Muzikaši za sva vremena: 'Naš razglas još radi na petrolej...'

Čim se spomene pitomo podravsko mjesto Hlebine, mnogi odmah pomisle na naivno slikarstvo, koje je taj dio Hrvatske uvelo na velika vrata svjetskog slikarstva.

POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:

Pokretanje videa...

01:25

Otprilike istodobno, prije više od pola stoljeća, na scenu su stupili još i danas živući Hlebinski mužikaši, koji su, iako u godinama, u duši još mladići. Zadnju gažu imali su prije tjedan dana. Tad su svirali na jednoj rođendanskoj veselici.
Do prije nekoliko godina bend je bio kompletan. Nedavno su im umrla dva Stjepana, Tomica i Pavešić, tako da su sad u bend tri člana.

Braća Forgač su i osnivači sastava. Vladimir (81) i dvije godine mlađi Ladislav sviraju s Ivanom Pavišićem (74), koji im se sa svojom harmonikom pridružio prije točno 50 godina.

- Mi smo, kak bi rekli pri nami u Podravini, samouki. Nismo nikad svirali na note već po sluhu. Slušali i vježbali. U ono vrijeme bilo je malo mužikaša - govori nam violinist i prvi glas benda, a ujedno “šef” Vladimir. I otac im je bio mužikaš, pa im je u ranoj dobi kupio gitare. Kasnije je Vladimir prešao na violinu, a njegov brat Ladislav, kojeg svi zovu Slavek, sad svira na bugariji i vokalno prati starijeg brata.

Počeli su sa svirkom u svatovima, i to kao drugi bend. Nakon toga slijedili su pozivi na gotovo sve veselice u tom kraju. I danas su puni duha i vedrine. Pitajući ga od kada Ivan svira s njima, Slavek je rekao od 1966. godine jer su ga uzeli zato što je bio jak i najmlađi i jedino je on mogao držati harmoniku cijelu noć.

Šaleći se kažu da je tek sad u ovim godinama naučio svirati, a cijelo vrijeme se “švercao” uz njih. Repertoar im je bogat. Od podravskih do zagorskih, a preko dalmatinskih pjesama. Sve sviraju. Čovjek bi ih mogao slušati satima o dogodovštinama iz tog vremena.

Tako su nam ispričali kako im je nakon svirke u svatovima u naselju Delovi došao blagajnik DVD-a direktno sa zabave i tražio da ga preostali dio noći do jutra prate po selu i sviraju mu po želji, a on je gotovo cijelu torbu ispraznio plaćajući muziku.

- Drugi dan je došao do nas i molio da mu vratimo novac jer će imati problema, pravdajući se kako je bio vrlo pijan i nije znao što radi. Naravno da smo čovjeku dali novac, ali ne sav, jer smo nešto zadržali i za sebe budući da smo satima hodali uz njega po zimi i svirali mu - govori Ivica.

Kazuju kako danas ne sviraju po svatovima jer tu treba razglas, a kad su oni počeli, petrolejske lampe su svijetlile u mnogo kuća. Kažu kako oni nisu za struju, a njihov razglas je radio na petrolej. Unatoč tome, pjesma Hlebinskih mužikaša još je neizostavan dio lokalnih veselja.

Na rastanku su nam odsvirali jednu od svojih prvih pjesama s repertoara, “Cura kopa vinograd”, te nas ispratili do izlaznih vrata uz povike kako znaju da potpisnik ovih redaka nije blagajnik DVD-a i da ga dalje neće pratiti. Uz poziv da dođemo za Dan općine, koji se ne može obilježiti bez nastupa “najstarijih hlebinskih mužikaša”, kako ih popularno zovu.

Sa svirke su išli na posao

U bendu su originalno svirala njih petorica, a danas su aktivni braća Vladimir (81) i Ladislav (79) Forgač te Ivan Pavišić (74). Vatrogasne zabave, čijanje perja, gotovo nijedna veselica nije se mogla zamisliti bez njih.

- Nekad smo ravno sa svirke išli na posao. Bilo je teško ali lijepo. Sve prolazi, a mi nekak opstajemo - ispričao nam je Ivan, koji je, kao i ostali članovi, svoju životnu suputnicu upoznao na nekoj od bezbrojnih veselica ne kojima su svirali.