News

Komentari 17

Njihovi krvnici su među nama: Hladnokrvno ih ubili i nestali...

Njihovi krvnici su među nama: Hladnokrvno ih ubili i nestali...

Dok se policija hvali nikad nižom stopom kriminala u Hrvatskoj, za vratom im vise brojni neriješeni slučajevi. Među njima su brutalna ubojstva povezana s podzemljem, ali i svirepe likvidacije običnih građana

Samo jedan detalj, sjećanje, fotografija ili iskaz mogu biti dovoljni da ponovno zagriju hladne slučajeve, zločine od kojih je prošlo puno godina pa je svjedoka sve manje, kao i šansa da se otkrije pravi krivac. Kriminalisti svako malo pregledavaju spise i dokaze iz tih predmeta. Treba ih doslovno 10 puta okrenuti prije nego ih se ponovno spremi u ladicu.

Da šansa da se riješe postoji pokazao je slučaj ubojstva Ćirila Ćalete iz 2009. Pronašli su ga vezanog, a ubojica mu je navodno zabio iglu u pluća. Iz stana je nestalo 120.000 kuna i skupocjeni sat. Pronašli su tada istražitelji nepoznati otisak koji im se tek nakon šest i pol godina iznova ponovio u bazi. Te 2016. otkrili su da ga je ubila tada 16-godišnja djevojka iz koristoljublja. Zbog svojih godina nikad nije odgovarala.

Ovo su neki od najintrigantnijih hrvatskih neriješenih ubojstava

1. UBOJSTVO VINKA ŽULJEVIĆA KLICE 2015.

Važno je znati: Zlo nije samo čin onog tko ga realizira nego i onoga tko ga je mogao spriječiti, a to nije učinio!

Napisala je to obitelj Vinka Žuljevića Klice (57), ubijenog umirovljenog pukovnika HVO-a koji je izrešetan 3. svibnja 2015. u Glavnoj ulici u Sesvetama dok se vraćao s nedjeljne mise. Osim 50.000 kuna, koliko je ponudila zagrebačka policija onome tko im pomogne riješiti slučaj, oni su ponudili milijun kuna te se potrudili da to svi doznaju. Pet godina poslije, nema napretka u slučaju.

Klica je nakon jutarnje nedjeljne mise u blizini crkve svetog Antuna Padovanskog sjeo u automobil i krenuo kući kad mu je Škoda prepriječila put. S motocikla su pucali u auto, a kad je istrčao iz vozila i pokušao pobjeći, pucali su u njega. Svjedoci su rekli da je ubojica, nakon što je Klica, koji je u ratu u BiH izgubio nogu, pokušao pobjeći, prišao ranjeniku i iz blizine mu je pucao u glavu. Cijeli napad trajao je samo desetak sekundi. Nakon toga ubojice su pobjegli. Škodu su zapalili i ostavili je u Novoj Branimirovoj pored pruge. Za takav napad trebalo je, tvrde kriminalisti, pripremiti vozilo i motocikle, nabaviti oružje, potom osigurati linije bijega ili sigurne prostorije ili stanove u kojima bi se pritajili nakon ubojstva. Škoda, koja je korištena u Žuljevićevoj likvidaciji, ukradena je prije tri godine. Od tada je negdje bila spremljena.

Policija je nakon ubojstva osnovala posebnu radnu skupinu koja bi trebala razriješiti likvidaciju. U dva mjeseca od ubojstva ispitali su više od 200 ljudi koji su bili povezani sa Žuljevićem. Prikupili su sve videomaterijale s objekata u blizini kojih su morala proći vozila uporabljena u likvidaciji, napravili su rekonstrukciju zločina, a objavili su i kako u razrješavanju likvidacije surađuju s policijama BiH i Srbije. U srpnju 2015. policija je objavila i fotocrtež osobe za koju je vjerovala da je na neki način povezana s ubojstvom. Sve to nije dalo rezultata, pa je policija u siječnju 2016. objavila fotografije muškarca za kojeg vjeruju da ima korisne informacije u slučaju Žuljevićeva ubojstva. 

Inače, Klica je tijekom rata u BiH bio je pripadnik postrojbi Mladena Naletilića Tute. Nakon završetka rata dolazi u Zagreb i postaje blizak prijatelj Vjeke Sliška, kralja poker-aparata.

U policiji su ga povezivali s brojnim nezakonitim poslovima, no njihove sumnje nisu potvrđene sudskim presudama. Žuljević je oslobođen i optužbi za ubojstvo agenta HIS-a Veselina Marinova jer ga je u lipnju 2002. u kafiću NBA u Zagrebu ubio u samoobrani.

2. UBOJSTVO VUKOSAVE GORANOVIĆ I MILICE ZEBE 2013.

Sestre Vukosava i Milica 6. prosinca 2013. spremale su kolače u Miličinoj kući na adresi Žuti breg 67. Oko 18.30 sati ubojica u dobi od oko 37 godina, visok 175-180 cm, jače tjelesne građe, okruglog oblika lica bez brade i brkova, prišao je Vukosavi i ispalio joj hitac u glavu. U tom trenutku naišla je i njezina sestra Milica pa je ubojica pucao i u nju. Čuvši pucnjavu, iz susjedne je kuće izašao Miličin suprug Stipo Zeba i zgrabio napadača. U hrvanju je ubojica uspio ispaliti nekoliko hitaca i ranio Zebu u prepone. Nakon toga odšetao je iz dvorišta.

Njegova pomagača policija opisuje kao vitkog muškarca starog oko 30 godina visokog 180-190 cm. Liječnici su uspjeli spasiti Stipu, dok je njegova supruga Milica podlegla zadobivenim ozljedama. Sin ubijene Vukosave Goranović, Slavko, nakon vijesti o ubojstvu odmah se vratio iz Njemačke, kamo se odselio nekoliko mjeseci prije.

Policija je, istražujući ovo brutalno ubojstvo, provjeravala i moguće motive ubojice. Jedna od špekulacija bila je i da su povod ubojstava Slavkovi dugovi. Naime, Goranović je vlasnik tvrtke Autoklasik koja se bavila prodajom automobila. No poslovi su mu krenuli loše te je završio u dugovima. To je pokrenulo nagađanja da je u Njemačku otišao kada je shvatio da dugove ne može vratiti i kako bi se sklonio od kamatara. Nakon objave fotorobota policajci su imali na desetke dojava od građana koji su mislili da prepoznaju ubojicu. Nije im pomoglo ni što su ponudili nagradu u iznosu od 50.000 kuna za informacije koje bi ih dovele bliže ubojici.


3. UBOJSTVO DAVORA GOLUBIĆA 2012.

- Moram ga vidjeti, pustite me - vikala je te noći 24. ožujka 2012. Radmila Golubić do je pokušavala vidjeti ubijenog sina. No policija joj je tada, oko 19.30 na zagrebačkoj Savskoj, spriječila prilaz bijelom Cliju u kojem je bio Davor Golubić (38). Ubijen je prekoputa svojeg kafića Princ student.

- Čuo sam tri hica i izašao na balkon. Vidio sam kratko ošišanog muškarca u crnoj majici kako odlazi od auta. Otišao je oko zgrade, u Veslačku, i nestao. Desetak minuta poslije sišao sam na cestu i sreo Davorovu majku.

Plakala je i pitala me je li netko nešto vidio. Rekao sam joj da ne prilazi Davoru dok ne dođe Hitna pomoć - kaže stanar zgrade ispred koje je Davor ubijen. Golubićevi prostori u Savskoj i na drugim lokacijama bili su česta meta policijskih racija. Uz posao s krijumčarenjem auta i krivotvorenjem različitih dokumenata, tvrdi naš izvor, “radili” su i s teškim drogama.

Nakon osam godina, nema novih pomaka u slučaju.

4. UBOJSTVO HRVOJA TURIBAKA 2012.

Samo dva mjeseca od ubojstva Golubića, u srpnju 2012. ubijen je i student građevine Hrvoje Turibak (24). Slučaj su obilježili brojni popusti policije u istrazi te patnja obitelji jer je neko vrijeme među osumnjičenima bio i Hrvojev mlađi brat Tomislav.

Za informacije koje bi dovele do počinitelja MUP je ponudio 70.000 kn. Unatoč primamljivoj nagradi nisu bliže rješavanju ni ovog slučaja. U prizemnom stanu u zagrebačkom naselju Špansko u Ulici Drage Gervaisa 7. srpnja 2012. mrtvog Hrvoja našao je upravo mlađi brat. Policija je već sljedeće jutro potvrdila da je riječ o nasilnoj smrti te da je Hrvoje ubijen oštrim predmetom. Na vratima stana, u kojemu je mladić živio s roditeljima i mlađim bratom, nije bilo tragova provale. Obdukcija je pokazala kako je imao rane na prsima i vratu. Ubijeni mladić bio je uzorni sportaš i student koji je uskoro trebao diplomirati.

Vrlo rano tijekom istrage, istražitelji su se fokusirali na njegova brata Tomislava kao glavnog osumnjičenog. To će se pokazati kobnim jer su tražili samo dokaze koji bi ga teretili, odnosno išli u prilog njihovim sumnjama da je upravo on ubojica.

Već sljedećeg dana policija je Tomislava privela kao osumnjičenog za ubojstvo. Bilo im je sumnjivo što je odbio poligraf, a pokušali su srušiti i njegov alibi. Utvrdili su kako je Hrvoje ubijen između 13.30 i 14.55 sati. Roditelji su izašli oko 13.30 sati ostavivši sinove same u stanu. U 14.55 sati policija je zaprimila poziv susjede koja je javila da je Tomislav pronašao ubijenog brata. Tomislav je rekao policiji da je otišao od Španskog do Jaruna na rolama, sjeo na tribine kako bi se odmorio te se onda vratio u Špansko. Nadzorna kamera snimila ga je u 13.57 sati kod hotela Antunović. U 14.21 sati snimile su ga kamere na Vrbanima, a potom je opet snimljen kod hotela Antunović u 14.38 sati kako se vraća kući. Velike nade polagali su u analizu bioloških tragova koje su izuzeli sa žrtve. Ona, nažalost, nije dala željene rezultate jer nije postojala dovoljna količina materijala za DNK analizu.

Analiza krvi nađene na Tomislavovim rolama pokazala je da je riječ o njegovoj krvi i potvrdila njegovu priču da je pao s rola. Policija je morala prihvatiti činjenicu da su uhitili pogrešnog čovjeka i pustiti Tomislava na slobodu, a ubrzo je odvjetništvo odbacilo i kaznenu prijavu protiv njega.

Već tijekom očevida počinili su brojne greške koje je kasnije nemoguće ispraviti. Bez znanja i dopuštenja Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu otpečatili su stan te su dopustili obitelji da ukloni sve tragove krvi. Nakon što su susjedi i prijatelji očistili stan, odlučili su rastaviti odvode kako bi u njima tražili tragove krvi. Nisu uzeli tragove ni s tepiha na kojem je ležao ubijeni mladić, a koji je kasnije tijekom čišćenja završio u smeću. Nevjerojatno je i da je policajac bez rukavica dirao nož i ostavio na njemu svoje otiske. Godinu dana nakon ubojstva njegova obitelj pronašla je u stanu nove dokaze i odnijela ih policiji. Ni to nije pomoglo da nađu sumnjivca.

5. UBOJSTVO CVETKA SIMIĆA 2010.

Iskasapljeno truplo Cvetka Simića, srbijanskog mafijaša i kuma jednog od šefova njihovog podzemlja Luke Bojovića, pronađeno je u jarunskom jezeru u ožujku 2010. Policijski ronioci iz jezera su izvukli torzo i noge, no nastavili su potragu za glavom. Njegov identitet policija je tada potvrdila nakon analize DNK. Kako su objasnili, imali su ga pohranjenog u bazi uzoraka DNK jer su ga već istraživali zbog droge. Tijelo nije imalo glavu koju je mnogo kasnije prošao slučajni prolaznik u potoku. Bila je ogoljena do kosti no imala je još sve zube. Kako bi otkrili identitet i povezali je s ostatkom tijela, forenzičari su uzeli dio živca iz zuba za analizu.

Iako ubojstvo nikad nije riješeno, sve do nedavno kao jedan od glavnih sumnjivaca prozivao se drugi srbijanski mafijaš Sretko Kalinić zvani Zver. Bio je jedan od atentatora na pokojnog srpskog premijera Zorana Đinđića, a u jednom slučaju ranili su ga u Zagrebu. Bio je i u vezi sa Simićevom ženom Anom Simić. Na suđenju Zemunskom klanu prozvala ga je za zločin.

- Osjećala sam se zapostavljeno kao žena jer je moj muž zbog posla često bio odsutan od kuće. Ovaj čovjek, s kojim me Cvetko upoznao 2006. u Zagrebu kod jezera Jarun, počeo mi je slati e-mailove. Nažalost, prijali su mi - rekla je Ana Simić. 

Kalinića je optužila za ubojstvo, pitajući ga kroz suze gdje joj je muž. Kalinić je uzvratio i rekao joj da laže. 

- Nisam ti ga ja ubio! Što, kao bili smo u vezi?  Nikad nisam bio u vezi s tobom, niti sam želio djecu s tobom. Ti nisi djevojka za brak, nego za provod - rekao je. 

6. UBOJSTVO SREĆKA KOLOVRATA 2010.

Nepoznati ubojica je u bivšeg policajca Srećka Kolovrata, u studenom 2010., ispalio četiri metka. Kolovratovi kolege s posla bili su tada zgroženi i mislili su da nije ubijen zbog posla.

Policija je s obitelji ubijenog provjeravala gdje je bio te nedjelje poslijepodne te s kim je sve komunicirao na dan kada je ubijen, a i prije. Sve što su znali da mu je ubojica ispalio hice u glavu na parkiralištu kraj pružnog prijelaza u zagrebačkom naselju Sesvetska Selnica. Kolovrat je inače bio prometni policajac u Lučkom i Sesvetama. U mirovinu je otišao 2005. Njegove bivše kolege zgroženi su ubojstvom. Vjeruju da nije ubijen zbog policijskog posla nego zbog nečega što je radio nakon umirovljenja.    

7. UBOJSTVO DAMIRA DABCA 2009.

Nakon niza udaraca tupim predmetom po glavi, 10 ožujka 2009. preminuo je umirovljenik Dami Dabac (68) u mjestu Prikraj kraj Dugog Sela. Pronašli su ga mrtvog i vezanog u garaži.

Njegova kuća bila je potpuno razbacana, u neredu i puna krvavih tragova. Istražitelji su tada pretpostavili da je bio žrtva provalnika te da je nakon ubojstva negdje u kući njegovo tijelo prebačeno u garažu.

Samo mjesec dana prije njegove smrti, policajci su zabilježili seriju od šest provala u općini Brckovljani pod koju spada i Prikraj. Lopovi su u selima krali doslovno sve, što su mogli ponijeti - novce, nakit i tehniku. Šteta vlasnicima je iznosila nešto više od 10.000 kuna. Iako se pretpostavljalo da je Dabac ulovio lopova na djelu te da je zato ubijen, slučaj je ostao neriješen. 

8. UBOJSTVO DAVORA ZEČEVIĆA ZECA 2007.

Davor Zečević Zec (40), optuženik iz tzv. zločinačke organizacije, ubijen je 1. prosinca 2007. preciznim hicem iz snajpera u glavu na Remetinskom Kamenjaku u Zagrebu. Izdahnuo je na rukama svoje djevojke Ivane Šikić ispred zgrade u kojoj je ona stanovala. 

O mogućem ubojici se saznalo jako malo. Spekuliralo se da se radi o stranom plaćeniku, koji je za uspjeh zasjede otpilio drvo i hladnokrvno čekao dok se Zečević nije pojavio.

Inače, Zec je ubijen dok je bio na slobodnom vikendu, a lepoglavski zatvor trebao je uvjetno napustiti za koji tjedan. Zečeviću je Vrhovni sud kaznu sa sedam i pol godina zatvora, koliko je dobio zbog dilanja droge, povisio na devet godina. Unatoč brojnim spekulacijama, ubojica i motiv su policiji i dalje nepoznati. Nagađalo se da bi to mogla biti osveta prijatelja Ivana Šakote ili Željka Šobota za čija ubojstva je bio optužen pa oslobođen zbog nedostatka dokaza.

9. UBOJSTVO NIKOLE LISIČARA 2005.

Agoniju koju smo proživljavali kao obitelj ne bih nikome poželjela. I danas svima nam nad glavom visi pitanje: Zašto?, započinje svoju priču Anica Lisičar (69), udovica preminulog Nikole, vlasnika Montmontaže.

Obitelj ni danas ne zna tko je oduzeo život njihovom Nikoli. Bilo je hladno jutro 30. prosinca 2005. godine, a Aničin suprug spremao se za poslovni put u Beograd. Tog jutra je iz obiteljske kuće na Trnovčici izašao gotovo sat vremena ranije nego inače, oko 6.40 sati.

- Pogledala sam za njim kroz prozor i vidjela komešanje. Naguravao se s nekim muškarcem ispred auta na ulici. Bila sam u šoku, a bez naočala nisam dobro vidjela. Tada se začuo pucanj i vidjela sam tog čovjeka, nižeg rastom, kako gegavim korakom mirno odlazi - prepričavala nam je Anica najteže trenutke u životu koje. Istrčala je iz kuće i ugledala ranjenog supruga. Susjedu koji je također nijemo promatrao incident, vrisnula je da pozove Hitnu pomoć. Bila je, kaže, u potpunom šoku. Htjela je ići s njim u bolnicu, no rekli su joj da netko treba dočekati policiju i objasniti što se dogodilo. Zato je ostala kod kuće. Nakon nekoliko dana na intenzivnoj njezi Nikolu su prebacili su sobu u KB Dubrava. Bio je pri svijesti te je njoj i policijskim istražiteljima detaljno opisao sve što je proživio.

- Muškarca koji ga je napao nije prepoznao. Nakon što je ovaj zapucao, Nikola ga je pitao: Zašto ja?, ali nije dobio odgovor. Kazao je da je muškarac nakon prvog pucnja htio još pucati u njega, ali se pištolj zaglavio, pa nije uspio. Policiji je dao detaljan opis muškarca te su izradili foto robot. Koliko znam, imali su osumnjičenika, ali pokazalo se da nije ubojica. Od tada pa do danas, u svih ovih 11 godina, iz policije nisu zvali mene ni starijeg sina. Nitko nam nije dao nikakva objašnjenja ni odgovore. Stariji sin u nekoliko je navrata zvao policiju provjeriti kako slučaj napreduje, ali nije dobio nikakve informacije – prepričavala nam je prije nekoliko godina Anica. Ona i članovi obitelji smatrali su da je ubojstvo Nikole Lisičara, koji je preminuo u bolnici 15. veljače 2006. od posljedica ranjavanja, bilo naručeno isključivo zbog poslovnih razloga i to od dobro upućene osobe koja je znala kada će i gdje vlasnik Montmontaže biti tog jutra.

- Moj stariji sin angažirao je privatne detektive kako bismo rasvijetlili sve okolnosti, ali ta istraga također nije dala nikakvog rezultata. Iznad nas zauvijek će ostati pitanje zašto je morao tako završiti – zaključila je tada.

10. UBOJSTVO LULZIMA KRASNIQIJA 2006.

Lulzim Krasniqi, navodni albanski narko boss, preminuo je nakon ranjavanja mecima iz vatrenog oružja u zagrebačkom Travnom ispred zgrade u kojoj stanuje. Upao je u sačekušu, a nakon pucnjave ubojica je pobjegao.

Hitna pomoć prevezla je Krasniqija do KBC-a Zagreb gdje su mu se liječnici borili za život. No oko 3 sata liječnici su proglasili smrt na Odjelu intenzivne kirurgije.

Inače, samo dva tjedna ranije Krasniqi je završio u policijskoj postaji zbog pokušaja iznude nad Krešimirom Landekom (39), predsjednikom Uprave Tvornice plinskih turbina Karlovca. Njega je tada navodno s još dvojicom prebio pred kafićem u predvorju hotela Panorama dok je pokušao iskamčiti dug od 50.000 eura.

Krasniqi je inače 29 puta kazneno prijavljen zbog prijevara, zloporaba položaja, lihvarskih ugovora, iznuda, krivotvorenja isprava, prikrivanja, nasilništva, no sve te prijave završile su bez osuđujuće presude. Iako ga se u kuloarima dovodilo u vezu i s drogom, švercom oružja i cigaretama, policija mu to nikada nije uspjela dokazati. Nekoliko mjeseci prije ubojstva bio mu je zapaljen Mercedes. 
 

Najčitaniji članci