Matu Lasića (28) iz Konjskog u splitskom zaleđu nizozemski je slikar inspirirao da uzme kist u ruke. Njegov talent otkrio je inspektor. Zovu ga Rembrandtom Dalmatinske zagore
On je splitski Rembrandt i ima umjetnički atelje u bakinoj kući
Što će meni novac? Ne znam na što bih uopće trošio osim na platno i boje. Ne gledam televiziju, nemam ni mobitel, ni Facebook, ni e-mail, kaže nam skromni, samozatajni i iznimno talentirani Mate Lasić (28) iz sela Konjsko u splitskom zaleđu.
Zovu ga Rembrandtom Dalmatinske zagore, a baš je slavni nizozemski slikar “kriv” što je Mate uzeo kist ruke. Jer prije tri godine gledao je dokumentarac o Rembrandtovoj “Noćnoj straži” i osjetio da je u tom slikaru našao izgubljenog brata.
Tako je sve počelo. Trošnu staru kuću pokojne bake, nedaleko od one u kojoj živi s obitelji, pretvorio je u atelje, a najbolja prijateljica postala mu je baka Mara, 50 godina starija susjeda, daljnja rođakinja i dostojna zamjena njegovoj baki, s kojom je bio jako povezan i čiju je smrt teško proživio.
- Prvo su to bili crteži, a onda sam počeo slikati uljem na platnu. Moji prvi crteži? Hm, pa svaki čovjek je izgledao kao da je proživio prometnu nesreću. I još nisam zadovoljan - kaže Mate, kojeg ne zanima slikati prirodu niti predmete. Zanimaju ga ljudi, njihova priča i emocije. Naslikao je i dva portreta bake Mare (78), koja za Matu govori jedino u superlativima. Susjeda Mara često mu skuha ručak i kavu, a za portrete mu je satima strpljivo pozirala.
Što se skriva u trošnoj kućici, slučajno je otkrio inspektor Ivica Zaninović, koji je istraživao krađu u selu.
Mate mu je bio sumnjiv, pa je došao za njim kako bi porazgovarali. Ono što je vidio unutra oduševilo ga je te je odlučio svima otkriti njegov talent. Mate je inače išao za stolara, no nikad nije maturirao. Radio je i u struci i u skladištima, ali osmosatno radno vrijeme njemu je bilo teška pokora. Slikanje za njega znači život, ali ni sam ne zna koliko je slika naslikao i gdje su sve završile njegove slike.
Kad nije u ateljeu, najčešće provodi vrijeme s prijateljima Ivanom i Markom, s kojima fešta uz vino, ali samo crno.
Prije dvije godine Mate je oslikao i zid u seoskoj crkvi naslikavši Ivana Krstitelja kako krsti Isusa na rijeci Jordan te Adama i Evu, ispreplićući tako Stari i Novi zavjet. Matin otac Petar ponosan je na talent svog sina. Nada se kako će imati izložbu. I Mate bi to volio, ali pomisao na organizaciju nečega takvog za njega je noćna mora. Jer Mati je jedino bitan njegov svijet, platno, kist i boje. Štene, kujicu Vandu, Mati je darovao prijatelj Marko da mu pravi društvo u ateljeu. Ima i psa Judu, koji je u dvorištu ispred ateljea. Nema djevojku, a na pitanje o ljubavi samo se samozatajno nasmije.
Baka Mara (78) nije mu samo susjeda i daljnja rođakinja nego i najbolja prijateljica, koja mu je također strpljivo pozirala za portrete
Oslikao crkvu
Prije dvije godine na zidu u seoskoj crkvi naslikao je Ivana Krstitelja kako krsti Isusa na rijeci Jordan te Adama i Evu.
Slika i autoportrete
U ateljeu, u kojem je i po 12 sati na dan, s njim je kujica Vanda. Poput Rembrandta, često slika autoportrete.