Pod kišom granata spašavali su duševne bolesnike u Pakracu...

U rujnu 1991. godine na psihijatriji pakračke bolnice vladalo je beznadno stanje.

Danima nije bilo elementarnih uvjeta za život. Bez pitke vode i hrane ostalo oko 300 teških psihičkih bolesnika i medicinsko osoblje. Pakračka bolnica konstantno je napadana, a posljednji odjel koji je ostao u ratnom okruženju bio je psihijatrijski. 

 - Kako je moguće da su hrvatski branitelji i preostalo medicinsko osoblje spasili od sigurne smrti i evakuirali u noći 29. rujna 1991. oko 300 psihijatrijskih bolesnika iz psihijatrijske bolnice u Pakracu a da se za taj događaj tako malo zna? Kako je moguće da su ti bolesnici većinom bili srpske nacionalnosti, a spasili su ih hrvatski branitelji i time postali heroji čovječnosti? Dokumentarni film Pouke o čovječnosti odlučio sam snimiti nakon što sam za tu priču saznao čitajući istoimenu knjigu Veljka Đorđevića u kojoj su skupljena svjedočanstva sudionika jedne od najhumanijih akcija hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu. Pitao sam se kako je moguće da je jedan tako značajan događaj iz Domovinskog rata ostao zaboravljen? - kaže nam Branko Ištvančić, redatelj dokumentarca Pouke o čovječnosti koji govori upravo o tom događaju a koji je uvršten je na ovogodišnji 66. Pulski filmski festival u natjecateljski program u kategoriji Kratke Pule.

Najhumanija akcija hrvatskih branitelja

Dobro organizirani branitelji iz Prekopakre i Pakraca, zajedno s medicinskim osobljem bolnice, sve su tog rujna 1991.pripremili za evakuaciju. Od cigala, gredica i dasaka improviziran je prijelaz preko Pakre iza zgrade psihijatrije jer je zaključeno da bi prijelaz preko željeznog mostića bio prerizičan.

Branitelji su bolesnike prihvaćali i sistemom štafete prebacivali preko Pakre do autobusa. Najteže je bilo onima u koritu rijeke jer su moralo gaziti po vodi dok su bolesnike vodili preko improviziranog mosta. 

SPAŠAVANJE DUŠEVNIH BOLESNIKA 'Pjevali smo, jer smo pjesmom htjeli nadglasati detonacije....'

Koliko je akcija prebacivanja preko Pakre i ukrcavanja bila izvanredno dobro organizirana, govori i to što je provedena za samo dva sata i petnaest minuta. 

Dokumentarni film 'Pouke o čovječnosti' redatelja Branka Ištvančića i producenta Antuna Ivankovića govori upravo o toj, jednoj od najhumanijih akcija hrvatskih branitelja koji su, u ratnom vihoru, uz pomoć medicinskog osoblja evakuirali u šest autobusa i spasili iz neprijateljskog okruženja preko 300 bolesnika. 

Ištvančić je već ranije imao iskustva radeći na sličnom filmu - 'Sve je bio dobar san' koji govori o Jean Michel Nicolieru, mladom francuskom dragovoljcu koji se dolazi boriti u Hrvatsku. Kaže da je i ovaj put dobio potporu od Ministarstva branitelja, ali ne i od HAVC-a.

- Mislim da nije skromno reći da sam u ova dva dokumentarca dotakao nešto što se može smatrati temom od nacionalne važnosti. U dokumentarnom filmu Sve je bio dobar san htio sam pokazati kako nas vide stranci i kako bi trebalo promovirati vrijednosti Domovinskog rata. Isto tako, i ovdje u filmu Pouke o čovječnosti htio sam pokazati pozitivnu ulogu i svijetlu stranu hrvatskih branitelja nasuprot onim primjerima poput filma '15 minuta masakra u Dvoru' u kojem se hrvatske branitelje ponižava i iskrivljuje slika o Domovinskom ratu uz obilatu podršku HAVC-a. Svi smo bili svjedoci tog pamfletističkog slučaja te otvoreno kažem i mislim kako sam napravio film koji je oponent. No, ono što je mi je uvijek važno to je kako napraviti dobar film i da ima dobru priču pa makar to bila i priča iz Domovinskog rata.  Stoga sam bio presretan kada sam dobio obavijest da mi je film uvršten na festival u Puli za koji smatram da je od nacionalnog značaja - objašnjava nam Ištvančić.

Zašto je takav događaj umalo ostao zaboravljen?

U slučaju filma Pouke o čovječnosti koristio se metodom priče kroz koju vodi narator. Slično kao u filmu Sve je bio dobar san kroz koji je vodila karizmatična junakinja filma majka Jean Michel Nicoliera gospođa Lyliane Fournier kroz čiju se vizuru pratila priča i njena potraga za poginulim sinom, tako je i u filmu Pouke o čovječnosti redatelj za naratora postavio upravo Veljka Đorđevića koji sam odlazi na mjesto događaja i pokušava saznati zašto je takav događaj umalo ostao zaboravljen i zašto se ta bolnica u Pakracu ne obnovi nego stoji u korovu i travi.

 - U njegovoj potrazi za svjedocima događaja upoznajemo medicinsko osoblje poput medicinske sestre Olivere Zelić, liječničkog para Vidovića i skromnih branitelja koji danas žive u Pakracu i obilježavaju ovaj događaj skromno i u znak sjećanja. Pomalo melodramatskim i melankoličnim načinom pokušavam ispričati jednu potresnu i dirljivu priču u kojoj se nije puno znalo i u kojoj se, unatoč strašnom ratnom okruženju, nije brojilo krvna zrnca nego je sve bilo obavijeno ljudskošću. Zbog toga mislim da je potrebno raditi ovakvu vrstu dokumentaraca koji će zabilježiti trajne vrijednosti i ulogu naših branitelja u Domovinskom ratu - ističe redatelj Ištvančić

U pripremi ima još neke nove dokumentarce o Domovinskom ratu. Sa glumcem Nikšom Kušeljom planira ove jeseni početi snimanje novog dokumentarnog filma pod naslovom 'Bili smo u ONB-u', jednu neispričanu priču o odredima naoružanih brodova (ONB) u Dubrovniku. 

- Film je dobio potporu grada Dubrovnika a prijavljen je na još neke natječaje. Sa producentom Antunom Ivankovićem planiram realizirati dokumentarac pod naslovom Stradanje Berka u Domovinskom ratu o stravičnom stradanju Hrvata mještana iz slavonskog mjesta Berak - najavljuje Ištvančić te poziva se zainteresirane  da pogledaju film Pouke o čovječnosti koji će biti prikazan u okviru programa Pula u Zagrebu u subotu, 27.07.2019. u 21 sat u Muzeju suvremene umjetnosti (MSU), Avenija Dubrovnik 17 u Zagrebu. 

Ulaz je besplatan.

Na obljetnicu evakuacije 29. rujna film će biti prikazan u Pakracu, a nakon toga širom Hrvatske. U Splitu, Zadru, Sinju, Osijeku, Vukovaru, Našicama...