Amila Salm specijalistica je na Odjelu intenzivne njege u bolnic St Joseph u Chicagu. Ispričala je svoje traumatično iskustvo rada u jednoj od pretrpanih američkih bolnica pacijentima oboljelih od korona virusa
'Nemamo gdje s mrtvima pa ih stavljamo u hladnjače za meso'
Danas nam je troje preminulo i mogu reći da nam je to jedan od boljih dana, rekla je za Avaz.ba Sarajka Amila Salm, specijalistica na Odjelu intenzivne njege u bolnici St. Joseph u Chicagu. Povjerila im je da u jednoj smjeni od korona virusa znaju imati i više od deset mrtvih.
POGLEDAJTE VIDEO Amerikanac pobijedio COVID i pušten je kući za rođendan
Pokretanje videa...
- Amerikanci na početku nisu odmah ovo ozbiljno shvatili. Za Uskrs su organizirali proslave, svadbe sa 200 uzvanika i u sve se morala uključiti policija. Danas imamo situaciju da nemamo gdje sa mrtvima pa tijela stavljamo u prikolicu od kamiona - hladnjače za meso. Identičan je problem s ukopom mrtvih pa se rade nova groblja, a vlasti čak razmišljaju da neke parkove i druge javne površine pretvore u groblja - kaže Salm i dodaje da im za sedam dana prijeti scenarij New Yorka koji je trenutno epicentar pandemije koronavirusa u svijetu.
Također tvrdi da je netočno da umiru samo stariji ljudi.
- Najmlađa žrtva bila je desetomjesečna beba. Sve je na nogama, radimo i po 16 sati. Iza nas stoje vlasti pa imamo svu neophodnu opremu, dovoljno kreveta i respiratora. Nosimo po dvije maske, dvoje rukavica, plus specijalno odijelo. Nakon posla se ovdje u bolnici tuširamo. Kako idem autom do kuće, ponovo se tuširam. Dva puta nisam bila sigurna jesam li zaražena pa sam spavala u hotelu. To bolnica uredno plati. Žena koja mi je čuvala dijete ima dijabetes pa sam je poslala kući, a sina čuva suprug, inače Jordanac. Dijete sam poljubila u subotu i neću ga vidjeti do ponedjeljka - govori Salm.
Sve osim odijela koje svatko za sebe zadužuje, baca se nakon smjene, preciznije - nosi se u specijalnim vrećama za infektivni otpad. Osim dijabetičara, u opasnosti su i oni sa slabim talkom, srcem i drugim kroničnim bolestima.
Umiru sami
- Procedura je takva da se sve proba. Od prvotnog stavljanja na obični kisik pa sve do respiratora, to je posljednja opcija i samo se njih 20 posto sa njega skine i preživi. Najteže mi je u početku padalo kada sam skidala s aparata ljude kojima nema pomoći. Ti ljudi umiru sami, samo mene vide u ovom odijelu. Odlučila sam u takvim situacijama otići po tablet kako bi se njihovi voljeni mogli makar oprostiti... Na početku je jedna žena umirala i pustili smo njene kćeri da je gledaju kroz staklo. Nisu izdržale i upale su u sobu te su obje bile zaražene. Od tada nema posjeta - kazala je Salm.
U ispomoć su im stigle kolege iz Tennesseeja i Texasa. Priznaje da joj je najteže kada odlučuje o "životu ili smrti".
- Takvim osobama je to patnja. Imali smo čovjeka kojem su zbog slabe cirkulacije otkazale ruke, pa noge... Ovako, skinemo osobu s aparata, damo morfij kako ne bi ništa osjećao - kaže Salm i dodaje da u odnosu na BiH, kod njih ne postoji cirkus s respiratorima.
- Samo u našoj bolnici imamo ih skoro sedamdeset. U sve se odmah uključila i autoindustrija pa "Tesla" i "General Motors" (GM), umjesto vozila, rade respiratore. Oni ne ubijaju, da odmah razjasnimo. Neke terapije, kao što su tablete za malariju, pomažu, ali mogu napraviti srčane aritmije pa, ako neko ima slabo srce, da ga to i ubije - pojašnjava Salm.
Već su počele kružiti priče da su znanstvenici blizu otkrivanja cjepiva. Salm kaže da je to, sa medicinske točke gledišta, naučna fantastika.
- Trebat će godina da se nađe vakcina koja će anulirati virus, a da ne ubije pacijenta. Ne želim nikoga prepadati, ali u rujnu možemo očekivati drugi val, koji bi mogao biti tri puta gori - kazala je Salm.
Satnica sitnica - 75 dolara
Salm je Sarajevo napustila prije 12 godina i nikada, pa ni turistički, nije skoknula preko bare u šeher. To i ne treba čuditi ako uzmemo u obzir samo, recimo, to da joj je satnica 75 dolara. Običnom računicom, Salm za mjesec zaradi 12.000 dolara, dok njene kolege u Sarajevu to mogu samo sanjati.
- Neke stvari bih i danas gledala samo na internetu ili razglednicama. A pitanje je bi li se mogla zaposliti pa raditi u neadekvatnim uvjetima... Ne bih sada mogla zamisliti da čekam u redu kako bih platila račune. Ovdje sve za pet minuta završim s laptopom... Uostalom, ovdje su mi svi, osim majke, koja ne može bez Sarajeva i svojih planinara, ali skokne svake godine do mene - kaže Salm.
Na pitanje ima li neku poruku ili savjet za ljude u BiH, Salm je za kraj kazala:
- Znam da mi Bosanci sve na šalu okrenemo, ali ostanite u kućama ako nigdje ne morate - rekla je.