Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
79 komentara

'Moj tata nije htio bježati, tukli su ga, mučili i ubili četnici...

Erdovan Pršlja ni danas ne zna gdje su posmrtni ostaci njegova oca koji je ubijen 1991. u selu nedaleko od Vukovara. Četnici su u jednom danu u tom selu ubili 56 Hrvata. Ljude su izvlačili iz kuća i ubijali

Foto: Danijela Mikola/24sata
79 komentara

Berak. Selo nedaleko od Vukovara. Sve do početka 1990. Hrvati i Srbi ondje su živjeli zajedno. A onda su, u jednom danu, Srbi ubili 56 svojih dojučerašnjih susjeda i prijatelja Hrvata.

Među njima je bio i Tomislav Pršlja, tad je imao 51 godinu. Živio je sa suprugom Anđom i šestero djece. Imao je starog oca i mater te nešto zemlje koju je obrađivao da prežive.

Pršljini su bili vjernici, nikad se nikome nisu zamjerali, a mama Anđa se borila za zdravlje dvoje najmlađe djece koje je svaki drugi dan morala voditi na dijalizu.

POGLEDAJTE VIDEO:

SADRŽAJ SPONZORIRA: ZAGREBAČKA ŽUPANIJA, PLINACRO, KAMGRAD, JANAF

Prijavili su se u ZNG

- Bio je travanj 1990., kad je nas nekolicina odlučila osnovati HDZ. Bilo je to vrijeme stvaranja hrvatske države. Sjećam se, organizirali smo u Domu kulture okupljanje i osnivanje stranke. Srbi su prijetili svima koji su došli, razbijali su nam aute, pucali na kuće iz automatskog vojnog oružja koje su dobili od JNA, a i ranili su čovjeka. Braći i meni postalo je jasno da se sprema rat. Pokojni brat Željko i najstariji Petar prijavili su se u kolovozu u postrojbu koja se prva osnivala, Prvi hrvatski redarstvenik. Ja i brat Stipo prijavili smo se u ZNG u lipnju. Tata je bio na barikadama. Do zadnjeg dana nas četvorica braće bili smo u Vukovaru - prisjeća se tih dana jedan od Tomislavovih sinova Erdovan Pršlja (54), koji većinu vremena u godini provede u svojem Berku, iako s obitelji živi u Zagrebu još od progonstva.

Tamo su, nakon progonstva, ostala i njegova dva brata s obiteljima, starija sestra i mama.

Nažalost, rat im je uzeo oca i brata Željka, koji je u Vukovaru poginuo 4. studenog na Mitnici. Imao je tad 23 godine.

Foto: Privatni album

'Znam trojicu četnika koji su ga odveli'

- Bio je 2. rujna, kad je okupiran Berak. U selo je upala organizirana srbočetnička vojska, tzv. ‘Zvezda’, i taj dan su, ulazeći u selo, ubili sve koje su vidjeli na ulici. Koji nisu ubijeni taj dan, nastradali su kasnije. Sve ljude koji su ostali u selu zarobili su 4. rujna, među njima i mojega oca. Radili su im svakakve strahote, bacali ih u bunare, gurali im štakore u usta. Mojeg oca su posebno jako mučili i zlostavljali zbog nas sinova. Iz kuće su ga doveli pred mjesni ured i tamo ga tukli palicama. Na kraju su ga odveli na pašnjak i tamo ga ubili. Trojica četnika su u tom trenutku bili s njim i ja znam tko su oni. Nakon što su ga ubili, poslali su dvojicu po njegovo tijelo. Htjeli su ga pokopati na groblju, ali četnici nisu dali, nego su naredili da ga se zakopa na pašnjaku pod jednom vrbom.

- Tu je tijelo mojega oca bilo do 1993., kad je u selo opet došla JNA. Zatvorili su prilaznu cestu prema Berku, dovezli bager i kamion, iskopali posmrtne ostatke mojega oca i odvezli ih tko zna kuda. Do danas ne znamo gdje. Prema našim saznanjima, tad su iskopali samo tijelo mojega oca te ga odnijeli - kaže sin Erdovan koji je, nakon pada Vukovara, završio u logorima.

Ostatke je uzela JNA

U Vojnom istražnom zatvoru u Beogradu osuđen je na smrt jer je bio osnivač HDZ-a i branitelj, ali je pušten 14. kolovoza u razmjeni “svi za sve” sa 176 svojih suboraca.

Brat Stipo, koji je u ratu bio ranjen tri puta, uspio je izaći iz grada u proboju, a tijelo nastradalog brata Željka našli su tek 1998. godine u masovnoj grobnici na Novom groblju u Vukovaru.

Da im je otac ubijen, braća su u Vukovaru saznala već nakon nekoliko dana.

- Na dan okupacije u kući je s tatom bio pokojni brat Željko, koji je došao kući s terena da se odmori. Jedan mještanin koji je imao kamion natovario je sve koji su htjeli pobjeći iz sela te su izašli u posljednji čas. Među njima je bio i brat Željko. Tata nije htio ići iako ga je brat nagovarao i gurao u kamion. Puno starijih mještana nije htjelo ići. Oni su naivno vjerovali da im nitko neće ništa učiniti, da nikome nisu naudili, da za ništa nisu krivi, a došle su zvijeri koje su ih pobile. Da je otac ubijen, doznali smo od onih koji su uspjeli pobjeći iz sela nakon nekoliko dana kroz kukuruz, ali tek nakon godinu dana čuli smo tko ga je prebijenog i izlomljenog odveo u rit i ubio iz automatskog oružja.

Tema: Nestali u Domovinskom ratu

Možda vas zanima i ovo:
Message