Otkrivamo zašto Hrvati toliko vole 'Sulejmana' i turske serije

Oko 700.000 Hrvata svaki dan pred televizorom čeka da vide što je novo na dvoru najmoćnijeg otomanskog vladara, dok se vikendom taj broj penje i na milijun. Podjednako su zanimanje prije nekoliko godina izazivali Onur i Šeherezada, a stotine tisuća građana Lijepe Naše “navukli” su se i na dogodovštine markantna Ezela i silovane Fatmagul. Popularnost koju u Hrvatskoj imaju turske serije može se usporediti samo s pomamom koju su svojedobno izazivale “Dinastija” ili “Santa Barbara”, ali bila su to drukčija vremena. Eden i Cruz bili su jedini igrači na tržištu, dok su se turski junaci za svoj dio kolača morali izboriti u više nego žestokoj konkurenciji američkih, južnoameričkih, španjolskih i hrvatskih serija.

“Turci pregazili Balkan kao i prije 500 godina”, lakonski će reći mnogi i dodati da su turske serije popularne samo u zemljama do kojih su došli otomanski osvajači. I da im je to domet, dok Beč nikad neće osvojiti.

- Komentatori koji su izvukli u prvi plan tu tezu očito ciljaju na civilizacijsku i kulturnu bliskost nekad potlačenih dijelova Europe s povijesnom i današnjom Turskom. Pritom takvu bliskost vide kao negativnu, a sugerirani zaključak da je hrvatska televizijska publika ukusom bliža turskoj nego zapadnoeuropskoj koriste da bi istaknuli vlastitu kulturnu superiornost i ekskluzivnost - kaže mr. sc. Mirko Petrić, viši predavač na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru. On ne smatra da su razlozi popularnosti ‘Sulejmana Veličanstvenog’ tako jednostavni.

- Nije toliko važno što na mjestima na kojima je serija popularna navodno postoji percepcija Sulejmana kao povijesne ličnosti, a zapadnije od njih ne; popularan je svojedobno bio i fikcijski pirat južnih mora Sandokan.

>>> BIBLIJSKE SLIKOVNICE NA DAR <<<

>>> Više pročitajte u 24sataExpressu