Mogli bi kliniku voditi: Iz našeg sela poteklo je čak 20 liječnika

Ajde, uzmi olovku i piši, dočekuje nas barba Marko Luetić (77) dok kao iz rukava niže imena liječnika koji su potomci loze Luetić.

- Sigurno malo tko zna da je evo tu, u ovoj kamenoj kući, rođen pradjed našeg doktora Krešimira Luetića. Ma znate na kojega mislim, novoizabranog predsjednika Hrvatske liječničke komore - priča nam Marko Luetić.

Do njegova Luetića, zadnjeg zaseoka sela Župe u Općini Zagvozd podno Biokova, vodi vijugava Napoleonova cesta. Donedavno, u Luetiću je bilo 32 aktivna kućanstva i više od 150 stanovnika. Danas ih je samo četvero - po dvoje u dvije kuće. Selo Župe prepoznatljivo je po velikom broju intelektualaca, napose liječnika koji korijene vuku baš iz tog sela. I upravo su liječnici oni koji drže primat kao malo koje mjesto u Hrvatskoj.

Osim Krešimira, korijene iz Luetića vuče Tomislav Luetić.

- E, to je onaj što je razdvojio hrvatske blizanke, onaj o kojemu pričaju Hrvatska i svijet. Rođen je u Zagrebu, ali njegovi su korijeni iz Luetića. I otac mu je bio profesor doktor, akademik Vladimir. Tomislav dolazi rijetko, Krešo navrati češće, jer mu je majka ovdje pokopana. Njihove pradjedovske kuće nisu za stanovanje, ali zato su im vrata naših kuća širom otvorena - kaže Frane Luetić (70), učitelj u mirovini, od kojeg saznajemo podosta zanimljivosti o lozi Luetić.

Krešimirov otac Tonći je liječnik, a stric njegova oca Josip Bepo Luetić bio je prvi liječnik u Zagvozdu davne 1927. godine. Vidite, još prije stotinu godina Luetići su bili liječnici, a nije u to vrijeme bilo lako škole završiti. Ljudi su prodavali zemlju da bi djecu mogli školovati.

Nema u Luetića ljubomore i zavisti jednih prema drugima, nego prestiža. Kad glava kuće kaže: “Ako može tvoj sin, zašto ne bi i moj”. I puno su si međusobno pomagali. Jedni druge su vukli, odlazilo se na školovanje i moralo se učiti, a Luetići su posebno težili medicini - s ponosom u glasu ističe Frane, dok Marko kroz šalu dobacuje:

- Je puno u Luetića doktora, a mi isto umiremo.

Da jabuka ne pada daleko od stabla najbolji su primjer poznati splitski ortoped Bruno, čiji su sin i kći, baš kao i otac, izabrali medicinu.

- Ja sam Bruna učio, ma odmah se na njemu vidjelo da će velike škole izučiti - priča nam posljednji župski učitelj Frane, koji je osamdesetih godina prošlog stoljeća zatvorio među posljednjima vrata župske škole. Kad im se pridruže još tri poznata župska intelektualca, akademik Josip Roglić, liječnik Marko Turić i splitski specijalist Jure Roglić, brojka se penje na više od 20 poznatih imena u medicinskim krugovima.

- Toliko ih je da bi mogli kliniku voditi samo Luetići. Ima ih iz svih grana medicine: kirurgije, ortopedije, radiologije, vaskularne, ginekologije, obiteljske... Nemoj više ni pisati jer tko će sve nabrojiti što su završili - napominje ponosno učitelj Frane. Koliko su Luetići bili “jako” pleme govori i podatak da je jedna od prvih škola u Imotskoj krajini bila smještena upravo u zaseoku Luetići davne 1859. Imala je Župa i prvu poštu na ovim prostorima, i to baš u zaseoku Luetići. A u ovoj kući, gdje je bila prva škola, prespavao je car Franjo Josip na proputovanju.

Otišli su Luetići na sve strane svijeta, rasuli se diljem Hrvatske, ali svoj kraj ne zaboravljaju.

- Ma dobre su nam i nevjeste, dođe i Tomislavova supruga Daška Marija. I njezini su korijeni iz Imotske krajine. Otac joj je prvi predsjednik Sabora Žarko Domljan - nastavlja Frane, koji uživa u miru i ljepoti župskih vinograda.

- Važno je da i oni, baš kao i njihova djeca, ne zaborave gdje su geni kameni. Naši Luetići svi odreda spremni su svakom tko im se obrati bezrezervno pomagati. Oni su naši ambasadori - zaključio je učitelj Frane.