Sjećanje na krvavog Sv. Nikolu u Dubrovniku: Crnogorci, četnici i JNA granatirali su cijeli grad

Na današnji dan 1991. rano jutro počeo je napad na Dubrovnik. Napad na ovaj dio Hrvatske izvele su kombinirane snage JNA, JRM i JRZ, potpomognute pripadnicima teritorijalne obrane Crne Gore, Istočne Hercegovine i četničkim dragovoljačkim postrojbama.

Tog apokaliptičnog petka na Dubrovnik palo više od 2000 granata. Poginulo je 23 ljudi, deseci su ranjeni..  

Svake godine, 6. prosinca označava Dan dubrovačkih branitelja, istovremeno i blagdan svetog Nikole. S tugom u srcima, ali i neizmernim ponosom, prisjećamo se događaja koji su zauvijek obilježili ovaj dan - 6. prosinca 1991. godine, kada je Dubrovnik suočen s jednim od najžešćih napada u svojoj povijesti.

Foto: privatna arhiva

Dubrovnik je hrabro obranio svoju slobodu. Trideset i dvije godine kasnije, s pijetetom se prisjeća svih onih koji su bez oklijevanja dali svoje živote za slobodu, hrabro i s velikim srcem braneći Grad.

Jedna od bezbrojnih granata tog je dana zaustavila i život hrabrog fotografa Pave Urbana (23).

On je od samog početka "rata za mir" 1. listopada 1991. dokumentirao je razaranje renesansnog grada pod UNESCO-vom zaštitom. Poginuo je od minobacačke granate prilikom fotografiranja intenzivnog granatiranja samog središta grada.

Na fotografijama snimljenim neposredno pred pogibiju zabilježene su brojne granate koje su padale u njegovoj neposrednoj blizini po Stradunu. Sa samog mjesta pogibije nastala je i njegova posljednja fotografija kasnije nazvana "Kamena prašina nad Gradom".

'Pavo je bio sjajan, svi su ga obožavali'

- Tog stravičnog dana poginuo je hrabri fotograf Pavo Urban, čovjek koji je neustrašivo bilježio sve ratne strahote želeći pokazati istinu o napadu na Dubrovnik. Poginuo je ispod Zvonika dok je snimao najgore trenutke u povijesti grada. Pavo je prije rata kod mog oca išao na lekcije iz matematike, sjećam se da je bio sjajan mladić, svi su ga obožavali. I tog dana zazvonio je telefon: "Poginuo je Pavo" javili su nam - prisjetio se Elvir Islamović svog sugrađanina.

Njegovo pismo pisano u obliku ratnog dnevnika njegovoj je djevojci Mari Bratoš, koja se je onda nalazila na studentskoj razmjeni u Americi, stiglo je dvadesetak dana nakon što je poginuo.

Tek jutro poslije crnog petka Dubrovčani su u nevjerici i bez daha gledali što je ostalo od grada, koji je bio uništen. Ali nije pao. Obranjena je njegova sloboda. Taj se dan kasnije pokazao kao prekretnica u ratnim operacijama na dubrovačkom području.