Obitelj pilota: Djed, dva sina i unuk cijeli život lete i uživaju

Obitelj Delić iz Medulina, otac, dva sina i unuk, vozi avione. Cijela obitelj živi za letenje. Sve je krenulo od Nijaza Delića (70), koji punih 55 godina vozi avione, a iako je u mirovini i danas pilotira. Iza njega je oko 40.000 letova i oko 18.000 sati letenja.

- Stalno sam na svježem zraku, letim, uživam, a kad vidim nasmijana lica turista u mojim Cessnama, sreći nema kraja. To su uglavnom panoramski letovi koje turisti pamte za cijeli život. ‘Dobri vjetrovi’ su me 90-ih iz Zagreba, gdje sam radio, donijeli u Istru, u kojoj sam ostao - ispričao je glava obitelji Nijaz Delić. Uz njega, Cessne voze i sinovi Nenad (46) i Boris (39) te unuk Dorian (18), koji je na prvoj vožnji bio kao beba od samo 40 dana.

On ima dozvolu za privatnog pilota. I supruge od Nijaza, Borisa i Nenada usko su vezane uz mali sportski aerodrom u Medulinu, gdje pomažu muževima.

Otvorili pilotsku školu

- Supruge su isto zaposlene u obiteljskoj tvrtki. One su logistika te pomažu oko dolazaka i odlazaka putnika. Svi smo složni, a to je velika stvar. Prvo smo počeli s unajmljenim avionima i otvorili malu pilotsku školu koja je godišnje davala 15-ak pilota. Propisi su se mijenjali, pa smo tako postali ‘taxi’ te proširili vožnje po cijeloj Europi - kaže Nijaz.

Danas imaju 10-ak aviona, Cessne, koje su za panoramske letove, te tri mlazna aviona.

- Tim avionima pokrivamo cijelu Europu, dio Atlantika i dio Male Azije. Evo, baš neki dan je naš avion letio Budimpešta - Brač - Atena - Pula.

Medulinski sportski aerodrom je, objasnio je, nekad izgradila bivša vojska kao rezervni aerodrom.

- Tijekom rata tu je bio deponij smeća. Došli smo u Medulin 1995.godine na jednu malu stazu koja je bila poluupotrebljiva i počeli čistiti smeće. Vlasnik aerodroma je država, a mi smo podkoncesionari - rekao je Nijaz. On je najstariji pilot, a njegov unuk Dorian, koji je napunio 18 godina, samostalno leti od 16. godine.

- Iza mene je do sada već oko 4000 letova, a uglavnom letim lokalne letove. Nikad se nisam bojao sjesti u avion i avioni su moja velika ljubav. Želim zadržati našu tradiciju i nastaviti s obitelji letjeti - priznaje Dorian.

Njegova majka Petra je prvi put u avion sjela 1996. godine, kad je imala i prvi skok s padobranom. No ona ne pilotira.

- Volim letjeti, ali ne toliko kao moj Dorian. Imam i kćer Noru (12), koju letenje apsolutno ne zanima, ali nikad se ne zna. Nemam straha ni za supruga Nenada ni za sina, jer to bi me izludilo - priznala je Petra. Obitelj Delić kaže da je život na aerodromu predivan jer stalno upoznaju nove ljude koji jedva čekaju probati “đir po zraku”.