Pokolj u Tovarniku: Nitko nije odgovarao za ubojstva 75 ljudi

Napad na pitomo srijemsko selo Tovarnik počeo je uoči blagdana Sv. Mateja, zaštitnika župe. Trajao je tri dana, a na današnji dan prije 25 godina selo je okupirano. Nakon okupacije JNA i četničkih postrojbi krenula je kalvarija nevinih civila. Kuće su im porušene i spaljene, a oni su ili ubijeni ili odvedeni u srpske koncentracijske logore, žene su silovane... Živote je izgubilo 75 ljudi.

- Ubijanja, premlaćivanja do smrti, izgladnjivanja, svakovrsna tjelesna i psihička mučenja, koja zdravi ljudski um teško može i zamisliti, bila su stravična svakodnevica u kući-logoru pok. dr. Đorđa Cvejića, kroz koju je krajem 1991. prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila, pretežno iz Tovarnika i okolnih mjesta. Ljudi koji nisu ubijeni u toj kući, nakon mučenja su odvođeni pa ubijani i bacani u masovnu grobnicu, u koju je bačen i ubijeni župnik, vlč. Ivan Burik, koji je najveći dio svoga svećeništva, punih 28 godina, proveo u Tovarniku. Dio mještana odveden je u logore u Srbiju, najviše u Begejce i Sremsku Mitrovicu. Još uvijek se traga za četvero Tovarničana - kazuje nam je Antun Ivanković, predsjednik udruge Ante Starčević - Tovarnik.

Kuća strave pok. dr. Đorđa Cvejića

Srbi su protjerali više od 95 posto od 2.500 Hrvata, koliko ih je prije rata živjelo u Tovarniku. Srušili su ili oštetili više od 70 posto mjesnih kuća i gospodarskih zgrada. 

Ono malo Hrvata koje su ostavili živjeti na svojim ognjištima, većinom starce i žene, prisiljavali su da, poput Židova za vrijeme nacizma, nose oznake na rukavu - bijele krpe kao znak predaje i pripadnosti hrvatskom narodu. Istim su znakom bile obilježene i njihove kuće. 

Nakon povratka iz progonstva 1997. godine iz masovne grobnice ekshumirane su 53 tovarničke žrtve, a ostale žrtve su ekshumirane iz sekundarnih grobnica i zajednički ispraćene na posljednje počivalište na groblju u Tovarniku 31. siječnja 1998. godine. U spomen na taj tužni događaj, 31. siječnja u Tovarniku se obilježava kao "Dan kada je Tovarnik plakao".

Gdje mi je muž?

Slavica Popović jedna od oštećenika i svjedok u sudskom postupku za počinjeni ratni zločin u Tovarniku na Županijskom sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i Sudskim vijećem pod prisegom je posvjedočila da je nekoliko dana skrivala ranjenog supruga Marijana zajedno sa svekrvom. 

Po njezinog supruga došli su u njihovu obiteljsku kuću u Tovarnik početkom listopada 1991. godine. Milicajce po njega, po kazivanju Slavice Popović, je poslao danas poznati srpski političar u Hrvatskoj, a tadašnji pripadnik pričuvnog sastava tzv. JNA na dužnosti "komandanta saniteta i organizator zdravstva zapadnog Srema" 1991. godine. Došla su trojica  naoružanih i odvela ga u auto, posjela ga na zadnje sjedište između dvojice, a ovaj treći je vozio. Slavici su rekli da ga voze u Srijemsku Mitrovicu na liječenje, ali od tada ga više nikada nije vidjela. Poslije smo doznali da je Marijan ubijen 7. listopada i zakopan na njivi prema Šidu.

Ekipa za ekshumacije Ivana Grujića tražila je bezuspješno Marijanovo tijelo, a Slavica Popović koja od jeseni 1991. godine ne zna za sudbinu svoga supruga Marijana koji je kada je ubijen imao 48 godina. 

- Na dužnosti "komandanta saniteta i organizator zdravstva zapadnog Srema" tada je bio Vojislav Stanimirović i zajedno je s četnicima u velikosrpskoj agresiji bio nadležan svojoj supruzi dr. Ljeposavi Stanimirović i dr. Draganu Martinoviću, koji su u listopadu i studenom 1991. godine, kako bi zataškali pokolj civila u Tovarniku, izdavali lažne potvrde o načinu smrti mučki ubijenih mještana i to naknadno, bez pregleda tijela ubijenih. Njih troje su u svojstvu svjedoka 2011. godine u postupku koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru, za pokolj i ratni zločin počinjen u Tovarniku '91. godine, dali lažne iskaze - tvrdi nam Antun Ivanković.

Sramotne kazne

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru 23. travnja 2012., objavilo je prvostupanjsku nepravomoćnu presudu, kojom su za počinjenje ratnog zločina 1991. godine u Tovarniku osuđeni ukupno na 42 godinu zatvora

- Na trojicu okrivljenika primijenili su Zakon o općem oprostu, četvoricu okrivljenika oslobodili optužbe zbog nedostatka dokaza, a sedmoricu zločinaca su osudili na neprimjereno blage kazne, koje se uobičajeno izriču kradljivcima ili pljačkašima, a ne monstruoznim ratnim zločincima. No, najgore je što se nikome od nepravomoćno osuđenih na teret ne stavlja niti jedno ubojstvo u Tovarniku, a nalogodavci tih zločina i danas šeću slobodni. - ističe Ivanković

Ivanković smatra da je sramotno da  optužnicom za počinjeni ratni zločin u Tovarniku nisu 'namjerno' obuhvaćeni najodgovorniji.

- Tu prije svega mislimo na zapovjednike tzv. JNA i milicije tzv. SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, prije svih na generala tzv. JNA Dušana Lončara (73) bivšeg komandanta 2. proleterske mehanizirane gardijske brigade tzv. JNA, Borislava Bogunovića ministra unutarnjih poslova u Vladi tzv. SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, Ljubomira Jorgića, zapovjednika logora u Tovarniku i njegova zamjenika Savu Ivanovića, komandira milicije Željka Krnjaića, dr. Vojislava Stanimirovića, njegovu suprugu dr. Ljeposavu Stanimirović i niz drugih koji su činili i prikrivali ratni zločin - zaključuje Ivanković te dodaje kako za pravosudnu akciju nikad nije kasno.

General Dušan Lončar na slici snimljenoj zimi 1996. godine u Vukovaru uoči mirne reintegracije. U pozadini je Željko Ražnatović Arkan

General Dušan Lončar bio je nadređeni zapovjednik i pripadnicima TO-a iz Valjeva, Tovarnika, Lovasa i tzv. milicije 'SAO Krajine' koji su odgovorni za stravična razaranja, mučenja, silovanja, ubijanja, odvođenja u logore kao i progon mještana Tovarnika i Lovasa u kojima je pod njegovom komandom gore navedenih postrojbi nakon okupacije sela od kraja rujna do studenog 1991. godine ubijeno 158 osoba.

General Dušan Lončar nije ništa poduzeo da ih u tome spriječi, što je bilo protivno normama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava za čiju primjenu je bio odgovoran, niti je poduzeo mjere kažnjavanja počinitelja - naglašava Ivanković.