Provjerili smo kako vatrogasci spašavaju unesrećene iz vozila

Kad ne gase požare, spašavaju ljude iz vatre, skidaju dimnjake s potresom oštećenih krovova, spašavaju životinje s drveća ili presušenih bunara, vatrogasci spašavaju živote unesrećenima izvlačeći ih iz smrskanih olupina.

Zagrebački vatrogasci u prosjeku godišnje imaju oko 4000 intervencija, među kojima su i prometne intervencije.

Kroz njihove ruke godišnje prođe oko 200-njak mrtvih, samo iz stanova izvuku 130 tijela, no koliko je tek onih kojima pravovremenom reakcijom spase život!

- Zanima vas kako izvlačimo unesrećene iz vozila? Nema problema, imamo mi tu u Savskoj jednu olupinu za vježbe, samo trebamo dobrovoljca - kazao nam je dobro raspoloženi i uvijek susretljivi zapovjednik JVP Zagreb Siniša Jembrih.

- Ja ću biti dobrovoljac - ispalila sam bez razmišljanja nadajući se da neću požaliti svoju brzopletost.

Sat i pol kasnije, u vrijeme prije aktualne pandemije korona virusa, s fotoreporterom sam stigla u sjedište vatrogasaca. Bila sam uzbuđena i nisam imala pojma što me čeka. Posjeli su me na mjesto suvozača u crvenoj olupini iznad bazena u njihovu dvorištu.

Cilj je bio u što kraćem vremenu i na siguran način izvući me iz vozila kako bi mi djelatnici Hitne mogli pružiti prvu pomoć. U našem scenariju, vozač je sam izišao iz vozila i samo je lakše ozlijeđen. Ja sam ostala prikliještena na suvozačkom sjedalu te nisam bila vezana sigurnosnim pojasem.   

- Nemojte me gledati, sve je u redu. Dobar dan. Sudjelovali ste u prometnoj nesreći, ozlijeđeni ste. Koliko vidim nije ništa strašno, samo se nemojte puno mrdati i bit će sve u redu - kazao mi je vatrogasac.

Jedva sam išta mogla vidjeti od sunca koje mi je blještalo u oči. Silno me zanimalo što će to dalje raditi, no poslušno sam slušala njihove upute i trudila se ne pomicati glavu.

- Ništa ne brinite, Vaša vrata se ne mogu otvoriti, morat ćemo ih rezati kako bi Vas izvukli – dodao je vatrogasac.

Dok je jedan, provirujući preko vozačeva sjedalo, stavio zaštitu na zračni jastuk, kako se slučajno ne bi aktivirao tijekom spašavanja, drugi mi je kroz suvozačev prozor držao glavu kako je ne bi pomicala dok mi preventivno ne stave šancov ovratnik.

S tim je bilo malo problema zbog mog uskog šala-ovratnika. 

- Gospođo, kakav Vam je to šal? - pitao je vatrogasac.

Prije nego sam stigla viknuti: 'Ma samo režite!', uspio je postaviti šancov ovratnik.

Sad više i da sam htjela, nisam mogla gledati što rade jer nisam mogla micati glavom i vratom. 

Lim automobila su zapravo više trgali nego rezali, barem mi se tako činilo, a kad god bi hidrauličkim alatom uspjeli presjeći dio, auto bi se lagano zatresao. Ok, vrata su dolje. Što sad?

- Drži joj noge, ja ću podignuti trup – dogovarali su vatrogasci sljedeće korake.

Odigli su me sa sjedala te mi pod stražnjicu gurnuli dasku. Polegli su me na tu dasku te glavom prema vratima izvukli iz automobila. Ubrzanim koracima odnijeli su me do vatrogasnog vozila i tamo me spustili na tlo.

Pritegli su me trakama na dasci kako bi me imobilizirali. Sad sam mogla micati samo dlanovima i stopalima. 

- To je to, idemo – povikali su i počeli se udaljavati. Više nisam mogla suspregnuti smijeh.

- Bravo dečki, svaka čast, sad me odvežite – vikala sam za njima.  

Spašavanje je bilo doista brzo, sve je trajalo svega nekoliko minuta. 

Frano Vicencinović (39), iza kojega je 15-ak godina rada u uniformi profesionalnog vatrogasca, objasnio je kako je tekla intervencija. 

- Centar za veze na intervenciju je poslao dva vozila s ukupno devet vatrogasaca. Osigurali smo vozilo i provjerili što je s osobom u vozilu. Morali smo preventivno postaviti šancov ovratnik kako bi osigurali vratnu kralježnicu i vrat. Vrata su bila deformirana i nisu se dala otvoriti. Osobu smo imobiliziranu izvukli van – rekao je Vicencinović.

Marko Adamčić (40), voditelj vatrogasnog odjeljenja u Vatrogasnoj postojbi Centar dodao je kako je sve više automobila, koji imaju velik broj zračnih jastuka.

- Oni se u većini slučajeva otvaraju, no zna se dogoditi i da se ne otvore zračni jastuci. Dok je auto u mirovanju zračni jastuk predstavlja veliku opasnost, kako za ljude u automobilu tako i za nas vatrogasce, koji moramo ući u taj predio između zračnog jastuka i osobe te smo prvi na udaru. Zbog toga moramo staviti zaštitu od aktivacije zračnog jastuka kako bi mogli sigurno raditi – kaže Adamčić, koji je 18 godina u postrojbi, a već 21. profesionalni vatrogasac.

Kaže da vatrogasci u centru nešto rjeđe imaju intervencije zbog teških prometnih nesreća jer kroz grad se ipak nešto sporije vozi.

Jedna od najtežih koju Adamčić pamti bila je spašavanje iz beračice kukuruza, stroja sličnog kombajnu. 

- Baka i djed su išli podmazat taj kombajn i pripremit ga za žetvu. Baka je ušla u vilice koje žanju kukuruz i to ju je povuklo unutra i zadržalo. Morali smo je osloboditi tih vilica. Kod automobila režemo lim, kombajn ima i dodatnu zaštitu tog lima. Prvo smo se morali probiti kroz zaštitu kako bi uopće mogli doći do lima i osloboditi ženu – govori Adamčić, koji iskreno priznaje da mu je najteže raditi kad su u pitanju djeca.

- Puno puta sam došao na intervenciju, sudare, gdje su se mladi, često pod utjecajem alkohola vraćali iz noćnog izlaska i prvi je stup bio njihov. Ni ne sjete se odreagirati. Bio sam na intervenciji gdje je na zadnjem sjedalu ostala curica sjediti raširenih nogu jer ju je stisnulo prednje sjedalo. Samo da su se sjetili pritisnuti ručicu i pomaknuti sjedalo naprijed ona bi bila slobodna. Mi smo tu intervenciju odradili za tri sekunde, ali njoj su dotad već stradali kukovi jer je predugo imala pritisak na rašireno tijelo. Najbitnije je da ljudi pokušaju ostati sabrani i nekako jedni drugima pomoći – kaže Adamčić.

Ne samo na prometnim nesrećama već i na svim njihovim intervencijama  veliki problem stvaraju im znatiželjnici. 

- Ako su toliko znatiželjni da žele pomoći do našeg dolaska neka to rade. Ali nažalost, ljudi često samo žele snimiti tuđu nesreću što je problem. Nas dvojica smo bili na jednoj intervenciji gdje je auto ostao na boku. Prvo smo ga morali stabilizirati da se ljudi unutra ne bi dodatno ozlijedili u trenutku pada tog auta. Dok smo mi stabilizirali auto jedan poznati građanin se preko nas naginjao i gurao nas i auto kako bi snimio osobu unutra. Zato apeliramo, dajte nam prostora da radimo, dajte nam informaciju što je bilo, jesu li već poduzete neke radnje i nakon toga se maknite da mi možemo odraditi svoj dio posla – poručio je Adamčić.