PJEVA NAKON AGONIJE Majka kaže kako vjeruje da se nije bojala jer je navikla na šumu i duge šetnje i bilo joj je lakše jer su uz nju bili njezini najveći ljubimci
Psići Žućo i Kiki cijelu su noć čuvali malenu Anamariju Zović
Motori, motori, odlaze na dalek put, tko to može znati…, pjevušila je malena Anamarija Zović (4) iz Lukšići pokraj Pićna. Veselo je skakutala na trampolinu samo dan nakon što su je obitelj, prijatelji, vatrogasci i policajci te stotine drugih koji su je sa strepnjom tražili u noći na srijedu vratili kući. Nakon cjelonoćne potrage doslovce im je izmamila suze radosnice, suze olakšanja jer su je pronašli živu i zdravu.
Ana, kako je od milja zovu, u utorak uvečer je u igri sa svojim psićima šestogodišnjom kujicom Žućom i štencem Kikijem odšetala od kuće. Ubrzo je pala noć. Put do kuće više nisu mogli pronaći. Roditelji su digli sve nadležne službe na noge. Odahnuli su tek nakon svitanja jer se nešto prije 8 sati pročulo da je Ana nađena živa i zdrava nekoliko kilometara dalje u jednom vinogradu podno Gračišća. Iz vinograda ju je u naručju nosio vatrogasac Mladen Kiković. Djevojčica je sa svojim psićima gotovo cijelu noć provela sama, a oni je nisu napuštali niti trena. Presretna baka Danica je uvjerena da su psi cijelu noć čuvali joj unuku, grijući je, uz uvjerenje da joj je kujica Žuća polizala od ogrebotina krvave rane po nogama i rukama.
- Tu noć ja sam plakala, derala sam se kao bik i samo se nadala najboljem. Psi koji su bili uz nju su čudesni, nemam riječi hvale za njih – priča presretna baka Danica. Majka Sandra prisjeća se agonije koji su prolazili ona i suprug Davor.
- Svašta pomislite u tim šokantnim trenucima. Ja i kuma smo je uvečer čule na vrhu negdje iznad kuće. Znaš da je tu negdje u blizini, a ne možeš je naći. Vratila nam se s nekoliko ogrebotina no sve je super jer smo opet na broju – priča majka sa suzama radosnicama u očima.