One su 11 veličanstvenih: Žene koje našu Hrvatsku čine boljom

Dva stoljeća prošla su otkad su se žene počele boriti za svoja prava. I daleko su dogurale. U Hrvatskoj je teško izdvojiti “naše kraljice” jer svaka je žena na svoj način posebna, pa smo se vodili odabirom onih manje eksponiranih u javnosti.

Među njima su poljoprivrednica, humanitarka, vatrogaskinja, anesteziologinja, seksologinja, majka je u najvećoj boli imala snage mijenjati zakone, inovatorica, violinistica, zviždačica, žena koju ni hendikep nije spriječio da gradi vrtić te novinarka.

Žena koja se vjerojatno najviše susretala s predrasudama što radi takozvani muški posao je vatrogaskinja Lorena Laslavić (27).

Jedna gasi, druga radi

- Zaposlena sam u ‘muškoj’ profesiji pa znam kako je to kad nas u nekim poslovima gledaju s podsmijehom. No to nam daje još veću snagu za uspješno savladavanje takvih zadataka - priča Lorena, koja, osim što je uvijek spremna braniti građane i objekte od požara s kolegama iz DVD-a Kras Šapjane, odgaja potražne S.O.S. pse. Ujedno se zaljubila i udala u vatrogasnom domu, a njezin izabranik je također vatrogasac. Iako se ona izborila u svom poslu te je postala ravnopravna s kolegama u svakom segmentu, kaže:

- Nažalost, žene se još moraju puno više dokazivati nego muškarci. Nije sustav taj koji predstavlja problem, problem su pojedinci koji taj sustav ne poštuju, pa se žene moraju obraćati višim instancijama.

Na pitanje koje su ženske prednosti u odnosu na jači spol, kaže:

- Ženina prednost je puno puta upornost i neodustajanje od određenog zadatka, a muškarci mnogo zadaća obavljaju kroz neki natjecateljski duh.

Ne smatra da je ijedan spol bolji od drugog. Kaže da bismo si međusobno trebali biti potpora, kako u poslovnom tako i u privatnom životu.

Dok Lorena brani kuće od požara, Vesna Mišak ih gradi, i to najpotrebitijima. Ova dobitnica prestižne nagrade Ponos Hrvatske majci petero djece podigla je dom u Suzi, naselju u Baranji, te pokazala pravu žensku solidarnost.

- Kad sam vidjela u kakvoj su straćari živjeli udovica Nada Križan i sinovi, srce mi se slomilo. Bez razmišljanja sam joj rekla da ćemo joj sagraditi kuću - kaže Vesna i skromno pojašnjava kako je to učinila:

- Humanitarna akcija, donacije firmi i dobra organizacija, i eto ti kuće - kaže Vesna, koja već više od 30 godina radi u policiji, a zadužena je za pitanja stranaca i tražitelja azila u Hrvatskoj. Nebrojeno je mnogo puta, kaže, pomagala svima, i na najbanalnije načine.

- Nije teško, ali nije ni lako pomagati, jer moraš biti stalno prisutan. Na Facebooku stalno nešto objavljujem, zbog transparentnosti donacija, a i pomažem jednoj baki koju svakodnevno obilazim - dodaje.

Čini joj se da Hrvatska još nije dostigla stupanj razvijenosti svijesti na kojem bi žene i muškarci bili jednaki.

- To se vidi u svim segmentima, od Sabora, državne službe, javne uprave... - ističe Vesna.

Ništa nije nemoguće

Da za žene ništa nije nemoguće, dokazala je i Dubravka Novak (36) iz Hrastovljana kraj Varaždina. 

Dubravka je žena s jednom rukom i samo dva prsta, ali je u životu učinila više nego mnogi s deset prstiju. Sretno je udana, majka je troje djece, a uz to od prošlog ljeta je vlasnica dječjeg vrtića. Njezina joj invalidnost nije tabu, ne srami se ničega i život živi bez sputavanja. Od djetinjstva je imitirala sve što rade njezini vršnjaci, pa je tako još u osnovnoj školi naučila voziti bicikl, a danas svakodnevno vozi auto, a prilagođen je jedino automatski mjenjač. Ona obavlja sve svakodnevne aktivnosti, jednostavno jer sebi nikad nije dopustila da kaže: “Ja to ne mogu”.

- Ako nemaš ruku, pa imaš noge, imaš zube, imaš nešto drugo. Ne treba se bojati. Sve što treba je pokušati- kaže Dubravka.

Mnoge toga u djetinjstvu joj se činilo nemogućim, ali kaže da je njeno sretno odrastanje ključno za sve ovo što je do sada postigla. Hendikep ju nije spriječio da ostvari svoj san. Sa suprugom Mirom podigla je Dječji vrtić Duda u Hrastovljanu. To je prvi vrtić u općini Martijanec. Dok je Miro radio, Dubravka se brinula o njihovoj djeci, Sari te blizancima Eriku i Roku. 

S mužem sagradila vrtić

- Malo sam razmišljala i shvatila da bi otvaranje vrtića bilo idealan pothvat jer najbliži je udaljen čak osam kilometara odavde. I uspjela sam – kaže ponosno. Kao prava žena, ističe da su joj od velike pomoći bili i njezini muškarci iz obitelji.

- Istina, ja mogu sve sama, ali da nije bilo potpore i uvjeravanja, najprije mojeg oca, a potom i supruga, da se ne trebam ničega plašiti, ne bih danas bila ovakva. Nisam željela živjeti od mirovine, htjela sam zarađivati, i suprug me u tome podržao - kaže Dubravka. Prema njenom iskustvu, žene su daleko bolje u kućanskim poslovima i odgoju djece, posebno jer su bolje organizirane i planiraju unaprijed.

- Ne kaže se bez razloga da žena drži tri ugla kuće a muškarac samo jedan. A tko je donio muškarce na svijet ako ne žena? Ipak, bez nježnog zagrljaja suprotnog spola ipak bi to sve bilo teže. Koliko god da smo jake, ipak nam treba netko da nas još ojača - kaže Dubravka.

U Hrvatskoj je ljuti to što su žene manje zaštićene na poslu u odnosu na muškarce.

Koliko su žene jake, pokazala je i Leonela Pomper (41). Brinući se godinama o teško bolesnom i nepokretnom sinu Leonu Lapašu, ova Zagrepčanka je postala, zajedno sa sinom, jedan od simbola borbe za prava djece s invaliditetom. Žena koja mijenja Hrvatsku, koja donosi dobro.

Leon je sredinom listopada prošle godine napustio ovaj svijet u dobi od 12 godina, a njegova mama slomljena se srca teško nosi s gubitkom. No bori se i dalje, Leonu u spomen i čast. Upravo je zahvaljujući njezinu sinu Ministarstvo socijalne skrbi pažljivije počelo slušati roditelje djece s invaliditetom te su se otvorili putevi za novi zakon i veća prava djece i roditelja. Leonela je jedna od onih žena koje su zbog cjelodnevne brige o sinu godine provele zatvorene u kući i izolirane od društva, no i unatoč tome postigla je mnogo. Kaže da joj je zbog izoliranosti teško reći koliko žene danas zarađuju manje od muškaraca, ali smatra da su im smanjene mogućnosti razvoja karijere i bolje zarade zato što su stup podizanja djece i njihova odgoja. Diskriminacija je, kaže, vidljiva svuda.

- Od najranije dobi izražena je spolna diskriminacija. Čak vidim da u odgoju djevojčica i dječaka postoji značajna razlika, koja se kasnije manifestira stavom da su žene manje sposobne za razvoj karijere ili da su sposobne samo za određene poslove. Također, na žene se i dalje gleda kao na slabiji spol koji treba pomoć. Istodobno, ne daje nam se dovoljno prilika kroz koje možemo pokazati da smo mi te koje pomažu u razvoju boljeg društva – priča hrabra mama Leonela te dodaje da i dalje živimo u muškom svijetu.

Sad se bori za drugu djecu

U Hrvatskoj se, smatra Leonela, i dalje razmišlja kako je žena ta koja se treba brinuti o kući i djeci te da nema što tražiti u poslovnom svijetu. To nam, kaže, nažalost pokazuju i mnogi naši zakoni koji ne jačaju položaj žena i ne pružaju im dovoljnu zaštitu od diskriminacije. Društvene prepreke su, prema Leonelinu mišljenju, u predrasudama koje se ugrađuju u nas otkad postojimo i teško ih se riješiti. Zbog toga se žene stalno moraju dokazivati, ali baš se u tome vidi njihova snaga i sposobnost.

Žene nisu bolje od muškaraca. Jednaki smo i jedni bez drugih ne možemo. Danas već postoji mnogo primjera gdje žene rade muške poslove jednako dobro i uspješno. Uostalom, ni nema razloga da ne bi mogle – tumači Leonela i kaže da je, nažalost, i dalje uvriježeno mišljenje kako emocije otežavaju život žena u poslovnom svijetu.

Činjenica je, kaže ona, da su emocije dio svih nas i nitko ih ne može isključiti, pa ni u domeni biznisa.

- Žene su u tom smislu otvorenije i često im nije problem reći naglas što osjećaju. Pa upravo bi ta otvorenost trebala biti više cijenjena u poslovnom svijetu – smatra Leonela.

Glazbom je ujedinila Europu

A kako se ondje žene bore, pokazala je riječka inovatorica svjetskoga glasa s britanskom adresom. Riječ je o Micheli Magaš, koja je lani osvojila prestižnu nagradu Europske unije za inovatoricu godine.

Najjednostavnije rečeno, nagrađena je sa 100.000 eura jer je osmislila tražilicu glazbe koja je pokorila Europu. Ova nagrada je rezultat 20-godišnje uspješne karijere na području inovacija. Magaš zna kako spojiti umjetnost, dizajn, tehnologiju, znanstvena istraživanja i industriju. Suosnivačica je tvrtke Stromatolite Design Lab, u kojoj je razvijala buduće koncepte za velike međunarodne klijente poput Applea, Nikea i Nokije. Stromatolite je inače britanski laboratorij za inovacije u dizajnu sa studijom u Švedskoj, koji razvija novu generaciju inkubacije i kreativnih tehnoloških alata za inovacije u okviru Music Tech Festa, koji ima više od 5000 članova iz cijelog svijeta. Kod Magaš je sve inovativno, pa i posjetnica koja svira. Naime, od čvrstog je materijala, na njoj su povučene linije, namjestite je na stol na jednu od tih linija i trzanjem, kao kod trzalice za gitaru, možete proizvesti pentatonsku ljestvicu.

– Glazba je i dalje društveno ‘ljepilo’ koje povezuje sve ove stručnjake, jer je glazba univerzalni jezik koji svi razumiju, no cijeli sustav se razvio u raznim pravcima - smatra Magaš.

Poštenje na prvom mjestu

Jasmina Jovev, Siščanka koju hrvatska javnost pamti kao ženu koja je svrgnula s političkog trona dugogodišnju županicu Marinu Lovrić Merzel, jedna je od najpoznatijih naših zviždačica. U Hrvatskoj je prava rijetkost da se netko tko ima “siguran posao” izloži takvom riziku da ostane bez posla. Zbog njenog hrabrog istupa nije samo ona morala ekspresno na burzu rada nego i suprug, koji je radio na HRT-u. Nasreću, tamo nisu bili dugo.

- Prošle četiri godine za mene i moju obitelj bile su izrazito turbulentne. Nakon moga javnog istupa ostala sam bez posla, a zatim je otkaz dobio i moj suprug. Slijedila nam je pravna borba, u kojoj smo oboje dokazali da smo dobili protuzakonito otkaz, te smo vraćeni na posao. Pravnu bitku za neka prava još vodimo i nadamo se da ćemo i u tome biti uspješni - priča Jovev, koja je bila predstojnica kabineta županice Lovrić Merzel.

Nije mogla šutjeti o malverzacijama kojima je svjedočila, pa je 2014. protiv županice podigla kaznenu prijavu. Zbog nje je Lovrić Merzel ured županije, u kojem ju je svako jutro dočekala košara sa svježim voćem, zamijenila remetinečkom ćelijom.

- Danas više ne radim u županijskoj upravi nego sam zaposlena u jednoj kulturnoj ustanovi. U međuvremenu sam rodila treće dijete i u moru obveza pronalazim vremena za pjevanje u sisačkoj klapi Lađarice - kaže nam Jovev. Nakon svega čemu se izložila kaže da ju je to iskustvo s upozoravanjem na korupciju učinilo puno većim realistom, a malo manje idealistom.

Sustav ne štititi one koji govore protiv kriminala i korupcije

- Shvatila sam da sustav ne štiti one koji javno progovore protiv kriminala i korupcije, pa je teško očekivati da će više ljudi javno upozoriti na ove pojave. Dodatno obeshrabruje i činjenica da se velika većina slučajeva vuče godinama kroz razne instancije, pa se na kraju i zaboravi o kakvom je kriminalu riječ. Građani zato postaju ogorčeni i letargični, što im nije za zamjeriti – rekla je.

Unatoč svemu tome, dodaje, i dalje se pokušava boriti protiv pojave koja sustavno uništava društvo, i to kroz Antikorupcijsko povjerenstvo Sisačko-moslavačke županije, na čijem je čelu.

- Žena je u našem društvu još ona kojoj pripada briga za kuću i obitelj, a nerijetko zbog te uloge zanemaruje školovanje i karijeru. Muškarci se ipak rjeđe nalaze pred takvim izborom. Često se žene promatra samo kroz prizmu njihova tijela i seksualnosti, u čemu mediji nose velik dio odgovornosti. Kad čitamo o sportašicama, puno je važniji broj njihova grudnjaka i izgled stražnjice od informacije o njihovim sportskim rezultatima. Nerijetko nije ni bitno o kojem je sportu riječ. Tako često više znamo o izgledu i modnom izričaju znanstvenica, političarki ili umjetnica nego o njihovu znanstvenom, političkom ili umjetničkom radu – smatra Jovev.

Kad su u pitanju poslovi koji ne znaju za blagdane, vikende i smjene, muškarci i žene su ravnopravni. To najbolje zna Denis Guštin (57), naša vrhunska anesteziologinja, koja radi u KB-u Merkur.

Uz karijeru anesteziologinje, može se pohvaliti subspecijalizacijom intenzivne medicine. Odrasla u radničkoj obitelji kao drugo dijete, kaže, oduvijek je voljela učiti, no interesi su joj bili raznoliki.

- Sve skupa se posložilo nakon jedne ljetne prakse u Općoj bolnici Pula, kad sam odlučila da želim biti liječnica i pomagati ljudima - kaže.

Priznaje da se jedno vrijeme zanosila mišlju da će biti kirurg.

Početak njenog radnog vijeka u KB-u Merkur obilježila su i ratna zbivanja. Sudjelovala je u evakuaciji ranjenika iz Topuskog, radila u Općoj bolnici Našice, a prošla i, kako sama kaže, dva paklena tjedna u podrumima bolnice u Slavonskom Brodu.

- Sudbonosni događaj za mene zbio se u jeku zime ‘93. na položajima južnog Velebita. Tad su mi se desile dvije stvari koje se mogu desiti samo jednom u životu. Preživjela sam pad helikoptera blizu Lukova Šugarja, gdje nam je bila ratna bolnica. Drugo, upoznala sam čovjeka svog života, mog supruga, i to na poziciji koja se zove Dušice - prisjeća se naša sugovornica.

Svoj posao voli jer, kako kaže, iako je on timski, puno je puta u svom radnom vijeku anesteziolog izravno zaslužan za spas nečijeg života.

One su spremne za sve smjene

- A to je osjećaj koji je teško opisati riječima - govori Guštin.

Smatra da u njenoj struci nema razlike u plaćama između spolova. Nikad nije doživjela nikakav oblik spolne diskriminacije, no tvrdi da se u današnje vrijeme nijedna žena ne bi trebala bojati javno iznijeti probleme koje je doživjela na radnome mjestu. Smatra i da obrazovane i samosvjesne žene trebaju biti glavni pokretači svih aspekata svog života, a muškarce pritom vidi kao partnere žena, kako na poslu tako i u kući, s kojima se žene dopunjavaju.

A o seksualnosti najviše zna Martina Jerbić-Cecelja (50), prva hrvatska ginekologinja i opstetričarka, koja se dodatno školuje za seksualnu savjetnika. Ističe da je “seksualnost puno širi pojam od samog spolnoga kontakta”.

- Odlučila sam spojiti ginekologiju i seksualnost jer smatram da jedno bez drugog ne ide budući da seksualno zadovoljstvo utječe na zdravlje - govori nam Martina. Na taj se korak u svojoj uspješnoj karijeri dugoj čak 26 godina odlučila jer, kako kaže, često se pokazalo da žene koje joj dolaze na pregled imaju problema sa seksualnom željom, postizanjem orgazma, zadovoljstvom partnerom, povjerenjem i slično. U Hrvatskoj muškarci još čine većinu u poslovnom svijetu, pa tako je i u ginekološkoj struci, iako broj žena u tom području raste.

- Žene mogu raditi sve poslove, u to sam uvjerena. One se u poslovnom okruženju vrlo dobro znaju kontrolirati, imaju dostojanstvo, ponos i stav neovisno o tome koji posao rade - zaključuje Jerbić-Cecelja.

Da je “snaga žena u potpunoj posvećenosti onome u čemu žele uspjeti” smatra naša poljoprivrednica Jelena Grčević (26), koja se hrabro ostavila pedikerstva i frizerske struke u Zagrebu te sreću potražila sa suprugom Damirom i dva sina, Teom i Leom, u Gradecu Pokupskom kraj Zagreba. Ondje su otvorili OPG Grčević. Uzgajaju koze, a od njihova mlijeka prave razne sireve.

- Žene danas nisu u lošijoj situaciji kad je riječ o plaći - smatra Jelena te dodaje:

- Želimo biti ravnopravne s muškarcima u svemu, a to u nekim slučajevima nije potrebno niti moguće. Jedni imaju bolji kliker za jedne poslove, drugi za druge.

Ipak, čini joj se da je ovo i dalje muški svijet, ali da žene ne odustaju od postizanja svojih ciljeva i ravnopravnosti. Žene su danas možda bolje u kućanskim poslovima i odgoju djece, ali vjeruje da je to tako zbog višegeneracijskih uvjeravanja koja nam govore da tako treba biti.

- Možda i jesmo bolje, ali ne treba se na tome zaustaviti nego treba drugu stranu uputiti u obavljanje tih poslova. Nisu kuhanje, prematanje djece i čišćenje kuće svemirska znanost - kaže Jelena.

I dalje je 'muška zadnja'

Kao što muškarci i žene ne mogu jedni bez drugih, tako ni ljudi ne mogu bez glazbe. O tome nam svjedoči naša najbolja violinistica Katarina Kutnar (22). Glazba je njezin život i genetski joj je usađena. Odrasla je u obitelji glazbenika.

Svestrana Kristina završila je Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi profesora Leonida Sorokowa, potom boravila u Weimaru kao studentica na razmjeni, a nedavno je tamo upisala i Master studij. Dosad je završila prvi semestar. Osvojila je mnoge nagrade, a 2016. pobijedila je na prestižnom natjecanju “Papandopulo”, u kategoriji violine, te se plasirala u finale međunarodnog natjecanja “Vaclav Huml”. Svjesna je da u svijetu muzičara, kao i u svim drugim područjima, postoji spolna diskriminacija. No sretna je jer se osobno dosad nikada nije susrela s takvom situacijom. Smatra da žene ipak ne bi mogle živjeti bez muškaraca.

- Svijet je stvoren da se dopunjujemo međusobno i tako se stvara pravi sklad. Ako je žena - žena, majka, kraljica, onda je muž kralj. Onog muškarca koji svoju ženu smatra kraljicom, cijeni je i poštuje, možemo uistinu zvati pravim kraljem - zaključuje naša sugovornica.

Koliko su žene jake, potvrđuje i Ivana Kalogjera (55), koja je, oboljevši od raka dojke, bez zadrške progovorila o svome životu i svim problemima s kojima se susreću žene u istoj situaciji.

Osnivačica internetske stranice nismosame.com mnogima je inspiracija i izvor snage u borbi za život, a stranica je postala svojevrsna platforma na kojoj oboljele žene, junakinje svakodnevnog života, mogu olakšati dušu i bez zadrške progovoriti o svemu što prolaze na svom putu liječenja. Ivana je jedna od onih žena koje mijenjaju Hrvatsku nabolje, a kaže da smo i dalje, nažalost, patrijarhalno društvo.

- I naš odnos prema Istanbulskoj konvenciji pokazuje koliko smo nazadni. Kad se neprestano spominje da ‘živimo u muškom svijetu’, treba reći da smo velikim dijelom same za to odgovorne. Prije godinu i pol dana pisala sam za Večernji list članak o položaju žena u udžbenicima povijesti. Proučavala sam tad istraživanje na uzorku 1600 žena iz ruralnog područja. Na pitanje tko donosi odluke u njihovu kućanstvu, više od 90 posto žena odgovorilo je da odluke donose isključivo muški članovi obitelji. Žene su potvrdile da i same drukčije pristupaju odgoju muške od ženske djece – priča Ivana dodajući kako je nedavno objavljen podatak da Hrvatska, zahvaljujući samo 19 posto žena u Saboru, dijeli katastrofalno 97. mjesto na svijetu sa Saudijskom Arabijom.To je, smatra dugogodišnja novinarka, jasan pokazatelj da oni koji kroje zakone ne žele hrabre žene u svojim redovima.

Od petka na portalu 24sata svakog dana donosimo veliku priču o svakoj od ovih dama i brojnim drugima koje su mijenjale Hrvatsku i svijet.