On se pomirio s Titom: Staljina je naslijedio, pa ga se odrekao..

Zadnje godine života Nikita Sergejevič Hruščov proveo je u sjeni, politički izoliran. A svojevremeno je vladao cijelim SSSR-om. Umro na današnji dan 1971. u Moskvi,  On je bio prvi vođa zemlje nakon Staljinove smrti.

Vladao je čitavo desetljeće i skoro doveo svijet do ruba nuklearnog rata na Kubi. Svog šefa Staljina kojemu je godinama bio odan, doslovce vjeran kao pas najprije je naslijedio, a zatim ga se nakon njegove smrti 1953. godine i odrekao.

U nemilosti režima

Hruščov je 1964. uklonjen s vlasti, ali imao je sreće jer su svi ostali lideri dotad, kad bi izgubili vlast, bili doslovno maknuti. Odnosno, bili bi ubijeni.  A on je poslan u prisilnu mirovinu. Dali su mu stan u Moskvi, dobio je i daču (vikendicu) i trebao je samo stajati sa strane.

Naravno, bio je pod stalnim nadzorom države, a njegovo ime i nekadašnji status u potpunosti su bili ignorirani. Umirovljenički život čovjek, koji nikad u životu nije mirovao, teško je podnosio. Jedno je vrijeme bio u teškoj depresiji.

Sudjelovao u Staljinovim likvidacijama

Prije šest godina ruska televizija prikazala je film ”Glas iz prošlosti”, napravljen na osnovi arhivskih filmova, a u njemu se prvi put emitirani i magnetofonski snimci koje je sačuvao sin Nikite Hruščova, Sergej.

Naime, on je u svojoj dači nakon umirovljenja o svemu pričao svom sinu koji je na magnetofonu snimio čak 70 sati razgovara. Bivši prvi čovjek SSSR-a priznao je da je i on sudjelovao u uhićenjima i likvidacijama tridesetih godina koje je provodio Staljin. Rekao je da su i njemu ruke bile krvave do lakata.

Hruščov je tada priznao da je on krivac za sudbinu 35.000 ”narodnih neprijatelja”. Već 1940. godine bio je svjestan da stradaju nevini ljudi, ali se nije mogao suprotstaviti Staljinu. Hruščov je priznao da je brzo napredovao jer su ga drugi članovi rukovodstva smatrali ”iskrenim i priprostim”.

Staljin mu je na kraju bio kriv za sve

Rođen je 1894. u mjestu Kalinovka, kao sin rudara. U mladosti je radio kao pastir i bravar. Služio je za vrijeme Prvog svjetskog rata u carskoj vojsci, sudjelovao u revoluciji te se kao vojnik Crvene armije borio i u građanskom ratu. Nakon toga je 1921. upisao školu komunističke stranke te postao aktivan član. Brzo je napredovao tek je već 1934. postao član Centralnog komiteta.

 
Nakon Staljinove smrti, u ožujku 1953. došlo je do borbe za vlast između različitih frakcija u partiji. Hruščov je pobijedio. Tako je dugogodišnji Staljinov poslušnik zasjeo na mjesto  'Čovjeka od čelika'. Krajem te iste godine likvidirao je i glavnog rivala, šefa NKVD-a Lavrentija Beriju, čovjeka odgovornog za smrt milijuna ljudi kojeg je Staljin zvao 'moj Himmler'.

Hruščov je tri godine nakon dolaska na vlast, na 20. kongresu KPSS, proglasio Staljina krivcem za masovna ubojstva i uhićenja. Tada je optužio Staljina i kao glavnog krivca za raskid sa Jugoslavijom kao i za njemačku invaziju na SSSR. 

Pomirba s Titom

Zahvaljujući Hruščovu, brzo su normalizirani odnosi sa Jugoslavijom. Samo dvije godine nakon Staljinove smrti visoka delegacija SSSR-a  predvođena Hruščovom, u svibnju 1955. godine, pokajnički je došla u Beograd, do jučer sotoniziranom Josipu Brozu Titu. Objasnio je tada da su optužbe protiv Jugoslavije i akcije koje je poduzeo Sovjetski savez bile lažne, nepravedne i konstruirane na lažnim dokumentima.

Vjesnik bilježi tadašnju izjavu Nikite Hruščova: "Mi iskreno žalimo ono što se dogodilo i odlučno odbijamo sve ono što se nagomilalo u tom razdoblju..."

Hruščov je tako Titu rekao „oprostite", a vladar Jugoslavije je prihvatio pruženu ruku i politički rat koji je sedam godina potresao komunističku Europu tada je završen.

Šarmirao Amerikance

Kad je 1959. godine, u SAD-u omraženi Hruščov, otišao na višednevnu turneju po toj zemlji, domaćini su ga suočili s nizom neugodnih iskušenja. Već na prvoj konferenciji za novinare iz publike mu je stiglo napisano pitanje: “Što ste vi radili za vrijeme dok je Staljin činio zločine?” Hruščov je nakratko zašutio. Dobro je pogledao novinare, pa onda viknuo: “Tko je to napisao? Neka se digne!”

Nitko nije ustao. Hruščov je rekao: “Eto vidite, to sam i ja radio…”.

Došavši u Hollywood jedan njegov vršnjak postavio mu je pitanje: “Znate, ja sam 1910. došao u Ameriku iz malog sela u Grčkoj. Tamo smo bili jako siromašni. Ali ovo je zemlja velikih mogućnosti. Danas sam predsjednik filmskog studija.” 
Hruščov je malo razmislio i odgovorio mu: “Oduševili ste me, ali ne i zadivili. Znate, kad sam ja bio mali, čuvao sam kapitalistima koze. Danas sam premijer Sovjetskog Saveza.”

Nosio sat vrijedan 14 dolara

Tada je jednom američkom radniku spontano darovao ručni sat. Radnik je mislio kako je to njegov sretan dan jer sat sigurno vrijedi bogatstvo kad ga šef SSSR-a nosi na ruci. Odnio ga je na osiguranje. Osiguravatelj mu je odmah rekao lošu vijest, a to je da mu se to uopće ne isplati jer je sat prvog čovjeka jedne od najvećih zemalja na svijetu vrijedio samo 14 dolara.

Na kraju je Hruščov uspio Amerikance, koji su ga dotad mrzili, šarmirati, a turneja kojoj su svi predviđali debakl pokazala se vrlo uspješnom. 

Hruščov je umro u jednoj moskovskoj bolnici od srčanog udara u 78. godini.  Pokopan je na znamenitom groblju Novodevičje u Moskvi. Na istom su groblju pokopani i Čehov, Gogolj, Iljušin, Bulgakov, Molotov, Majakovski, Tupoljev i Boris Jeljcin.