News

Komentari 5

Najveća tragedija hrvatskih alpinista: Tijela dvojice nađena su tek 38 godina nakon nesreće

Najveća tragedija hrvatskih alpinista: Tijela dvojice nađena su tek 38 godina nakon nesreće

Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak bili su izuzetno kvalitetni penjači s nazivom alpinist i alpinistički instruktori

Na alpinističkom pohodu na Kavkaz u ljeto 1974. godine sudjelovalo je 15 alpinista iz tadašnje države od toga 6 iz Hrvatske. Četvorica od njih (Ante Bedalov, Nenad Čulić,  Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak) poginuli su 24.7.1974. prilikom uspona smjerom Križ Ushbe u sjeverozapadnoj stijeni Ushbe (4710 m). Prva dvojica bili su članovi GSS Stanice Split, a druga dvojica GSS Stanice Zagreb. 

U akciji potrage za unesrećenima u tom području Kavkaza od strane ruskih spašavatelja, pronađena su tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka te prevezena u Split i Zagreb gdje su sahranjena. Tijela Nenada Čulića i Viktora Tabakovića nisu pronađena, a prema izvještaju spašavateljske skupine, najvjerojatnije su bila zatrpana u rubnoj pukotini ispod velikog lavinskog stošca u podnožju stijene nastalom od lavine koja je uzrokovala nesreću.

Nesreća u Križu Ushbe najveća je u povijesti hrvatskog planinarstva i alpinizma. Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak bili su izuzetno kvalitetni penjači s nazivom alpinist i alpinistički instruktori, Bedalov je bio pred polaganjem ispita za gorskog spašavatelja, a ostala trojica bili su gorski spašavatelji. 

Nakon nesreće 1974. nekoliko puta pokušao se organizirati pohod u taj dio Kavkaza, no to je uspjelo tek sedam godina poslije zahvaljujući predstavništvu jedne tvrtke u Moskvi. Planinarski savez Hrvatske organizirao je alpinistički pohod „Kavkaz 1981“. U sastavu ekspedicije bili su pripadnici GSS-a (petorica iz Stanice Zagreb, trojica iz Stanice Split i jedan iz Stanice Karlovac. Đ. Sekelj, E. Alikakfić, D. Tropčić, D. Buinac, B. Ognančević, G. Barač, A. Mažar, A. Bućan, N. Pivac i D. Berljak, vođa). Tom prilikom postavljena je spomen ploča našim poginulim alpinistima nedaleko logora Shelda te izvedeno niz alpinističkih uspona u tom gorju. U kontaktima s vlastima i alpinistima iz tadašnjeg SSSR-a u tom području nije bilo novih informacija o možebitnom pronalasku tijela Nenada Čulića i Viktora Tabakovića.

Tek 38 godina nakon te velike tragedije, 21.11.2011., Hrvatski planinarski savez je od slovenske Gorske službe spašavanja, odnosno od Dušana Polajnera, dobio proslijeđenu e-mail poruku češkog planinara Jiri Rezeka.

"Pozdrav. Bio sam u Gruziji ovog ljeta u području oko Ushbe. Kada smo bili na Ushba ledenjaku našli smo tijelo poginulog planinara. Nedaleko tijela ležala je čutura s natpisom “Gorska reševalna služba PZS” pa pretpostavljam da je to bio planinar iz Slovenije. Nisam bio u mogućnosti utvrditi godinu nesreće, ali to je sigurno bilo prije mnogo godina, možda 20 ili više. Oprema je vrlo stara i oko 200 metara niže bio je još nekoliko dijelova opreme (jakna, prva pomoć, cipele). Pišem Vam kako bi obitelj ili prijatelji mogli znati gdje se ti ostaci nalaze, a možda bih ga htjeli pokopati. Mislim da je nastradao od lavine, jer su slomljene noge i glava. Nije bilo nikakvog užeta. GPS koordinate su 43° 07′ 43,64” N 42° 38′ 14,15” W, to je izravno ispod vrha na platou 2900 m visoko. Mislim da je tijelo nanijeto prije par godina iz ledopada. Ako možete nešto učiniti s tim informacijama obavijestite prave ljude. O tome nisam nikoga izvijestio u Gruziji, samo Vas. U privitku e-pošte su slike. Neke od njih su vrlo uznemirujuće. Molim da ih koristite s pijetetom. Srdačan pozdrav i neka je Bog s pokojnikom. Jiri Rezek."

Dušan Polajner znao je da u tom području nikada nisu nastradali slovenski penjači, iako je na čuturi bila naljepnica (GRS PZS), ali bilo mu je poznato da su u tom području sedamdesetih godina poginula četvorica Hrvata od kojih tijela dvojice nisu nikada pronađena. O svemu tome, Ured HPS-a odmah je izvijestio tijela HGSS-a i HPS-a.

U srpnju 2012. je na Kavkaz otišla četveročlana ekspedicija iskusnih gorskih spašavatelja, u sastavu Darko Berljak, Edin Alikalfić, Dražen Pezer i Hrvoje Kamenjarin, s ciljem da pronađe posmrtne ostatke druge dvojice stradalih alpinista, te da u Hrvatsku donesu uzorke za DNA analizu, kako bi se sa sigurnošću utvrdilo o kome se radi.

660 metara od koordinata koje im je poslao češki planinar pronađeno je mnogo dijelova opreme i spominjana čuturica s znakom GRS. Nedaleko, iza velike izbočine na ledu pronađeno je tijelo za koje se već tada moglo s velikom sigurnošću potvrditi da je pokojni Viktor Tabaković.

Pretragom oko mjesta na Ushbinom ledenjaku gdje je pronađen Tabaković nije bilo ni najmanjih naznaka posmrtnih ostataka Nenada Čulića, ali bilo je vrlo vjerojatno da je negdje blizu i tik pod ledenom površinom. Naša ekspedicija zamolila je voditelja koji im je pomogao u potrazi i koji živi u Mestiji i tamo je najpoznatiji penjač i gorski spašavatelj, da ih obavijesti ako se na ledenjaku opet pojave neki dijelovi opreme ili tijelo, odnosno ako od penjača koji će s te strane odlaziti prema Ushbi sazna neku novu informaciju o tome.

To se i dogodilo točno godinu dana poslije, u kolovozu 2013. godine, javio je da su se nedaleko mjesta gdje su bili, pojavili posmrtni ostaci iz leda, organizirao je njihov transport u dolinu i pokopani su na groblju, međutim izdvojio je nekoliko predmeta i poslao njihove slike. Obitelj Nenada Čulića ih je prepoznala, a između ostalog na košulji je imao našivak ekspedicije na Spitzbergen s upisanim PD 'Mosor', Split, svog matičnog planinarskog društva. Nakon nekog vremena organizirali su ekshumaciju posmrtnih ostataka i prijevoz u Split te su sahranjeni na Lovrincu, piše HGSS.

Najčitaniji članci