U Kninu, s naseljima koja potpadaju pod njega, živi 11.633 ljudi, koji svoj život i identitet ne grade oko vojne pobjede ni Oluje. Ovo su njihove priče
KRALJEVSKI GRAD
Reportaža iz Knina 30 godina nakon Oluje: 'Ovo je grad koji nikad ne odustaje, idemo dalje'
Čitanje članka:
9
min
Okružen je s devet planina i leži na sedam rijeka, a nad gradom dominira tvrđava. Do Zadra devedesetak, a do Šibenika četrdesetak kilometara puta. Knin, grad koji je sinonim za ljetne žege, oštre zime i burnu povijest koja ga je pratila od osnivanja prije više od 1000 godina, ali zadnjih trideset godina i sinonim za kraj okupacije Dalmacije zbog vojne operacije Oluja, koja je cijeli jug zemlje konačno uvela u razdoblje mira. U gradu s naseljima koja potpadaju pod njega živi 11.633 ljudi, koji svoj život i identitet ne grade oko vojne pobjede ni Oluje. Ljudi koji su se vratili i odlučili ostati tvrde da su unatoč svemu ovdje našli svoju perspektivu i nisu požalili. Umjesto vojne retorike i prisjećanja na ratne dane, posjetili smo jedan od najstarijih gradova i proveli jedan posve ispunjeni mirnodopski dan.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:26
Ranim jutrom, dok još nisu počele velike vrućine, iz centra Knina preko Kovačića sastali smo se s Gracijom Požar. Po struci kostimografkinja s fakultetom, zaljubljenica u konje, sa suprugom vodi OPG na kojemu uzgaja konje i vodi Konjički klub "Grabarije-Knin", udrugu za aktivnosti i terapije s konjima. Na livadi su mladi jahači, strpljive životinje i Gracija koja budnim okom prati sve što se događa. Mala oaza s plemenitim životinjama postoji dvadeset godina.
- Naši konji su u tipu Holsteinera, a neki su ovdje od osnutka, kao ova kobila ovdje, i to je sad već puna dva desetljeća - upoznaje nas Gracija sa svojom ergelom te dodaje kako su njezini roditelji krenuli s ovom idejom još 2005. godine.
Trenutak nije bio najbolji, no upornost se isplatila.
Tako je Knin zbog obitelji Požar dobio sport koji nikad neće biti masovan, no zainteresiranih itekako ima.
- Mnogo djece nam dolazi, ovdje se upoznaju s konjima, a radimo i terapijsko jahanje. Rekreacija je to koja vas tjera da ste na otvorenom, i to po svim vremenskim uvjetima, a također vodimo turističke ture kroz prirodu - govori Gracija.
Kraj koji je tradicionalno vezan uz magarce i mule, zbog Gracije i njezina truda ima konje sa sjevera Njemačke, i to ne bilo kakve. Pasmina je to koja se smatra najstarijom toplokrvnom i potječe iz 13. stoljeća.
- Kobile smo kupili prije 20 godina i tako smo počeli. Neke su došle iz Križevca, neke iz Madžarske, a ostali su nam ti visoki konji i to je sve što smo imali. Zapravo, u konačnici, sretni smo što smo se uspjeli održati svih tih godina i sad ih imamo devet. Gracijina stalna ekipa na jahanju su odreda kninska djeca koja obožavaju konje, pozorno slušaju upute i vrsni su jahači. Puno veći gradovi ne mogu se pohvaliti da jedan klub ima devet konja u ergeli.
- Herida je moja omiljena kobila, ima 21 godinu i sluša jako dobro, iako nekad zna biti malo i bezobrazna - kroz smijeh nam predstavlja konja koji joj je omiljen.
Njezina vršnjakinja jaše Anabelu, koja ima tri godine manje od Heride.
- Jahanjem se bavim šest godina. Nije mi se išlo na košarku i nogomet, a kako volim životinje, ovo je bila idealna prilika da naučim nešto novo - govori nam djevojčica koja suvereno sjedi na životinji nekoliko puta težoj od nje.
Kostimografkinja iz Promine tako je karijeru u Zagrebu zamijenila kninskom. Dva puta dnevno vozi dvadesetak minuta od kuće do štale, ima obitelj i dvije kćeri, i sve stigne.
- Meni ništa ne predstavlja problem. Knin i okolica imaju predivnu prirodu, daleko smo mi od mora, no ljudi koji kod nas dođu dožive ovdje jedno potpuno mirno iskustvo - zaključuje mlada žena koja tvrdi da su joj kostimografija i poslovi na kojima je nekad radila mnogo pomogli da se nauči organizaciji i radu s ljudima.
Napuštamo Graciju i vraćamo se u centar Knina, deset sati je krajnje vrijeme da se usred ljeta i velike vrućine koja ovdje traje tjednima popnemo na tvrđavu koja se nadvila nad gradom.
Od podnožja do vrha visinska je razlika 100 metara, no dolazak na Kninsku tvrđavu je doživljaj sam po sebi, kako i ne bi kad kad spada među najveće hrvatske fortifikacijske spomenike te je druga po veličini vojna fortifikacija u Europi. Počela se graditi u 9. stoljeću, dužine je 470 metara, dok je na najvišem dijelu široka 110 metara. Obrambeni zidovi, koji je opasuju sa svih strana u dužini od gotovo dva kilometra, mjestimično su visoki i do 20 metara. Pogled na Kninsko polje i okolno planine je spektakularan te je potpuno jasan dojam koliko tvrđava ima - strateški položaj. Povijest kraja koji je preživio sva burna razdoblja vidi se najbolje u dijelu koji je i najstariji, gornji grad, odnosno Kaštel Knin. Nastao je u 9. stoljeću, kad je formiran hrvatski srednjovjekovni kastrum. Tu se nalaze i ostaci utvrđenja sagrađenog tijekom narodne dinastije hrvatskih vladara čime se, za sada, može podičiti samo Knin, i od tuda dolazi da je baš ovaj grad najslavniji kao kraljevski. Šetnja tvrđavom dobrano izmori, pa umjesto da se istim putem vratimo, odlučili smo se na spust jednim od najdužih zip lineova u Hrvatskoj. Pravo s tvrđave na odmaralište Marunuša, sportsko rekreativni centar na rijeci Krki. Za sigurnost je zadužena Jelena Kaić, rođena Kninjanka, koja je nekoliko godina živjela u Africi, ali zadnjih pet godina je vlasnica turističke agencije i koncesionarka za zip line. Objašnjava, uz operatera Denisa Orlovića, što treba, a što ne raditi prilikom spusta.
- Zip line je dug 640 metara. Zainteresiranih ima, a mi smo tek na početku ove ideje, no zadovoljni smo - govori Jelena koja je visoko obrazovana, ali ne radi u struci.
Izabrala je turizam i tvrdi da nije požalila. More sigurno nije kninski adut, ali nudi doživljaje netaknute prirode pa se, osim zip linea, organiziraju ture po Dinari, može se provozati kajakom, i sve to bez tako tipične gužve koja vlada u priobalju ljeti. Jelena je Kninjanka rođenjem, ali je pet godina zbog posla živjela u Africi.
- Bavili smo se solarnim elektranama, ali smo se na kraju vratili kući - govori nam Jelena.
Mi se žalimo na kninsku vrućinu, ali Jelena nam tvrdi kako je to ništa u usporedbi s afričkom.
Ništa nakon što kninsko sunce upeče ne godi kao - pivo, i to ono craft. Zaposlenik željeznice, Tomislav Jurčević, probao je raditi pivo za svoj gušt, no prije šest godina, uz pomoć novca EU za regionalni razvoj, proširuje kapacitete i kroz točionik je potekla prva kninska piva za veću publiku. Nazvao ju je, a kako drugo, doli Kraljevsko. Prostor u kojemu se rade dvije vrste piva i mala kušaonica su mjesta gdje dolaze znalci koji vole male serije u izradi i majstorski dodir. Dok čekamo Tomislava, ljudi dolaze i pitaju mogu li kupiti pivo. Cijena u kušaonici za paket od šest komada je deset eura i kupci su oduševljeni te nam tvrde da kvaliteta daleko premašuje cijenu. No od početka kuhanja pive do kušaonice koja danas izgleda respektabilno prošlo je deset godina.
- Zapravo sam Slavonac, ali sam u obnovi došao ovdje i ostao. Uvijek mi se sviđala ideja za rađenje pive, bilo je tu puno posla, ali kad te nešto zanima - zapravo je zabavno. Pružila se prilika i mislim da sam napravio dobar posao. Sve je ovo mala proizvodnja, voda je iz Krke, i to je zapravo Knin u boci, jer grad ima sedam rijeka - govori nam Tomislav.
Objašnjava nam kako je nekadašnji hobi, koji je počeo 2015. godine, pretvorio u novi posao. Sve je ovdje unikatno, kao ime Kraljevsko pivo, a referenca je kralj Zvonimir. Naime, on je krunjen u Solinu, i to je jedini vladar potvrđen od rimskog pape, preko poslanika Gebizona, no stolovao je u Kninu, i to od 1075. do 1089. godine. Tijekom njegove vladavine Hrvatska je bila u miru sa svim susjedima. "Hrvatska kronika" pripovijeda o Zvonimiru: "I za dobrog kralja Zvonimira bijaše vesela sva zemlja, jer bijaše puno svakog dobra i gradovi puni srebra i zlata", i s tom rečenicom odlazimo u privatnu firmu koju generacijski vodi obitelj Gojević. Zastupnici za sportski brend Jako i ortopedska pomagala Karl Deitz. Nakon kninskog DIV-a, Gojevići zapošljavaju najviše ljudi u Kninu. Pred tvrtkom nas dočekuje Ivan Gojević, koji nas provodi kroz hale, urede i tiskaru. Sve i da želimo, ne možemo naći zamjerku. Core biznis obitelji Gojević su ortopedska pomagala, a posao su proširili i na susjedne zemlje. No nama treba dres jer se želimo uklopiti kad otiđemo vidjeti trening mladih nogometaša Dinare.
- Najveći klijent za Jako je nogometni klub VfB-a Stuttgart, s kojim imamo ugovor do 2030. godine, ali tu je riječ i o partnerskom suvlasničkom odnosu, pa je to gotovo i obiteljski posao - objašnjava nam Ivan Gojević, koji napominje da radi u Kninu, a rođen je u Njemačkoj, ali su cijeli posao i vizija krenuli iz srušenoga mjesta Kijevo, nedaleko od Knina.
Naime, otac se nakon akcije Oluja odlučio vratiti kući, a dočekalo ga je zgarište. Trideset godina kasnije Gojevići su tvrtke preselili u Knin, zaposlili dvjestotinjak ljudi, a prihodi firmi su višemilijunski. U brendu Jako vidjet ćete i druge sportaše, ne samo nogometaše.
- Surađujemo s Antonijom Plazibatom, Lukom Plantićem, Hrvatskim teniskim savezom, Hrvatskim mai tai savezom... - nabraja Ivan, koji je glavni operativac otkad se otac Slavko, koji je sve pokrenuo, malo povukao.
Energičan, efikasan mladi čovjek brine se da sve funkcionira. Čini se kao da je završio neke visoke, zvučne ekonomske škole, no on nas demantira.
- Po struci sam trgovac, a sve sam naučio uz oca. On mi je usadio ideju o radu. Dovoljno govori podatak da ga i Nijemci s kojima surađuje smatraju dijelom obitelji, a tako se i mi odnosimo prema našim zaposlenicima - govori Ivan dok nagleda tiskanje na dresove te dodaje kako se sve kod njih radi u roku i na to su posebno ponosni.
I doista, njemačka radna etika i Dalmatinska zagora očito idu skupa. Gojevića nema u medijima na stranicama crne kronike za pronevjere, a radnici nam kažu da su itekako zadovoljni jer u Kninu previše biranja posla i nema.
Nakon što smo izabrali dres, hitamo na stadion NK Dinare, kluba koja ima više od sto godina tradicije, a osnovan je dvije godine nakon splitskog Hajduka, i to daleke 1913. godine. Tad se klub zvao NK Lasta. Lopta i nogometna pravila su stigla iz dalekog Praga posredstvom Andrije Vujatovića Šarova, tadašnjeg odvjetnika i uglednoga građanina, a od tada pa sve do danas nogomet je sport broj jedan u Kninu. Nevjerojatno je da u Kninu živi oko 1000 djece pa je matematika jednostavna. Dječaci su ludi za nogometom. Dočekali su nas županijski pobjednici koji nastupaju pod imenom Špigete 1.
- Svaki drugi kninski dječak ovdje trenira i nije ih teško natjerati na trening. Do mlađih pionira nema problema, oni su najrevniji oko izlaska na travnjak - govore nam u klubu i dodaju kako tek ulaskom u pubertet dolazi do odljeva jer imaju druge prioritete.
- Oni koji ostaju su dobri igrači. Imamo ugovore sa Šibenikom i Hajdukom, tamo treniraju. Naš Roko Uzov odlazi u Split i trenira, a na poziv ide po turnirima s Hajdukom - govori nam Miroslav Čalić, voditelj akademije koji je u klubu 29 godina.
Surova klima, i zimi i ljeti, ne smeta onima koji doista trenirati žele.
- Polovicu prosinca i siječnja ne treniraju, a kad su topli dani, ljeti ne treniraju. Nakon proslave Oluje trening počinje u večernjim satima, kad su postavljeni reflektori. Sad kad nema službenog treninga, oni samoinicijativno dolaze na umjetnu travu na kninskom igralištu. Uvijek ćete tamo naći nekoga. Oni koji ne odlaze bakama i djedovima na raspust, njih ćete uvijek naći s loptom - zaključuje Čalić.
Mlade nogometne nade podržavaju roditelji koji gledaju u treninge. Skupina je poznata po tome da ako se gostuje na Braču, svatko tko može dolazi ih podržati.
- Uvijek fair play, tome ih učimo svaki dan, a najbitnije je da znaju da smo im najveća podrška. Mi smo mali grad, ali svugdje gdje smo došli atmosfera je bila, tako barem domaćini kažu, vatrena - govore nam roditelji kojima ništa nije teško.
A djeca kao djeca, uvijek iskrena u svojim odgovorima za kraj su nas i nasmijala. Golman Jakov Antolović, jedan od jedanaest zaslužnih za titulu županijskih pobjednika, skromno je objasnio da protivnici nisu ni stigli do njegova gola. Uzor kninskoj djeci je Messi, a oni su nam i preporučili da sljedeći put svakako odemo na njima najljepši dio - slap Krčić, koji je idealan za ljetno rashlađenje.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
