Dakle, ako ovi incidenti i nisu rezultat društvene klime u Hrvatskoj, kako to tvrdi Plenković, onda se može strahovati tek od jedne stvari: Da ga neki slučaj sličnog nasilja u skorije vrijeme ne demantira
'NEKE NAŠE BUDALE'
Nasilje je nasljeđe Karamarka koje je kontaminiralo Hrvatsku
Može li se serija napada na osobe srpske nacionalnosti koja se nevezano dogodila ove godine, i to širom hrvatske obale, od Rijeke do Brača, može li se povezati pod zajednički nazivnik, da bi se moglo govoriti o nekom zloćudnom trendu?
Pokretanje videa...
01:21
Zanimljivo je u tom smislu promotriti dva posljednja incidenta koji su se dogodili, onaj s početka lipnja ove godine, kad je skupina nogometnih huligana napala nekoliko sezonskih radnika iz Slavonije, i ovaj posljednji koji se dogodio u mjestu Uzdolje kraj Knina, gdje su maskirani napadači upali u kafić i napali mještane koji su gledali utakmicu play-offa Lige prvaka između švicarskih Young Boysa i beogradske Crvene zvezde pri čemu je pet ljudi lakše ozlijeđeno.
Vjerojatno se u oba slučaja radi o aktu međunacionalne mržnje, iako počinitelj napada u Kninu još nisu otkriveni. Međutim, ono što ova dva slučaja čini različitim je reakcija odgovornih.
Gradonačelnica Supetra Ivana Marković osudila je izgrednike i posjetila ozlijeđene sezonske radnike, a treba spomenuti i reakciju lokalnog vatrogasca koji je priskočio u pomoć napadnutima te je i on tom prilikom bio ozlijeđen.
Reakcije odgovornih u vladi Andreja Plenkovića u najmanju ruku su neprihvatljive. Pogotovo je sramna šutnja hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja se o ovom slučaju nije niti oglasila.
Premijer Plenković izjavio je kako on ne misli da je napad u Kninu bio posljedica klime u društvu.
Trebali osuditi napad
Dati olako ovako jednu izjavu, bez odgovarajuće analize, apsolutno je neprihvatljivo. Što se time želi sugerirati? Da su napad izvršile “naše budale”, i to na svoju ruku? Ovo “naše budale” nije se u tekstu našlo slučajno.
Naime, kad je u ožujku 1999. godine u atentatu ubijen doministar unutarnjih poslova u Vladi Federacije BiH, tadašnji bošnjački član predstavništva BiH Alija Izetbegović lakonski je izjavio kako su doministra najvjerojatnije ubili Hrvati ili “naše budale”. Dakle, u hrvatskom slučaju riječ je o nekoj vrsti kolektivne krivice, dok se vlastita uloga minimizira, odnosno relativizira.
Olako prelaženje preko ovog slučaja Andreja Plenkovića, ako se nekim slučajem i složimo s tim da nije riječ o klimi u društvu, nosi sa sobom negativne posljedice, odnosno ohrabrit će neke buduće nasilnike u nekim novim napadima. Drugim riječima, ako ta klima i nije postojala u društvu, onda će se najvjerojatnije stvoriti. Vlada je apsolutno morala učiniti isto ono što je učinila supetarska gradonačelnica - beskompromisno osuditi akt nasilja i posjetiti napadnute građane, što je minimum svih minimuma i što bi učinila svaka odgovorna vlada, a to bi zasigurno u svoje vrijeme učinio Ivo Sanader, bez obzira na to što je u startu bio u mnogo lošijoj poziciji od Andreja Plenkovića.
Naime, Sanader je došao na vlast uz pomoć događanja na splitskoj Rivi, dakle na krilima međunacionalne mržnje.
Nedavno se u BiH dogodio incident u selu Krupa, u općini Gornji Vakuf- Uskoplje, kad je nepoznati počinitelj na više automobila u vlasništvu građana bošnjačke nacionalnosti ispisao, među ostalim, i notorno “Nož, žica, Srebrenica”.
Uslijedila je žestoka antihrvatska histerija sve dok nije otkriven pravi počinitelj. Radilo se o Adisu Pokviću, Bošnjaku, “našoj budali”, kako bi to rekao Alija Izetbegović.
Sestra Adisa Pokvića, Amela, izvještavala je o ovom događaju za BHRT te je na Facebooku napisala tekst pun mržnje prema uskopanjskim Hrvatima. Međutim, 15-ak dana nakon ovog događaja Amelu Pokvić promaknuli su u voditelja u BHRT.
Što je ovim bošnjačka politika htjela reći, jer ne treba smetnuti s uma da ona u potpunosti kontrolira javnu televiziju? Da je međunacionalna mržnja poželjna, odnosno da će čak biti i honorirana.
Pokretanje videa...
01:14
Šešeljeva retorika
Može li se ovaj princip primijeniti na Hrvatsku? Nažalost, može. Međutim, za ovo nije odgovoran Andrej Plenković nego je riječ o nasljeđu Tomislava Karamarka, koje je kapilarno kontaminiralo Hrvatsku.
U slučaju Plenkovića radi se o pristajanju na bezuvjetni “ugovor s vragom” te mu se to sad vraća s kamatama. Do kojih posljedica može dovesti, na najbolji način govori primjer Kolinde Grabar Kitarović, koja je postala svojevrsni val krajnje desnice.
Dakle, Plenković nije kalibar jednog Sanadera, kojem je desnica ponizno jela iz ne toliko izdašne ruke. Isto vrijedi i za Aleksandra Vučića u Srbiji iako je i on bio u neusporedivo lošijem startnom položaju od Plenkovića.
Vučić je izišao ispod kabanice Vojislava Šešelja i usprkos tome u ovom segmentu drži sve pod svojom kontrolom iako se istodobno nosi s gorućim kosovskim problemom. Dakle, u mnogo je nepovoljnim okolnostima od Plenkovića. Treba se samo prisjetiti vremena u kojem se Šešelj vratio iz Haaga i kad je svaku priliku koristio za međunacionalne izgrede.
Najveći se dogodio prije nekoliko godina, koji je srpska policija spriječila. Radilo se o sastanku šešeljevaca u naselju Hrtkovci, mjestu koje je ‘90-ih etnički očišćeno od Hrvata, i to upravo od strane Šešelj-Vučićevih radikala.
Manje je važno je li vojvoda Šešelj dobio “ponudu koja se ne odbija” ili se dogodilo nešto drugo, ali za Plenkovića je porazno da se Vučić bez problema nosi s jednim Šešeljem dok Plenković muku muči s karikaturalnim Markom Skejom.
Dakle, ako ovi incidenti i nisu rezultat društvene klime u Hrvatskoj, kako to tvrdi Plenković, onda se može strahovati tek od jedne stvari: Da ga neki slučaj sličnog nasilja u skorije vrijeme ne demantira.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
