti tek dva stoljeća kasnije,  u liku Marije Jurić Zagorke, prve žene kojoj je dopušteno da o saborskim zbivanjima izvještava kao novinarka. Nije se  borila za vlast nego za profesionalnu šansu, koja se otvarala samo u razdobljima opravdane odsutnosti njezinih kolega. No tekstovi o uzvišenim muškim temama nisu nosili  njezin autorski potpis,  točno kako se vjekovima nije smjelo spominjati da “domus regnicolaris“ mnogo toga duguje neznanim sluškinjama.  

Od tada do Kate Pejnović nema javno dostupnih vijesti o borbi hrvatske žene protiv muške percepcije liberalca, klerikalca i seljaka, uključujući čak privid o devijaciji Marije Radić, knjižničarske i spisateljice, udovice Stjepana Radića. Premda je njegovi duhovni nasljednici  definiraju kao prvu hrvatsku političarku, neporeciva je činjenica da je  samo pokušala održati veliko djelo svoga supruga. Godine 1945., kada su održani prvi višestranački izbori nakon Drugoga svjetskoga rata, jedna od četiri HSS-ove frakcije njezino je ime stavila na vrh stranačke  liste. U Sabor nije ušla, jer su njezini  kolege u HSS-u na kraju  odabrali  političku apstinenciju. 

U tom pogledu Kolinda Grabar-Kitarović ispunjava političko mjesto koje je davno utabano za objeručke prihvaćen AFŽ. Istina da je prva predsjednica samostalne države, ali njoj prethodi Ema Derossi Bjelajac, jedina predsjednica hrvatskoga Predsjedništva u polustoljetnom  trajanju SR Hrvatske. Rođena Labinjanka, čak je potekla iz istoga širega zavičaja...