Prema informacijama ugostiteljskih udruga više od 11.000 ljudi u toj je branši ostalo bez posla, a oko 1000 ugostiteljskih objekata je, nažalost, trajno zatvoreno
80 DANA BEZNAĐA
Privatnici na koljenima: 'Imam dvoje djece, moram ih hraniti, a novac posuđujem od prijatelja'
Skoro tri mjeseca zatvorena su vrata ugostitelja, teretana, ali i plesnih klubova. Dok sve drže pod ključem vladajući mantraju kako država pomaže, a svi oni financijski su dovedeni do ruba egzistencije, a neki i gurnuti preko njega.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI
Pokretanje videa...
01:10
Plesni klubovi, među kojima je Atomic Dance Factory primorani su na online treninge, kojima pokušavaju preživjeti u vremenu pandemije. Jedan od voditelja kluba Tomislav Ivić, koji ujedno radi i kao fitness trener već četiri mjeseca čeka državnu potporu za koju se prijavio u listopadu prošle godine.
- Dovedeni smo u situaciju u kojoj vrijedi samo jedno pravilo, a to je “Snađi se druže!”. Moj zahtjev se obrađuje četiri mjeseca i moram se snalaziti - priča Ivić. Kao ugostitelji, vlasnici teretana i voditelj Atomica smatra da za zatvaranje, ali i posljednje otezanje s popuštanjem mjera, nije bilo potrebe.
- Nitko iz Stožera nije potkrijepio dokazima da su plesne dvorane ili teretane izvor zaraze. Dok smo radili u okolnostima “novog normalnog” nismo imali zabilježen niti jedan slučaj zaraze. Poštovali smo sve propisane mjere - ističe Ivić. U trenutnoj epidemiološkoj situaciji, stava je da više nema razloga da ostaju zatvoreni.
'Imam grč u stomaku od svega'
- Iz Stožera slušamo kako su svjesni važnosti tjelovježbe za ljudsko zdravlje, a s druge strane je brane iako je ona ključna za prevenciju bolesti kod odraslih i djece - napominje. Na trenere, ali i plesače zatvaranje dvorana djeluje loše. Željni treninga, a za dobar dio njih to više nije samo hobi. Osim treninga, članovi Atomica online su odradili i međunarodno natjecanje. U sličnoj situaciji je i Osječanin Igor Marković koji sa suprugom vodi fitness dvoranu Dux Fit u Osijeku.
- Više od 12 godina radio sam za ovo, a sada imam grč u stomaku od svega. Zadnjih godinu dana nam je borba i natezanje. Obzirom da i supruga i ja živimo od ovog posla, kad ostanemo bez prihoda, kod nas je to totalna besparica. Srećom pa živimo kod roditelja i nemamo djece jer bi nam to dodatno otežalo položaj. Nismo se oporavili ni od prvog lockdowna početkom prošle godine koji nas je dočekao nedugo nakon otvorenja. Izgubio sam tada 50 posto korisnika. Nadao sam se dodatnim mjerama jer bolje je raditi ikako nego nikako ali totalno zatvaranje je baš katastrofa - rekao je Igor.
Iste probleme ima i samohrana majka dvoje djece Vinkovčanka Ljiljana Ulman koja vodi klub ‘Cibalae Fitness Ljiljana’ koji je na 70-tak kvadrata i otvorila ga je mjesec dana prije odredbe o kovid zatvaranju.
- Da, to se zove loš tajming! Radila sam kao trener u drugim fitness klubovima i onda odlučila otvoriti nešto svoje. Moj klub zapravo funkcionira kao udruga i financirala sam se putem članarina. Krenula sam odlično, imala oko 40- tak korisnika a onda – zatvaranje. Mislila sam privremeno, ali sad sam već očajna. Uložila sam 70-tak tisuća kuna u opremanje a već mjesecima nemam ni kune zarade. Snalazim se, posuđujem, pomažu mama, prijatelji.. Na zavodu za zapošljavanje bila sam prijavljena do ožujka prošle godine, dobivala naknadu narednih šest mjeseci, i od tada sam bez primanja. Ovo mi je trebao biti posao od kojega živim - kaže Ljiljana.
Sličnih je muka i dugogodišnji zagrebački taksist Branimir Rajić (64), iako on radi kaže da nikad nisu bili u goroj poziciji. Ima godinu dana do mirovine, ali u nju ipak neće.
Ne mogu niti razmišljati o mirovini, pa to mi neće biti dosta ni za hranu, a kamoli za nešto više, rekao je taksist Branimir te nadodao da im je prihod pao za više od 60 posto.
- Danas vam svatko može postati taksist. Teško je, promet nam je drastično pao, a i do sada smo bili u padu. Mnogi rade od doma, mladi ne izlaze u klubove i nema prometa na aerodromima - kaže.
Prema informacijama ugostiteljskih udruga više od 11.000 ljudi u toj je branši ostalo bez posla, a oko 1000 ugostiteljskih objekata je, nažalost, trajno zatvoreno.
- Bez prihoda smo od 11 mjeseca, jako teško živimo. Imam dvoje male djece, kako bih trebao izaći na kraj. Nije fer da svi mogu prodavati kavu, ali mi koji smo za to specijalizirani ne smijemo je prodavati za van. Pa to je apsurd. Daju nam minimalne poticaje, koji debelo kasne, a mene samo hladni pogon košta više od 20.000 kn - kaže zagrebački ugostitelj Rehat Ristemi. Istog razmišljanja je i pulski ugostitelj Marko Ristić.
- U proteklih 74 dana izgubio sam svoj stil života, brojne kontakte. Dužan sam oko 60.000 kuna do sada. To je gubitak koji vučem od prošle godine. Nisam sigurno jedini, ima nas još u toj situaciji. Nisam dobio niti kunu smanjenja za terasu i prostor. Mi koji smo na pomorskom dobru nismo dobili nikakvo smanjenje. Posudio sam novac od sestre jer smo supruga i ja kreditno maksimalno opterećeni. Više ne možemo dobiti ni dozvoljeni minus. Podigao sam 5000 eura životnog osiguranja i posudio 10.000 eura koje je mi “uletjela” sestra i moramo kroz mjesec dana početi raditi - rekao je Marko. Iako frizerski saloni rade, i oni imaju velike gubitke.
- Nema nikakvih događaja, domjenaka, svadbi, a samim tim i frizura. Promet je pao za 40 posto. Nećemo moći dugo ovako - rekla nam je vlasnica frizerskog salona u Zagrebu Martina Miholić.
Premijer Andrej Plenković pozvao je na strpljenje oko normalizacije života.
- Želimo proći kroz ovih nekoliko tjedana zime i onda tijekom proljeća uz procjepljivanje, odgovornost građana i mjere koje poduzimamo omogućiti normalizaciju života i gospodarstva, pa i turističke sezone - uvjeren je premijer Plenković.
‘Mi nismo izvori zaraze’
Iz Stožera slušamo kako su svjesni važnosti tjelovježbe za ljudsko zdravlje, a s druge strane je brane iako je ona ključna za prevenciju bolesti kod odraslih i djece. Dovedeni smo u situaciju u kojoj vrijedi samo jedno pravilo, a to je “Snađi se druže!”, kaže Tomislav Ivić iz plesnog centra Atomic Dance Factory.
I prije korone mi smo bili u teškoj poziciji. Danas vam svatko može postati taksist. Teško je, promet nam je pao oko 60%, a i do sada smo bili u padu. Mnogi rade od doma, mladi ne izlaze u klubove i nema prometa na aerodromima. Ukratko, situacija je loša, ali ne razmišljam o penziji, rekao je dugogodišnji taksist Branimir Rajić.
Radila sam kao trener u drugim fitness klubovima i onda odlučila otvoriti svoje. Moj klub funkcionira kao udruga i financirala sam se putem članarina. Krenula sam odlično, imala oko 40- tak korisnika a onda – zatvaranje. Snalazim se, posuđujem, pomažu mama, prijatelji, kaže samohrana majka Ljiljana Ulma, vlasnica fitness kluba.
Posudio sam novac jer smo supruga i ja kreditno maksimalno opterećeni. Više ne možemo dobiti ni dozvoljeni minus. Podigao sam 5000 eura životnog osiguranja i posudio od sestre 10.000 eura da bismo uložili u novi lokal, jer smo tu vidjeli novu priliku i moramo kroz mjesec dana početi raditi, rekao je vlasnik kafića u Puli Marko Ristić.
Više od 12 godina radio sam za ovo, a sada imam grč u želucu od svega. Zadnjih godinu dana nam je borba i natezanje. Obzirom da i supruga i ja živimo od ovog posla, kad ostanemo bez prihoda, kod nas je to totalna besparica. Srećom pa živimo kod roditelja i nemamo djece jer bi to otežalo položaj, kaže Osječanin Igor Marković.
Bez prihoda smo od 11 mjeseca, jako teško živimo. Imam dvoje male djece, kako bih trebao izaći na kraj. Nije fer da svi mogu prodavati kavu, ali mi koji smo za to specijalizirani ne smijemo je prodavati za van. Pa to je apsurd. Daju nam minimalne poticaje, a mene hladni pogon košta više od 20.000 kn, rekao je zagrebački ugostitelj Rehat Ristemi.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
