Papa Franjo mrzio je Trumpa, ali opravdavao Putina. Kako će se postaviti njegov nasljednik?

Donald Trump objavio je da se "veseli" odlasku na sprovod pape Franje u Rim.

Ovakav izbor riječi svakako je neprimjeren, ali zato posve tipičan, pa i donekle očekivan od američkog predsjednika koji je često bio na meti kritika Vatikana zbog svoje antimigracijske politike, ali i čiji ultrakonzervativni, fundamentalistički klerikalni MAGA pokret prezire papu, Vatikan i Katoličku crkvu.

Baš kao što su i Hitlerovi nacisti prezirali Katoličku crkvu i Vatikan.

Mržnja je, uglavnom, bila uzajamna: Trump i njegov pokret prezirali su papu Franju, papa Franjo prezirao je Trumpa i njegovu politiku.

S Rusijom i Vladimirom Putinom, međutim, bila je druga priča.

Putin prije Zelenskog

"Prvo moram ići u Moskvu, prvo moram upoznati Putina", izjavio je jednom prilikom papa Franjo i time pokrenuo lavinu kritika, optužbi i sukoba s Ukrajinom i njezinim političkim vodstvom, ali i naišao na otvoreno čuđenje zapadnih političara i europskih državnika.

Proukrajinski glasovi danas optužuju papu Franju da je bio proruski orijentiran, da nije u dovoljnoj mjeri osuđivao rusku agresiju, pa čak i da je javno reciklirao rusku propagandu u vezi trogodišnjeg brutalnog rata u Ukrajini.

Najveću buru izazvala je njegova izjava o tome da bi Ukrajina "morala imati hrabrost bijele zastave" i pregovarati o završetku rata s Rusijom, te da bi zapadni saveznici "morali odustati od ambicije da poraze Rusiju i trebali priznati pogrešku u ukrajinskom ratu". "Lajanje NATO-a" na ruska vrata, kazao je papa Franjo, možda je dovelo do invazije Vladimira Putina na Ukrajinu.

Velika Rusija

Argentinski papa spominjao je i "veliku Majku Rusiju" i bivše ruske careve Petra Velikog i Katarinu II., što je izgledalo kao veličanje ruskog imperijalizma i naposljetku dovelo do zategnutih odnosa s Ukrajinom. 

Umjesto osude Putinove agresije, papa Franjo uspoređivao je ukrajinski rat s građanskim ratom u Ruandi. 

Lider Katoličke crkve imao je veliki problem s moralnim vodstvom oko ukrajinskog rata, kao i s osudom agresora, otprilike na tragu kontroverznog nasljeđa pape Pija XII u vrijeme Drugog svjetskog rata, što je i danas predmetom znanstvenih istraživanja i izvorom kritika i kontroverzi.

Kako će se prema Putinu, Trumpu, ali i drugim svjetskim autokratima i diktatorima, odlučnima u zatiranju liberalne demokracije, ljudskih prava i sloboda, postaviti Vatikan pri izboru nasljednika pape Franje?

Između dvije vatre

Vatikan se našao između dvije autokracije, one Putinove i rastuće Trumpove, usred Europe koja se nalazi između dvije vatre, u jeku Trumpovih i Putinovih prijetnji, ne samo Europi, nego i drugim zemaljama. 

Prije osamdeset godina Vatikan je uglavnom šutke popratio nacistički holokaust, u velikoj mjeri ignorirao patnju Židova, a sve to uslijed rastućeg straha od onoga što je smatrao još većom prijetnjom komunizma koji je nadirao iz sovjetske Rusije.

Danas se od Vatikana očekuje veći utjecaj, moralni i politički, u odnosu prema novom ruskom imperijalnom fašizmu, kao i prema ultrakonzervativnom nacizmu koji dobiva snagu pod vodstvom Donalda Trumpa i pod kojim ovih dana stradaju i mnogi katolički vjernici.

Smetnja diktatorima

Iako je u svojoj povijesti surađivao s nacistima, fašistima i njihovim saveznicima nakon Drugog svjetskog rata, Vatikan je po svom položaju tradicionalno predstavljao smetnju, pa i prijetnju diktatorima, jer je svojim utjecajem prkosio državnom suverenitetu i autoritetu koji su despoti i autokrati polagali nad svojim državama i građanima. Hitler je, primjerice, prezirao Katoličku crkvu jer je prkosila njegovoj moći.

Danas bi se novi papa trebao pozicionirati između slobodnog svijeta i svijeta koji diktatori žele pokoriti. Hoće li Vatikan taktizirati kao papa Franjo, kritizirajući Trumpa, ali štedeći Putina? Hoće li pokazivati samilost prema migrantima, ali ne i prema ukrajinskim civilima po kojima pljušte ruski balistički projektili?

Solidarnost s Gazom 

Papa Franjo javno je iskazivao solidarnost sa žrtvama u Gazi i poručivao kako je "bombardiranje djece okrutnost, a ne rat". "Moram to reći jer me to pogađa u srce", kazao je papa Franjo i izazvao reakciju Izraela. Istodobno, izazivao je kritike Ukrajine jer nije u dovoljnoj mjeri osuđivao rusku agresiju.

Danas se Vatikan nalazi gotovo u istoj poziciji kao i prije stotinu godina, okružen rastućim fašističkim i nacističkim pokretima, kao i agresorskim i genocidnim ratovima, suočen s rušenjem globalnog poretka, ali ni danas nije uspio zaustaviti niti značajnije utjecati na takve procese.

Papa Franjo previše je lavirao u svojem kalibriranju moralnog kompasa, kao uostalom i njegovi prethodnici u dugoj povijesti Katoličke crkve, u definiranju i odabiranju prave strane u sukobima, relativizirajući krivnju agresora i marginalizirajući žrtvu agresije. 

Pa ako Donald Trump poručuje kako se "veseli" odlasku na papin sprovod, Vladimir Putin mogao bi žaliti za papinim viđenjem njegova agresorskog rata u Ukrajini.