Ruža Tomašić: I danas sam u odličnoj formi, ali za šoping...

U Kanadi ste radili kao policajka na motociklu. Jeste li požalili što ste se vratili se u Hrvatsku? 


 Jako sam voljela svoj posao u Kanadi i godinama se borila protiv diskriminacije da bi postala prva žena na motociklu, a poslije i detektivka u kanadskoj policiji. Ali povratak u Hrvatsku nikad nije bio doveden u pitanje.

Nosite li još pištolj i, ako da, zbog čega?


Imam pištolj, ali ga više ne nosim jer za tim nema potrebe. 
Radili ste kao tjelohraniteljica Franji Tuđmanu i Stjepanu Mesiću.

Kako je do toga došlo?

Bila sam šefica osiguranja Banskih dvora. Tuđmanu sam organizirala osiguranje kad je došao u Kanadu i on me pozvao da se vratim i preuzmem tu dužnost. Nije me trebalo previše nagovarati.
Ranije ste kazali da možete savladati četvoricu muškaraca.

U kakvoj ste danas formi?


Situacija je bila takva da su četvorica razbojnika cipelarila kolegu policajca, a ja sam prva stigla kao pojačanje, nakon čega su se razbježali. Nakon toga došlo je još kolega, a razbojnici su uhićeni. Danas sam u odličnoj formi, ali za šoping. Tu mi nijedan muškarac ne može biti ravan.


Jeste li kao političarka u Saboru ili Europskom parlamentu doživjeli neugodnosti od kolega? 


Stav koji zauzimam prema ljudima šalje dovoljno jasnu poruku da ne toleriram nedolično ponašanje prema ženama, tako da, moram priznati, nekih velikih neugodnosti nikad nije bilo. Na svakom poslu, i u policiji i u politici, znala sam se postaviti od samog početka.
Borili ste se protiv dilera.

Je li vam danas žao što ste se toliko izložili i biste li to ponovili?


Nije mi žao jer je ta borba bila ispravna. Netko je morao nešto poduzeti, kao uvijek ako želite pobijediti zlo. U to vrijeme sedmero mladih osoba s Korčule predoziralo se u četiri godine. Ali nisam sigurna da bih to ponovila.

 Jeste li se razočarali u politiku i što smatrate najvećim političkim neuspjehom?


U politiku sam ušla kako bih mijenjala stvari. U dijaspori sanjate domovinu, imate idealiziranu sliku. Pogotovo kad u nju ne smijete doći, kao što ja nisam smjela, čak ni na pogreb vlastitog oca. Tako da se jesam razočarala jer sam očekivala, sad kad imamo svoju državu, da će u politiku ulaziti ljudi čestitih namjera. Malo je, nažalost, takvih u našoj politici.

Do kada namjeravate ostati u politici? 


Do 2019. godine.


Koji su vam planovi nakon mandata u Europskom parlamentu?


Više se posvetiti obitelji i unučadi.


Koji je vaš ispušni ventil?

Kad provodite puno vremena daleko od kuće, kao ja, onda prvo što napravite kad stupite preko kućnog praga je generalno čišćenje. Tu se, htjela ili ne, dobro ispušem. Ako mi ne bude dosta, onda odradim nekoliko sati brzog hodanja.


U čemu uživate i što vas opušta?


Druženje s unučicom za mene je nešto najposebnije. To je trenutačno moj najveći užitak.


Što vas najviše ljuti?


Najviše me ljute dvolični, sebični i pokvareni ljudi.