Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Ribar se spasio plivajući: Dva sata proveo u hladnome moru

Tonći Jusić (35) iz Dugog Rata u četvrtak navečer pao je u more s koćarice. Od obale je bio udaljen dva kilometra. Zadnjim snagama uspio je doplivati do Brela

Ivana Ivanović/Pixsell
Foto: Ivana Ivanović/Pixsell
25 komentara

Taman kad smo krenuli izvlačiti mrežu, otišao sam obaviti nešto sa strane i poskliznuo se. Ubrzo sam se našao u moru i nitko me nije vidio, kaže Tonći Jusić (35) iz Dugog Rata.

Dozivao je ribar Tonći brata Dinu i Luku, ali ga nisu čuli od buke motora obiteljske koćarice. Shvatio je da mu nema druge nego zaplivati prema svjetlima na obali.

- Na sebi sam imao sto kila robe. Zaronio sam i pod morem skinuo teške cipele, džempere, majice. Ostao sam u donjem rublju i krenuo prema obali - kaže Tonći, koji je u more pao tijekom ribarenja u četvrtak oko 22 sata. Od obale je bio udaljen oko dva kilometra. Temperatura mora bila je 15 stupnjeva Celzijevih. Njegova braća primijetila su da ga nema tek desetak minuta kasnije. Alarmirali su obitelj, a oni Nacionalnu središnjicu za traganje i spašavanje na moru. U potragu za Tonćijem ubrzo su krenuli i brodovi splitske i makarske Lučke kapetanije, policijsko plovilo “Sv. Mihovil”, a i brat Dino je s koćaricom pretražio akvatorij pred Brelima. Svi bez uspjeha. Tonćiju nije bilo traga.

Puhala je bura, oko njega tama i nemirno more, a u daljini su se nazirala svjetla u Brelima. Krenuo je prema njima i uspio zadnjim snagama.

- Nisam gubio prisebnost, bilo mi je u glavi samo domoći se obale. Plivao sam i plivao. I ugrijao sam se u moru, čak mi je postalo ugodno, a kažu da je to opasno kao zaspati u snijegu. I nakon nekih sat i pol pojavila se obala. Da je bilo još koju stotinu metara, ne bih izdržao. Utopio bih se sigurno - govori Tonći.

Došao je do prve kuće i pokucao na vrata. No kad ga je starija žena vidjela u rublju, zamalo je pozvala policiju.

- Zatvorila mi je vrata, ali joj ne zamjeram, pa tko vam po noći takav dolazi doma. U kući do njezine primili su me mladi Breljani. Skuhali su mi čaj s rumom, a ja sam nazvao svoju obitelj u Dugom Ratu i rekao im da sam živ - priča nam Tonći. Laknulo je svima, a posebice njegovoj supruzi i kćerima. Sve je izdržao bez ozljeda i pothlađenosti.

- Ovo je kao da sam se ponovno rodio, dobio sam drugu šansu. Nikad nam se ništa slično nije na brodu dogodilo, a brat i ja smo na moru gotovo od rođenja - zaključuje Tonći.

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message