Riba možda i smrdi od glave, ali se čisti od repa. Svatko od nas je brana korupciji i nepotizmu

Riba smrdi od glave. Ta je poslovica toliko česta i već je postala prilično uobičajena u opravdavanju apatije i nemoći građana, “jer su oni gore tako moćni, pa ja ionako ništa ne mogu”.

No pritom se često zaboravi nastavak te poslovice o ribi, koji glasi:

“Ali se čisti od repa”.

Dakle, odmahivanje rukom i slijeganje ramenima ne samo da neće donijeti nikakvu promjenu nego će i zacementirati postojeće stanje. Jer koliko god izgledali “oni moćni gore”, uvijek snaga dolazi iz temelja i lakše ih je uzdrmati nego što većina smatra.

Dokaz da građani uspijevaju u pritisku su mnoge inicijative koje uspijevaju nametnuti raspravu o problemima. Nekad su one izrazito protiv točno određenog projekta, nekonstruktivne, ali i one pokazuju da se mora poboljšati i komunikacija i argumentacija onih na vlasti u gradu, općini i državi... Još su važnije one poput Glasa poduzetnika, koji je našao svoj prostor za davanje glasa onim malim tvrtkama i obrtima koji su često bili zapostavljeni u dogovorima velikih. Pretjeruju li nekad, manje je važno.

Važnije je da su uspjeli da ih se itekako čuje i da se ne ignoriraju tisuće onih koji privređuju. Ili inicijativa SOS Zagreb, u kojoj su se morali okupiti Zagrepčani kako bi pritisnuli i Bandića, i Plenkovića, i ministre te upozorili na probleme i sporost obnove. Slična inicijativa rodila se i na Banovini. Ali pravo čišćenje ribe od repa i snaga građana trebali bi se pokazati na skorašnjim lokalnim izborima. Lokalni šerifi moćniji su nego što se misli, šest godina stara je rečenica tadašnjega glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana. A isti dan rekao je i još jednu važnu, danas zaboravljenu poruku.

“Piramidu nikad nećete srušiti ako želite izdvojiti njen vrh nego ako počnete izvlačiti blokove iz temelja”.

Istina, to je teži put, ali Cvitanova je poruka bila da se prekinu zavjeti šutnje, na čiju smo opasnost i ovaj tjedan upozorili. Njegova poruka bila je da se mora prestati ponašati se prema uigranim dogovorenim, nezakonitim i nametnutim pravilima pod izgovorom da se ništa ne može promijeniti. Može. Za tri mjeseca ne treba pisati kaznene prijave nego izaći na izbore. I preglasati onaj dio birača čija egzistencija ovisi o korumpiranom čelniku.

Birati one poštenije, bez prstiju u pekmezu, bez obzira na stranačku pripadnost. Svatko od nas je, ako to želi biti, brana i korupciji i nepotizmu.

Kad na to ne pristajemo, kad u svom dvorištu ne želimo da nas takvi ljudi vode, polako ali sigurno uklonit ćemo i smrad iz glave one ribe s počeka teksta.