Puljanin je skupio četiri tone hrane i nahranio je 368 obitelji

Puljanin Igor Loparić (30) u svojom humanitarnoj misiji 29 dana putovao je po Hrvatskoj i darovao četiri tone prikupljenih namirnica kroz akciju Slušaj svoje srce. Namirnice je sredinom 2015. godine primilo 368 socijalno ugroženih obitelji. U lipnju je prešao 6265 kilometara. Loparić je kao predsjednik humanitarne udruge Naš san njihov osmijeh odlučio još prije 5 godina pomagati svima kojima je pomoć potrebna, zajedno s volonterima iz udruge, a svoju misiju nastavlja i dalje kroz organizaciju brojnih humanitarnih projekata. 

- Od tih četiri tone namirnica koje smo podijelili, dvije tone već su bile raznim donacijama prikupljene u skladištu udruge. S tim smo namirnicama i krenuli na put, a nakon desetak dana potrošili smo sve, pa smo ostale dvije tone kupovali po putu jer smo na računu, također kroz donacije, prikupili oko 47.000 kuna - priča Igor, inače komercijalist zaposlen u Lučkoj kapetaniji u Puli. 

Najsiromašnije obitelji i samce u teškim uvjetima nalazio je po ruralnim mjestima zahvaljujući prethodnim razgovorima s volonterima iz tih županija. 

- Tri mjeseca pripremao sam tu veliku akciju s volonterima iz brojnih hrvatskih udruga koji su prije moga dolaska obišli sve te siromašne obitelji kako bi se uvjerili u njihove teške životne situacije - rekao je.

 Donirati 368 obitelji, među kojima je bilo puno djece, nije jednostavan posao. 

- Od tuge nekad nisam mogao zaspati razmišljajući o djeci i starcima koji žive u nehumanim uvjetima. Ne mogu opisati koliko mi je bilo drago izmamiti osmijeh na lice svih tih ljudi koje smo posjetili. Usrećili smo preko 700 djece - rekao je ponosno Loparić. Brojne ljude koji žive doslovce na rubu egzistencije iznenadilo je što su do njih došli čak iz Pule. 

- Mnogi samci koje smo pronašli u zabačenim selima nikada u životu nisu doživjeli da ih netko posjeti s namjerom da im se nešto donira bez ikakve obveze - objašnjava. 

Najveća želja u životu mu je postati otac i zasnovati vlastitu obitelj. 

- Nadam se da će se ubrzo to i dogoditi - rekao je na kraju. 

Plakao od sreće zbog nagrade

Kad mi je javljeno da sam baš ja Ponos Hrvatske, nekoliko sam se puta od sreće rasplakao kada me nitko nije gledao. Nisam samo ja zaslužan za nagradu, a u Udruzi nas je 50-ak volontera, kaže dodajući da mu je nagrada vjetar u leđa za sljedeće projekte.