U draguljarske radnje Janka Matka dolazili su pripadnici plemstva. Često su mu bile povjerene zanimljive obiteljske priče na kojima je poslije temeljio svoje brojne knjige
Pisac je Alojziju Stepincu izradio vjenčano prstenje
Najvažniji je predstavnik pučke književnosti s dvadesetak romana kojima je stao uz bok Ivani Brlić Mažuranić. Privukao je naraštaj širokog kruga hrvatskih čitatelja. Iako je kritika njegova djela, prodana u više od 350 tisuća primjeraka, najčešće prešućivala.
O samom životu Janka Matka mogao bi se napisati zanimljiv roman. Kao što je on svaki svoj roman fabulativno zasnovao na istinitom događaju. Rođen je u malom prigorskom selu Brlenić pokraj Krašića 1898. Roditelji Jela i Vid Matko imali su troje djece - Štefana, Janka i Baru. Obitelj Matko slovila je kao dobrostojeća. Način života, upravljanje imovinom i dobrima, odnos prema blagu i zemlji, kao i način snubljenja i ženidbe, Matko je iz prve ruke opisao u svom romanu “Sudbine”. Raspadom seoskih zadruga početkom prošlog stoljeća, zemlja i imovina zadruga razdijelila se je na manje obiteljske “osebujke“, što je imalo za posljedicu osiromašivanje sela i seljaka. Mnogi su mladi ljudi, pa tako i otac Janka Matka, Vid, bili prisiljeni potražiti dodatnu zaradu u SAD-u. Nažalost, neki su tamo i ostali, te zaboravili rodni kraj (roman “Pokajnik”), a mnogi su tamo i izgubili život (“Žrtva”). Majka Jela, brižna žena s iznimnim darom za pripovijedanje, preuzela je brigu o razvoju i školovanju sve troje djece, ali je mali Janko bio najbistriji i imao zdravu ambiciju za postizanje nekog višeg cilja. Na preporuku župnika i učitelja, najprije je upisao franjevačku gimnaziju, a poslije izučio urarski, zlatarski i draguljarski zanat u Vukovaru kod tamošnjeg uglednog urara Pecheima. Sam Matko je, prema vlastitom pričanju, prvu pripovijest napisao u 17. godini, kad je već bio na školovanju u Vukovaru.
Za priču ga je nadahnula njegova majka, koja ga je čekala zimi pred Božić na željezničkoj postaji i, čekajući, zaspala te se zamalo smrznula. Zato je dao naslov priči “Doći ću kući za Božić, majko!”. Igrom sudbine Janko Matko i Alojzije Stepinac dijelili su školske klupe u istom razredu, a kao i ostala seoska djeca, zajedno su čuvali stoku i blago. Brojne zajedničke doživljaje iz mladosti opisao je u posmrtno objavljenom romanu “Kardinalova ljubav”. Zanimljiv je prikaz gatanja ciganke mladom Janku i Lojzeku, koja je svakom prorekla točnu sudbinu - sasvim suprotnu njihovim očekivanjima.