Od jednog štanda probili su se u Italiju, Francusku i Češku

Na Tromilji pokraj Šibenika već deset godina postoji najmirisnija tvornica u tom dijelu Dalmacije. U njoj se miješaju samo najbiraniji sastojci: divlja ruža, kadulja, lavanda, limun, maslinovo ulje, smilje i štošta drugo. 

“Najdraže nam je doći u našu radionicu i raditi”, govore životni i poslovni partneri Ivan Milišić i Marija Plavčić, koji su prije deset godina pokrenuli brend prirodne kozmetike Sapunoteka. 

Počeli su sa štandom pokraj šibenske katedrale sv. Jakova pa sa sajmovima, a danas surađuju s lancima maloprodajnih trgovina i drogerija na čijim su policama sapuni, kreme, ulja za njegu te prirodni preparati za brijanje s potpisom Sapunoteke. Kvalitetom svojih proizvoda, ekološki prihvatljivom ambalažom i filozofijom probili su se i na tržišta Češke, Italije i Francuske. Upravo ih je taj mali obiteljski posao, kojim se toliko ponose i u koji su toliko uložili, ponajviše vremena i ljubavi, zadržao u Hrvatskoj. 

“O odlasku smo razmišljali uoči samog pokretanja posla. Ideji odlaska vukla nas je ponajprije znatiželja, ali bez određene destinacije u vidu. Nakon što smo odlučili pokušati sa Sapunotekom, koja nam je jako dobro krenula, pa smo svake godine bili sve zaokupljeniji poslom, o tome više nismo razmišljali. Danas imamo i dvoje male djece, naše su obitelji blizu i mnogo nam pomažu, što je velika prednost”, navode Ivan Milišić i Marija Plavčić. 

Sapunoteka je, kažu, rezultat znatiželje - ideje koja je nakon nekoliko godina eksperimentiranja prerasla u ozbiljan posao. 

“Sada kad pogledamo unatrag, jasno nam je da su ti naši počeci bili pomalo smiješni, po nekim poslovnim kriterijima čak neuspješni. Tada nismo znali za bolje, ali smo ustrajali, pa se na kraju i pokazalo kako upornost daje rezultate. Srećom, u početku nismo imali baš previše novca - jer da jesmo, sigurno bismo ga potrošili na krive stvari”, prepričavaju vlasnici Sapunoteke. 

Prilično je mnogo truda trebalo uložiti u pronalaženje prihvatljive ambalaže, proizvodnju sa što je manje moguće otpada, od prirodnih i veganskih sastojaka - sve s ciljem stvaranja proizvoda na koje mogu biti ponosni. 

“To je prilično naporno jer je teško stalno pratiti te male količine na skladištu, a i neprestano eksperimentiranje je trošak, prije svega zato što te proizvode ne prodaješ. S druge strane, da smo u startu imali dovoljno novca, otišli bismo na neadekvatnu ambalažu, krive sastojke…” dodaje Ivan. 

Najponosniji su, ističu, što je rast Sapunoteke od prvog dana organski, stabilan i konstantan. Prosječnog radnog dana gotovo da i nemaju. I dalje svakodnevno obavljaju sve segmente posla - od izrade i isporuke proizvoda, preko komunikacije s partnerima, sve do knjigovodstvenih obaveza. Nekad im radni dan traje šest, a ponekad 16 sati. 

Ne skrivaju, ipak, da se dive ljudima koji donesu tako veliku odluku i isprobaju život u inozemstvu, daleko od svojih najbližih. 

“Mislim da bi mi u inozemstvu najviše nedostajali obitelj i prijatelji. Nedostajao bi nam i osjećaj da si u poznatoj okolini, da nisi stranac. Volimo nakratko takve izlete, no ne znam kako bismo se osjećali nakon godina provedenih u stranoj zemlji”, pojašnjavaju svoje razloge za ostanak.

Da bez obzira na sve na ovim prostorima naša sreća traje od 7.stoljeća poruka je kampanje Ožujskog piva “Ostajemo di smo”. Sve super priče pogledajte na Instagram profilu kampanje.