Slomila sam potkoljenicu, nožni zglob i patelu: Bilo me je strah, mislila sam da me nitko neće naći, rekla je Dragica Vukić (71), koja je otišla na suprugov grob, no kad je napravila korak unatrag, upala je u drugi grob
Sat vremena ležala je u grobu: 'Mislila sam da sam gotova...'
Nisam imala zraka, sva sam bila zasuta zemljom nakon što sam propala u grob. Ozlijedila sam obje noge i bilo je krvi, a šećer mi je počeo padati jer sam dijabetičarka. Bilo me je strah i imala sam osjećaj kao da će nešto izaći iz kapsila koji su bili oko mene, kao u horor filmu, i da me nitko više neće naći. A onda je još počela i kišica... Osjećala sam se kao živa zakopana! Mislila sam da sam gotova.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Pokretanje videa...
Tako nam je Dragica Vukić (71) prepričala svoju noćnu moru na javi od 15. listopada. Tad je prvi put došla sama na grob suprugu Josipu koji je umro pet mjeseci prije. Pokopan je na groblju na Belafuži u Zadru. Zapalila je svijeću i odmaknula se korak da se pomoli.
- Čula sam neko krckanje, pucketanje i u sljedećem trenutku padala sam u grob! Padala sam na ploču koja je pukla poda mnom, a nogom sam se nekako zaustavila da ne padnem još dublje, pa sam slomila potkoljenicu, nožni zglob i patelu - kaže Dragica, koja u svemu vidi i dobru stranu.
- Nasreću, nisam udarila potiljkom ili slomila kuk. Zemlja mi je zasula usta, još osjećam taj odurni okus i miris. Vikala sam, barem sam mislila da vičem, ali nisam imala glasa da bi me itko čuo - prisjeća se. Kad više nije znala što bi, sjetila se.
- Na kraju sam onako prljavu ruku, svu od zemlje, provukla kroz rupu u koju sam upala. Naišli su muškarac i žena te se vjerojatno šokirali vidjevši moju ruku kako viri iz grobnice. Izgledalo je kao da se netko diže iz groba! Ona je uspjela samo viknuti: ‘Ženo!’, a ni njemu nije bilo svejedno, ali se pribrao i rekao joj da otiđe po pomoć - prepričava Dragica i nastavlja: “Došla su dva radnika pa su me nekako izvukli. Od tada sam nepokretna, imala sam longetu i stalno mi je ta grobna rupa pred očima, od straha ne mogu ni svjetlo ugasiti, gori mi stalno. Na groblje ne bih nikad više otišla, nema šanse, ne mogu ga ni na televiziji vidjeti - govori nam Dragica kroz suze koje joj navru svaki put kad se sjeti tjeskobnog doživljaja.
Svakako bi htjela upoznati par koji ju je pronašao. Pozvali su pomoć, a u službenim prostorijama pomogli su joj da ispere zemlju sa sebe. Došli su Hitna pomoć i policajci.