Opsada je trajala 44 mjeseca i odnijela živote čak 14.000 ljudi

Početak opsade Sarajeva počeo je 5. travnja prije 24 godine kad su se održavale demonstracije za mir. Snajperisti su otvorili vatru na ljude i ubili Suadu Dilberović i Olgu Sučić - prve žrtve opsade Sarajeva, a most na kojem su ubijene danas nosi njihova imena. Podsjećamo što se točno događalo krajem 20 stoljeća u Europi u olimpijskom gradu Sarajevu.

Opsada Srajeva je bila jedna od najdužih opsada u povijesti modernog ratovanja i najduža opsada jednog glavnog grada ikada. Trajala je 44 mjeseca ili 1425 dana -  tri puta duže od opsade Staljingrada. 

Prema nekim procjenama, na Sarajevo su snage bosanskih Srba odnosno Vojska republike srpske i JNA  ispalile 64.490 granata i projektila u prve dvije godine opsade ili otprilike 329 dnevno.  Najviše je bilo 22. srpnja 1993., kada je ispaljeno 3.777 projektila na grad. Sveukupno, procjenjuje se da je između 480.000 i 500.000 projektila ispaljeno na grad.

Opsada u Sarajevu je uzrokovala oko 14 tisuća žrtava - najveće stratište rata po ljudskim gubicima. Od toga je poginulo 5600 civila među kojima je 1600 djece. 

Sarajevo je za vrijeme opsade bio grad kojim su vladali snajperisti. Prema nekim podacima samo od rujna 1992. do kolovoza 1994. snajperisti su likvidirali 3798 nedužnih građana. Dosad niti jedan nije odgovarao za svoje zločine.

Liječnici glavne bolnice u gradu primali su i do 20 ranjenih žrtava snajpera dnevno.

Na centralnu sarajevsku tržnicu Markale pala je granata oko podne u veljači 1994. godine i ubila 68 Saralija te ih 144 teže ranila. Šest mjeseci kasnije Vojska Republike Srpske oko 11 sati ujutro opet je ciljala na najprometniju sarajevsku tržnicu i ubila 37 ljudi dok ih je 90 ranjeno.

Tijekom opsade, broj samoubojstava u Sarajevu je dramatično porastao, broj pobačaja se udvostručio, a broj rođene djece smanjio za 50 %.Broj stanovnika se pri kraju opsade 1995. godine smanjio na 250.000.

Vijećnica, najljepši i najreprezentativniji objekat iz austrougarskog perioda građen u pseudo-maurskom stilu nije također bio pošteđen. Više puta je bila granatirana, a u kolovozu 1992. je zapaljena. U požaru je nestao Katalog Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, oko 80 posto knjižnog fonda i dokumenata koji svjedoče o povijesti BiH. 

Tunel spasa - sarajevski ratni tunel  napravljen je tijekom opsade 1993. godine ispod aerodromske piste a povezivao je dva teritorija (Dobrinju i Butmir) koje je držala Armija Bosne i Hercegovine. Tunel dug oko 720 metara, a visok oko 1,5 m  bio je najstrože čuvana tajna Sarajeva. Tijekom rata kroz tunel je prošlo više od 1,3 milijuna ljudi. U prosjeku, dnevno ga je koristilo oko 4.000 ljudi, a kroz njega je svake noći prevoženo 20 tona različitih namirnica -  hrana, cigarete, nafta, municija, naoružanje, lijekovi, ali i ranjenici. Sam ulaz u tunel nalazi se ispod garaže kuće koja je bila i još jest u vlasništvu porodice Kolar. Nakon rata tunel je postao muzej i o njemu je snimljen dokumentarni film "Tunel – Tajna opsade Sarajeva".