Predaje u školi koju je završio: 'Podučavao sam još u srednjoj'

Oduvijek sam htio biti nastavnik i raditi u školi. Završio sam FER i danas mi ljudi znaju reći: ‘Zar nije bilo ništa bolje od posla?’, kaže Marin Pašić (31), profesor informatike u Medicinskoj školi Ante Kuzmanića i Gimnaziji Franje Petrića, poznatijoj kao MIOC.

Upravo tu gimnaziju i on je završio. Nakon nekoliko godina rada u drugim školama vratio se tamo gdje je sve počelo.

- Moji profesori postali su mi kolege i u početku mi je to bilo čudno, ali zapravo je super, pomogli su mi da se snađem - kaže Marin, koji je ljubav prema predavanjima razvio upravo u gimnaziji.

Dodatni ispiti

Prije nastave njih deset ili petnaest iz razreda došlo bi kod Marina doma ako je taj dan bio ispit. I onda bi im on objašnjavao i podučavao ih. Znalo se dogoditi i da im u razredu pred pločom tumači zadatke prije nego što počne nastava ili tijekom malog odmora prije ispita.

- Osjećao sam se dobro i to sam želio raditi. Moj cilj je bio upisati na PMF-u matematiku, ali probao sam i FER. Upao sam na oba fakulteta bez plaćanja pa su me nagovorili da idem na FER jer mogu poslije raditi što hoću. Ispalo je da sam morao polagati dodatne ispite kako bih mogao raditi u školi - prisjeća se.

Digitalna priprema

Marin živi u Zadru sa suprugom i dvoje djece. Posljednjih pet godina predaje u dvije škole. Ustaje prije sedam sati i u školi je u 7.45. Popodneva provodi s obitelji i u pripremi za sljedeći dan nastave.

Većinu svojih predavanja priprema u digitalnom obliku, pa učenici na satu vrlo malo pišu u bilježnicu, a više slušaju i sudjeluju u nastavi.

- Volim svoj posao i ispunjava me to što radim. Najdraže mi je kad mi kažu da su kod mene puno naučili ili kasnije kad čujem da se jave s fakulteta da im je neki kolegij bilo lako položiti jer smo to u školi dobro obradili - kaže mladi nastavnik i zaključuje:

- Većina učenika prirodoslovno-matematičkog smjera, kojima i predajem, ide na FER, a neki idu na sveučilišta u London, Budimpeštu... I svima im kažem da slijede svoje snove i ne obaziru se na ono što drugi govore.