Roditelji često sami odlučuju o liječenju, a ne slušaju struku...

Tragična smrt dječaka iz Omišlja čiji su roditelji odbili kemoterapiju i dalje izaziva nevjericu kod mnogih, ali otvara i cijeli niz pitanja oko prava djece.

Liječnici diljem Hrvatske svjedoče kako su svakodnevno u praksi suočeni sa roditeljima koji odbijaju zahvate, savjete ili druge intervencije. Dakako, slučaj iz Rijeke je ekstreman, no bilo je već i takvih situacija.

- U svojoj praksi se sjećam gotovo identične situacije od prije 20 godina ovdje u Zagrebu kada je majka odbila liječenje, a dijete je poslije dovela u takvom stanju da mu ni nakon četiri sata reanimacije nisu mogli pomoći - prisjetio se dr. med. Zoran Bahtijarević, dječji kirurg i sanacijski upravitelj Klinike za dječje bolesti Zagreb, tzv. Klaićeve.

Žarko Bašić/PIXSELL

Dr. Zoran Bahtijarević

Ne ulazeći u detalje konkretnog slučaja, ističe kako se liječnici nalaze u sivoj zoni bez jasnih pravila.

- Roditelj ima pravo odbiti bilo koji postupak ako dijete nije akutno životno ugroženo, odnosno ako se na njemu ne primjenjuju zahvati oživljavanja ili reanimacija. Ako liječnik provodi proceduru spašavanja, ima pravo izbaciti roditelja koji mu to ne dopušta i spasiti djetetu život. Može čak pozvati policiju da udalji takve roditelje. Međutim nakon toga je podložan raznim tumačenjima zakona i objašnjavanju svojih postupaka pred sudom. Tanka je linija između pitanja što je životna ugroženost a što nije, kakvi su to postupci gdje djetetu život ovisi o minutama i sekundama reagiranja. Osobno smatram da nema zakona iznad Hipokratove zakletve te bih po cijenu suda i prijetnji uvijek spašavao život - nastavio je Bahtijarević dodajući kako je isti problem i sa aktualnom problematikom cijepljenja djece. 

Postoje roditelji koji ne žele cijepiti svoju djecu, a Bahtijarević ističe da time riskiraju ne samo zdravlje svojih mališana, nego i svih ostalih, a osobito one djece koja se ne mogu cijepiti jer su imunodeficijentna zbog onkoloških bolesti ili drugih razloga.

- I to je oblik ugrožavanje dječjih života, a eto, oko toga se vode polemike - zaključio je.

Dječja psihologinja Gordana Buljan Flander, također ne ulazeći u konkretan slučaj, kaže da svako dijete ima pravo na zdravlje i život i ta bi prava trebala biti iznad bilo kakvih roditeljskih prava i interesa.

- Roditeljima se ne smije dopustiti da određuju postupke kada je u pitanju život i smrt djeteta. Postoje stručnjaci unutar sustava koji bi to trebali procijeniti. To su vještaci u zdravstvu, u centrima za socijalnu skrb i drugi vještaci koji utvrđuju krše li roditelji djetetov interes. No što učiniti u situacijama u kojima roditelji uspiju izigrati sustav lažnim obećanjima? Možda bi trebalo osmisliti bolje zakonsko rješenje koje bi omogućilo da se djetetu odmah na licu mjesta dodijeli skrbnik bez dodatne procedure - smatra Flander.

O problematici smo željeli razgovarati i sa dječjom pravobraniteljicom Ivanom Milas Klarić. Bila je nedostupna, a iako su nam iz njezina ureda poručili da ćemo dobiti odgovore na mail s pitanjima, nije stigao do zaključenja ovog izdanja.

Facebook

Na stručnim je službama sada zadatak odrediti jesu li roditelji nesretnog dječaka imali pravo odbiti liječenje u bolnici kemoterapijom te kakve su posljedice za njih i za sve druge članove njihove obitelji. 

U Centru socijalnu skrb Krk u srijedu su rekli da je obitelj pod pojačanim nadzorom Centra s obzirom na činjenicu da imaju maloljetnu djevojčicu, mlađu sestru preminulog dječaka. Od prvog dana u njihovom postupanju nije bilo propusta, a sudski stručnjaci također ističu da je sud predmet rješavao prilično brzo. Roditelji su lažnim tvrdnjama da će liječiti dijete u Italiji obmanuli sve stručnjake. Je li dječak bio u toliko lošem stanju da bi ionako preminuo, ostaje na istražiteljima koji će to utvrditi. Međutim, je li svoje posljednje dane trebao provesti u agoniji i teškim bolovima zbog kojih je zapomagao i plakao, nije samo pitanje savjesti roditelja nego i svih uključenih u ovu tešku, tragičnu priču.