Sifilis mu pojeo mozak: Uspon i pad brutalnog 'Lica s ožiljkom'

Al Capone je bio sin brijača i krojačice koji su iz sela u okolici Napulja pet godina prije Caponeovog rođenja emigrirali u potrazi za boljim životom.

Alphonse Gabriel Capone ,rođen 1899., bio je četvrto dijete od devetero braće i sestara. Njegova obitelj je bila skladna, nije bilo nasilja i maltretiranja niti je u cijeloj obiteljskoj povijesti bilo ikoga od koga je Al mogao naslijediti sklonost fizičkim obračunima i brutalnosti.

Školu je napustio u četvrtom razredu zato što ga je pretukao ravnatelj jer je on prije toga sam pretukao svog učitelja. Iako je živio u opasnom kvartu, pokušao je ostati pošten pa je u početku radio u slastičarnici i knjižari.

Al se kao tinejdžer priključio James Street bandi koju je vodio Johnny Torrio, od kojeg je naučio vještine koje će mu koristiti u kasnijem životu.Torrio je fizički bio malen, ali je rano naučio da mu za preživljavanje na ulici puno više može pomoći mozak od mišića. Taj džentlmen-gangster bio je vrlo vidljiv kada je reketiranje bilo u pitanju i vrlo nevidljiv kao vlasnik javnih kuća. Bio je uzor mnogim mladićima iz tog kraja, a Capone je, poput mnogih drugih, zarađivao džeparac obavljajući sitne poslove za Johnnyja Torria. A Torrio je, moglo bi se reći, bio ozbiljan biznismen i tada, a i poslije. Nije pio, pušio, psovao i bio je vjeran svojoj ženi.

'Lice s ožiljkom'

Nakon Torria, a na njegovu preporuku, počeo je raditi kod agresivnog snagatora Frankie Yalea. Bio je konobar i izbacivač u njegovom popularnom lokalu. Tada je imao 18 godina te je u to vrijeme zaradio svoj poznati ožiljak po kojem je bio poznat i nazvan "Scarface - Lice s ožiljkom".

Naime, u ljeto 1917. prišao je sestri Franka Galluccija i rekao joj: "Imaš divnu guzu, shvati to kao kompliment". Naravno njen brat je tražio Alovu ispriku, a kada mu je Al prišao, Galluccio je izvadio nož i razrezao Alov lijevi obraz. On je poslije pričao novinarima kako je ožiljak dobio tijekom Prvog svjetskog rata dok se borio u Francuskoj.

Sa samo 19 godina oženio je Mae Coughlin, dvije godine stariju lijepu plavokosu Irkinju iz fine obitelji koja mu je rodila sina Alberta zvanog Sonny. Djetetov kum je bio Johnny Torrio.

I dok je Sonny, kako su ga zvali, na samom rođenju djelovao zdravo, bio je žrtva urođenog sifilisa. Al je priznao doktorima, ali tek godinama poslije, da je bio zaražen i prije braka, ali je mislio da je infekcija prošla. S lijepom i uglednom ženom i bebom, Al se odlučio okrenuti legalnim poslovima. Preselio se u Baltimore i radio kao knjigovođa za građevinsku firmu. Bio je vrijedan i pouzdan radnik.

Prekretnica u Alovom životu, zbila se krajem 1920. godine, kada je njegov otac umro u 55. godini od srčanog udara. Al je tada obnovio svoje veze sa Torriom, koji je uslijed širenja posla i sve veće konkurencije glavninu operacija preselio u Chicago. Mogućnosti su u to vrijeme bile ogromne - kockanje, javne kuće i ilegalni alkohol. Torrio ga je 1921. godine pozvao u Chicago gdje je kriminal cvjetao i Al je prihvatio.

Brata mu doslovno izrešetali

Svoju karijeru mladi Capone gradio često se koristeći mišićima. Uvijek je bio spreman lomiti ruke, noge i razbijati glave, a to su njegovi šefovi u to vrijeme cijenili.

Jedan od težih trenutaka u životu mu je bio kad su mu policajci sačmaricama izrešetali brata Franka. Forenzičari nisu uspjeli prebrojati koliko metaka ga je pogodilo. Službeno, policajci su to nazvali samoobranom jer je Frank, navodno, izvukao pištolj.

Na sahrani za njegovog brata došlo je cvijeća u vrijednosti 25 tisuća dolara. Nakon toga Al je postao još brutalniji jer jedino je njegov četiri godine stariji brat znao donekle obuzdati njegov temperament.

Njegov streloviti uspon je i nakon bratove smrti nastavljen pa je tako sa samo 26 godina postao šef jedne od najvećih mafijaških obitelji s preko 1000 članova. 

Volio da ga gledaju kao Robina Hooda

Njegov cilj je bio silno se obogatiti i postati broj jedan. I to je uspio 20-ih godina, u vrijeme prohibicije. Osim što je krijumčario alkohol, velike količine novca su mu donijeli kocka i prostitucija. Okružio se ljudima kojima je vjerovao. Od njega je tih godina strahovao cijeli Chicago.

Iako je Capone bio ubojica, svodnik, utjerivač i trgovac alkoholom, javnost ga je obožavala jer je davao puno novca u humanitarne svrhe, te su ga smatrali svojevrsnim Robinom Hoodom.  

Tako je postao narodni junak mnogima, a podupirao je i otvaranje javnih kuhinja (koje su doduše služile kao paravan za ilegalne točionice). Često je bio viđen u društvu političara, poslovnih ljudi i filmskih zvijezda. A ograničio je poslove na samo one koje je javnost voljela - alkohol, kocku i žene. 

- Jer ako im daš što žele, neće ti suditi - kazao je Al. 

Znao se pojavljivati i na kulturnim događajima, a tada mu je oduševljeno mnoštvo građana pljeskalo i skandiralo. Capone je izgradio reputaciju strahopoštovanja, tako da mu ni jedna suparnička banda nije smjela parirati u reketaškom poslu. Šuškalo se da je godišnje zarađivao oko 40 milijuna dolara.

Svoj limuzinu Cadilac opremio je staklom otpornim na metke, pojačanjima karoserije, posebnim gumama pa čak i policijskom sirenom. Kada su je 1932. zaplijenili federalni agenti odabrana je da kasnije postane predsjednička limuzina Franklina D. Roosevelta.

Javnost se okrenula protiv njega tek nakon masakra na Valentinovo u kojem je ubijeno sedam pripadnika protivničke bande. Caponeovi ljudi, maskirani u policajce, upali su u skladište protivničke bande, postrojili sedmoricu pred zid i hladnokrvno ih izrešetali. Slike s mjesta ubojstva su dospjele u novine i šokirale javnost. Caponeov imidž je drastično narušen. Ipak, nikada nitko nije odgovarao za taj zločin jer dokaza nije bilo.

Tek ga je porezna uprava uspjela privesti pravdi

No, nakon tog događaja, Vlada je odlučila da Caponeova vladavina mora pasti te su osnovana dva tima. Jedan, predvođen Eliotom Nessom, bio je zadužen za istraživanje prohibicije, a drugi tim, koji je vodio Frank J. Wilson, istraživao je poreze. 

Iako se u filmovima Ness uvijek ističe kao čovjek koji je srušio Caponea, činjenica je da Capone nije zeznuo s porezima, što je otkrio Wilsonov tim, Ness nikada ne bi uspio. I Nessa su Caponeovi ljudi pokušali podmititi. Nakon što nisu uspjeli, mediji su Nessov tim prozvali "Nedodirljivi".

S druge strane, Wilson je uporno radio i uspio, ali ni sam nije bio siguran da će dobiti slučaj na sudu. Stoga su ponudili nagodbu kojom bi Capone priznao sve svoje grijehe, za što bi bio osuđen na dvije godine. Tužilaštvo je pristalo, Capone je potpisao, ali je nagodbu odbio sudac. Capone je na kraju dobio 11 godina, što je u to vrijeme bila najveća moguća kazna za utaju poreza.

Iz zatvora je pušten u studenom 1939., nakon što je odslužio više od sedam godina zatvora. 

Nakon zatvora samo je šetao svojim dvorištem i povremeno išao u lov na leptire sa svojim unukama. Kako je sifilis poznat po tome što uzrokuje psihičke poremećaje u kasnijoj fazi, naročito ukoliko se ne liječi, bolest mu se proširila na cijelo tijelo pa i na mozak.

Vegetirao je, a liječnik je godinu prije nego što je umro kazao kako zbog uznapredovale bolesti Capone ima mentalne sposobnosti dvanaestogodišnjeg djeteta. 

Požrtvovna žena Mae

Unatoč prostitutkama s kojima je uvijek imao posla i sifilisu koji je od njih zaradio, supruga Mae svog Ala nikad nije ostavila i iznevjerila. Uz njega je ostala do samog kraja. Vjerojatno mu je i spasila život što ga je zadnje godine života držala u izolaciji. Da je samo jednom javno izgubio kontrolu i počeo vikati na nekadašnje suradnike, Capone bi izgubio slobodu ili život. Da je sudac čuo da je Capone sklon nasilju, strpao bi ga u ludnicu. Da su njegovi bivši suradnici čuli da priča o nekadašnjim poslovima, smaknuli bi ga bez previše razmišljanja.

- Mae je bila gotovo nevjerojatno zaštitnički nastrojena. Mafija je znala da je Capone zatvoren od javnosti i da Mae neće dopustiti da im on postane problem. Ona je znala sve o mafiji. Na kraju krajeva, ona je u tri sata ujutro mafijašima kuhala večeru. Sigurno je sve čula - mišljenja je Deirdre Bair, autorica koje je napisala novu Caponeovu biografiju, a najviše informacija joj je ispričala Caponeova unučad.

Capone je umro u svojoj kući 25. siječnja 1947. godine. Službeni uzrok smrti bila je upala pluća, a brojni svjetski mediji pisali su o konačnom odlasku nekad najmoćnijeg i najbrutalnijeg gangstera Amerike. Udovica Mae umrla je gotovo četiri desetljeća kasnije. Nedugo prije smrti spalila je sve svoje dnevnike i ljubavna pisma što joj je Al slao iz zatvora. Ona je bila i ostala njegova zaštitnica sve do samog kraja.

Njihov sin Albert, poznatiji kao Sonny, unatoč svom neuobičajenom djetinjstvu, izrastao u ljubaznog i ugodnog čovjeka nesklonog nasilju. Iako mu je otac bio nasilnik i grubijan, prema njemu je uvijek bio dobar, strpljiv i nježan. I Sonny je kao i otac oženio Irkinju s kojom je u braku dobio četiri kćeri. Umro je 2004. godine.

I danas ima kultni status

Iako se bavio kriminalom, Al Capone danas ima kultni status, poput filmske zvijezde. Jedan od razloga zašto je i danas tako popularan je zasigurno činjenica da nikada nije bio optužen za većinu stvari koje mu se pripisuju. 

Revolver jednog od najpoznatijih svjetskih gangstera prodan je 2011. na aukciji kuće Christie's u Londonu. Postigao je cijenu od 109.080 američkih dolara, a kupac je ostao nepoznat.

Caponeovo imanje prodano je 2014. za 7,4 milijuna dolara, a sada ga uglavnom zakupljuju filmski studiji i bogati turisti.

Brat James mu je bio legendarni čuvar zakona

Svojeglavi i inteligentni James Vincenzo Capone, najstariji brat Al Caponea napustio je obiteljsku kuću u Brooklynu kad je imao samo 16 godina. Život u užurbanom i gusto naseljenom gradu mu nije odgovarao. Snažan, jak i željan avantura najprije se pridružio cirkusu s kojim je proputovao cijeli američki srednji zapad.

Tad je upoznao Indijance i postao očaran njihovom kulturom. Postao je jako vješt i s Oružjem pa se dobrovoljno prijavio u Prvi svjetski rat i bio na prvim borbenim crtama. Odličan strijelac i izvrstan vojnik uskoro je postao poručnik. Njegova obitelj cijelo to vrijeme nije znala što je s njim. 

Nakon rata je odselio u maleni gradić u saveznoj državi Nebraska gdje je za vrijeme poplave spasio život djevojci Kathleen Winch i njenoj obitelji. Ubrzo se oženio njom i nakon toga promijenio ime u Richard Hart. Pokušao je živjeti mirnim životom ali mu nije nekako uspijevalo. Upravo u to vrijeme uvedena je prohibicija u Americi, a on je odlučio postati policajac i provoditi zakon.

Uskoro je stekao veliku slavu razbijajući ilegalne točionice i hapseći krijumčare. Angažirala ga je i američka služba za indijanska pitanja s ciljem da pokuša spriječiti prodaju alkohola u indijanskim rezervatima. Jedno vrijeme je tako živio sa ženom i četiri sina  među mnogim indijanskim plemenima. Svi su naučili i nekoliko indijanskih jezika.

Nadimak mu je bio 'Hart dva pištolja'

Zahvaljujući vještinama u rukovanju oružjem, te dva pištolja koja je nosio, dobio je nadimak "Hart dva pištolja".U jednom trenutku čak je čuvao tadašnjeg američkog predsjednika. Tako je i on kao i njegov mlađi brat često bio na naslovnicama novina. Samo što je jedan kršio zakon, a drugi bio njegov čuvar.

Kada je prohibicija ukinuta, Hart je postao šerif u rodnom gradu svoje supruge. Kao pravo obiteljski čovjek, provodio je puno vremena sa svojom djecom i unucima te ih naučio puno o lovu i životu u divljini. No nitko nije znao tko je on zapravo.

Početkom 40-ih godina, tajno se susreo sa svojom braćom Alom i Ralphom. Nakon toga otišao je u Chicago posjetiti majku. Kada se vratio kući tek onda je rekao ženi i djeci da je on zapravo brat Ala Caponea.

Godinu prije smrti brata Ala zajedno sa sinom otišao ga je posjetiti želeći da mu sin upozna slavnog strica. Umro je 1952. od posljedica srčanog udara.