SDP je odlučio opet podržati Milanovića. Ali zašto, pobogu?

SDP je podržao Zorana Milanovića za predsjednika Republike, zatim ga je podržao za svog premijerskog kandidata, sad će ga opet podržati za predsjednika.

Što je sljedeće, stranački higijeničar?

"Odluku da podržimo Milanovića donijeli smo velikom većinom glasova", objavio je ove subote predsjednik SDP-a na odlasku Peđa Grbin, dodajući kako su "nakon rasprave na Glavnom odboru gotovo svi suglasni da Zoran Milanović dijeli SDP-ove vrijednosti".

Pa je naveo neke vrijednosti, koje to zapravo nisu.

"Kao predsjednik Republike bio je brana totalnom preuzimanju države od strane HDZ-a i zbog svega onoga dobrog što je napravio za vrijeme svojeg mandata treba biti SDP-ov kandidat za predsjednika Republike", dodao je Grbin.

A koje to SDP-ove vrijednosti Milanović dijeli? Osim kontriranja HDZ-u?

Ispravnije bi bilo reći da SDP dijeli Milanovićeve vrijednosti.

Što je dobro napravio?

Jer, osim rata s premijerom Andrejom Plenkovićem, te s određenim resornim ministrima koji su mu stali na žulj, kao i šlampavog imenovanja predsjednika Vrhovnog suda, teško je sjetiti se situacije u kojoj je Milanović bio brana totalnom HDZ-ovu preuzimanju države, a još manje kada je to dijelio SDP-ove vrijednosti.

SDP je došao do toga da dijeli njegove vrijednosti.

A to su, ovako nasumično, osuđivanje Ukrajine i podržavanje Rusije, protivljenje proširenju NATO- saveza, uporne kritike Europske unije, bliska suradnja s razbijačem EU-a Viktorom Orbanom i razbijačem BiH Miloradom Dodikom, kritika Haškog suda i obrana hrvatskih ratnih zločinaca, relativiziranje slučaja Aleksandre Zec, izrugivanje s nasiljem nad ženama, nazivanje žena "narikačama i priležnicama", autanje gejeva, negiranje genocida u Srebrenici, relativiziranje pandemije Covida...

A onda i kršenje Ustava. 

Popisu naprosto nema kraja. Popisu vrijednosti koje je Milanović u svom mandatu, neopterećen stranačkom stegom, promovirao, a SDP uredno prihvatio kao svoje vrijednosti.

Tko koga zapravo treba?

SDP je uvjeren da mu Milanović treba na Pantovčaku kao podrška i produžena ruka, a istina je da Milanoviću treba SDP kako bi osigurao vlastiti politički opstanak. Kao što mu je trebao SDP da ga predloži za premijerskog kandidata kad se trebao boriti protiv Ivana Turudića.

Inače, Milanović nije svojedobno pozvao predsjednika SDP-a na svoju inauguraciju. Nije izašao na izbore i glasao za SDP na parlamentarnim izborima 2020. godine. Nije podržavao SDP-ove pozive za sazivanjem izvanredne sjednice Hrvatskog sabora zbog afere u HEP-u i višetjedne blokade pravosuđa, jer je bio "skeptičan prema odredbama Ustava koje 30 ili 20 godina nisu korištene" i "svjestan da time staje na nečiju stranu otvoreno".

Pa je pregazio Ustav i stao na SDP-ovu stranu na ovogodišnjim parlamentarnim izborima.

Ili je, primjerice, iskoristio  SDP kako bi srušio Vladin prijedlog o vojnoj pomoći Ukrajini.

Kad se bolje pogleda, što SDP ima od toga da podržava Milanovića za ovu, pa za onu, pa opet za ovu funkciju?

HDZ vlada

Plenković je u proteklih pet godina pokorio i okupirao institucije, kapilarno produbio korupciju, a nakon toga formirao najdesniju Vladu u hrvatskoj povijesti. Sve pod Milanovićevim nosom.

Milanović je navodno bio brana "totalnom preuzimanju države", ali ipak smo došli vrlo blizu tom totalitetu. Plenkoviću malo što nije pošlo za rukom, a vrlo rijetko je to bilo zaslugom Zorana Milanovića.

Štoviše, Milanović je bio vrlo kolebljiv u osudi čelništva HEP-a oko afere "plin za cent", branio je svog prijatelja Stipu Latkovića u obračunu s prosvjednicima u uvali Vrulja, zalazio je u Slovensku ulicu za vrijeme lockdowna i branio Dragana Kovačevića. Borba protiv korupcije nije baš često kretala s Pantovčaka, niti je nailazila na sveopću podršku Ureda predsjednika.

Osim toga, figurirajući kao lider opozicije Milanović je postojano isisavao kisik SDP-ovim i liderima lijeve opozicije, naslanjajući se na Mostove inicijative i otvoreno koketirajući s Domovinskim pokretom. Dokle god je Milanović vođa oporbe, ljevica će biti u oporbi.

Tuđman i Trump

Nadalje, Milanović se tuđmanovski odnosio prema svojim kritičarima, nastupajući kao bully s Pantovčaka čak i prema onima koji bi ga trebali podržavati, a trumpovski je otkrio da na mjestu šefa države može govoriti što hoće, kako hoće, o kome hoće, da može zastrašivati, vrijeđati, denuncirati. 

Bio je destruktivac, kugla za razbijanje koja je vrlo često zahvatila i one koji su trebali njegovu podršku.

Reformisti Radimira Čačića nadovezali su se na SDP-ovu podršku Milanovićevoj kandidaturi za drugi mandat i naglasili kako od predsjednika države očekuju "jasne i snažne poruke, stavove i odluke koje upozoravaju na društvene negativnosti i brane temeljne civilizacijske vrijednosti kroz javno djelovanje i odluke u okviru ustavnih ovlasti".

Ne zna se što je od toga promašenije: od toga da je Milanović kršio Ustav i podjelu vlasti, kao što je kršio proceduru imenovanja predsjednika Vrhovnog suda, preko toga da je možda imao snažne, ali ne i jasne poruke, pa do toga da je najmanje slao poruke koje "brane civilizacijske vrijednosti". 

Jer je previše tih vrijednosti pogazio.

Dvostruka mjerila

A sama lijeva oporba sa SDP-om na čelu prečesto je svoju vrijednosti prilagođavala situaciji: pojačavala je gas kad je napadala HDZ, povlačila kočnicu kad je u skladu s tim istim vrijednostima trebalo kritizirati Milanovića.

Međutim, SDP naprosto više nema izbora. Nema snage prekinuti tu pupčanu povezanost s Milanovićem, otkazati poslušnost, pronaći novog kandidata. I upravo zbog toga što SDP, kao najjača stranka ljevice, stoji iza Milanovića, niti jedan drugi istinski kandidat ljevice nema šanse domoći se Pantovčaka.

I ljevica je, kakva god bila, osuđena na to da njezine vrijednosti štiti i promovira predsjednik koji se na Pantovčaku promovirao kao tuđmanist, trumpist, suverenist, nacionalist i desni populist.

Nije ni čudo da su te vrijednosti danas na aparatima.