Slavonci osvajaju svijet: Sa školom obišli čak 14 zemalja

Svakog dana  u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

Čovječe, zamisli da si ptica! Zamisli da letiš iznad Europe. Vidiš li Dunav? Da, to ti je ta moćna zelenoplava anakonda duga 2880 kilometara. Odleti sad malo na njegovo ušće, njegovu deltu. Vidiš li tu širinu? E, tu se ulijeva u Crno more u lepezi od 300 kilometara. Kreni uzvodno, prati je i zastani na polovini. Eto, baš tu na sredini je tzv. druga delta Dunava ili Kopački rit, park prirode jedinstven u Europi upravo po tome što ima svoju srednju deltu. Vidiš, tu malo dalje jedan je dvorac, a u parku, odmah do njega, jedna je škola. To ti je, čovječe, naša škola - Osnovna škola Bilje. Vidiš li ti taj naš trokut, tu našu Baranju? Naše granice? Zarobila nas Drava na jugu, Dunav na istoku, a granica s Mađarskom na sjeveru i zapadu. Sad sigurno misliš da smo stvarno zarobljeni, da smo izolirani i da ne mrdamo! Čovječe, grdno se varaš!

Ovako nas je Ankica Bilandžić, tajnica i projekt koordinatorica Osnovne škole Bilje, uvela u čudesni svijet “Comeniusa” i “etwinninga”, programa Europske unije zahvaljujući kojima su 12 učitelja i 29 učenika u nekoliko godina obišli čak 14 europskih država.

- Programi su nam omogućili da prijeđemo granice i odemo daleko, zaista daleko od Dunava. Atlantik, Crno more, Baltik, Sredozemno more, La Manche, Tirensko more... Sve smo to posjetili. Na nekim obalama smo samo šetali, drugdje plivali. U Normandiji smo se iskrcali, pod Eiffelovim tornjem se parkirali, a pokraj Big Bena čavrljali. U Aja Sofiji smo se molili, u Pragu zalutali, a Andaluziju smo otkrivali biciklima. Osjetili smo krakovski geto, a švedski su nam sobovi cestu preskakali. Helsinški je aerodrom izgledao kao novi. U Ankari smo se poklonili Ataturku. Prošetali smo se rimskim Forumom, dodirivali akvedukte stare 2000 godina, a u Auschwitzu se poklonili žrtvama - prepričava doživljaje Ankica Bilandžić.

Prema njezinim riječima, škole u Hrvatskoj su za te programe ove godine aplicirale 249 projekata, a prihvaćeno ih je 33. Dva su projekta Osnovne škole Bilje.

Projekti vrijedni 500.000 kuna

- Nama su raznorazni projekti koji su nam odobreni donijeli 500.000 kuna, a toliko nismo dobili od Općine Bilje u zadnjih 10 godina! Upravo ovim primjerima pokazujemo kako su europski fondovi iskoristivi - kaže Ankica. Posljednje iskustvo su imali na Islandu putujući u najudaljeniju partnersku školu, udaljenu 4004 km od Bilja.

Partnerska škola na Islandu

- Naša se partnerska škola, koju domaćini zovu Arskoli, smjestila na sjeveru Islanda u fjordu udaljenom 150 km od arktičkog kruga. Oni za obrazovanje izdvajaju osam posto proračuna, učitelji imaju plaće oko 3000 eura, na učiteljskom parkingu, od ukupno 42 automobila, izbrojali smo čak 28 raznih džipova i SUV-ova, a u školi imaju oko 350 učenika i 40 zaposlenih, što otprilike odgovara našem standardu. Školska je oprema nova, moderna i praktična. Otvorili smo učeničku torbu. Unutra je bio samo laptop. Nijedna knjiga! One se ne nose kući, ostaju u školi. U kuhinji su bile četiri radnice. Prije i poslije doručka učitelj tjelesne i zdravstvene kulture vodi ples i svi plešu. Imaju ručak i izbor od tri jela. Obroci su, uz meso, puni voća i povrća. Nastavno-sportska dvorana triput je veća od naše. Imaju više od 500 raznih lopti. Kompletan školski razglas ugrađen je u zidove. U školskoj knjižnici 20-ak laptopa po stolovima. U raznim bojama. Onako, kao kod nas krede. Papiri, toneri, vuna, konci... Materijali se mogu dobiti bez ograničenja. Nema brojenja. Sve je stvar povjerenja.

Iskustva će primijeniti kod kuće

 U školu je uvedeno plaćanje karticama. Nema tečaja, preračunavanja, mučenja. Imaju i osobe s posebnim potrebama. I asistente za sve njih. Zbornica je velika, svijetla, udobna, namještena trosjedima. Kava je besplatna. Svaki dan. Tu je učenje i rad uživancija. Imali smo što vidjeti i naučiti. Iskustva ćemo primijeniti kod kuće - kaže Ankica. Zahvaljujući brojnim putovanjima učitelja i učenika, Ankica Bilandžić tvrdi da su se internacionalizirali i da se još više osjećaju dijelom Europe. Brojni učenici su, zahvaljujući tim putovanjima, prvi put sjeli u avion, neki učitelji su naučili što znači “booking”, neki su prvi put ušli u džamiju, vidjeli da se morski pas može jesti i sirov, a odlazak u London za djecu iz Bilja postao je kao – šetnja do Kopačeva. U svakom slučaju, uvjerava nas Ankica, “upoznavanjem kulture 14 naroda razbili smo sve predrasude”.

Vera Eftimov, ravnateljica škole, kaže kako sad može u mirovinu jer je ispunjena ponosom zbog projekata koji su započeli u njezinu mandatu i koji će se nastaviti u budućnosti.

- Kad smo nedavno ugostili 60 ljudi iz osam zemalja i odveli ih do našeg nadbiskupa u Đakovo, znate li što nam je rekao? ‘Vi ste najbolji glasnici mira u svijetu’ - pohvalila se Eftimov.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku.

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje.