Škarpa: U obranu brane smo krenuli bez precizne zapovijedi

Kad mi me devetogodišnji sin pitao kad će više prestati to granatiranje ja sam rekao da idem pa što bude, počeo je priču umirovljeni pukovnik Zdravko Škarpa, tadašnji zapovjednik 126. brigade koji je vodio akciju "Peruća" 28. siječnja 1993. godine. 

Upravo zbog pokušaja rušenja brane Hrvatskoj je prije nekoliko dana izručen umirovljeni srpski general, državljanin Srbije Borislav Đukić koji je za taj pokušaj optužen uz generale Ratka Mladića i Milu Novakovića te majora Milana Korica. 

Kako nam priča Škarpa, sve je počelo nekoliko dana ranije, kada su neprijateljske snage ubacile tri tenka u okupirano selo Laktac, protjerali UNPROFOR s Peruće, koja je već tada bila minirana iako je prozvana demitaliziranom zonom, želeći zauzeti pozicije da mogu granatirati Sinj. 

- To je bila odmazda za Maslenicu. Sve sam obavijestio što se događa, međutim nismo dobili nikakve precizne zapovjedi te smo bili prepušteni sami sebi. Krenuli smo 28. siječnja u 7.45 paljbom iz tenkova i topova. U 10.50 neprijatelji su se dali u bijeg, a pri povlačenju su aktivirali ekspoloziv. Tada smo mi, oko 11 sati, krenuli pješaštvom iz tri pravca, koncetrični napad. Tada je počelo spašavanje brane - priča Škarpa. 

Nije se čekalo ni trenutka. Iako je postojala velika opasnost da neprijatelji napadnu Peruću, usprkos velikom riziku, brojni građevinari, radnici HEP-a, vojnici i dobrovoljci počeli su zatrpavati krater nastao aktivacijom oko 30 tona TNT-a. Riječ je o "rupi" od gotovo 600 četvornih metara koja se zasipala pjeskom zbog čega su na teren stigle stotine kamiona s materijalom. Radilo se danonoćno. 

Da je brana popustila, vodni val iz akumulacijskog jezera u kojem je 600 milijuna kubika vode, odnio bi sve na svom putu. 

- U direktnoj opasnosti je bilo od oko 30 tisuća ljudi koji žive u kanjonu Cetine. Srećom, vodostaj je bio mnogo niži od mjesta gdje je nastao krater, a oko četiri ujutro otvorili smo i donji ispušni ventil kako bi voda iz jezera otjecala. U cijeloj priči mene najviše muči UNPROFOR koji je bio tamo. Eksploziv je bio na brani punih 17 mjeseci, a nisu ga uklonili – kaže nam Škarpa koji je u ožujku, nakon uspješno izvedene akcije oslobađanja Peruće smjenjen. 

Kako sam kaže, nešto prije toga nudili su mu da uđe u HDZ, ali on je odbio smatravši da politici nije mjesto u vojsci. 

''Zasluge HEP-ovaca i naše vojske su nepravedno zapostavljene''

Sumnju u iskrivljavanje povijesnih činjenica izrazio je Petar Malbaša, ratni snimatelj pri hrvatskoj vojci, koji je tada, kao sada, radio za HTV. Zbog svega snima dokumentarac koji će prikazati zasluge vojske i HEP-ovaca u spašavanju brane. 

- Osjećam da moram ispraviti nepravdu učinjenu prema njima. Snimljen je dokumentarac o Marku Nicholasu Grayu, britanskom časniku kojega je najvišim vojnim odlikovao tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović zbog akcije spuštanja klapne i razine vode u jezeru. Ne želim uzimati zasluge Grayu, ali smatram da je uloga naših ljudi tijekom akcije nepravedno zapostavljena, posebno uloga hrvatskog vojnika. Ja sam odmah nakon eksplozije bio na brani, iako je postojala opasnost da se uruši. Poslao sam snimku HTV-u, ali oni to nisu objavili. Cijeli svijet je objavio jer je HTV dao snimku u razmjenu, a meni moji nisu vjerovali, imali su dezinformaciju da su četnici još na brani - kazao je Malbaša. 

Inače, u akciji Peruća poginuo je Ante Buljan, a trojica su ranjena dok je jedan zarobljen i odveden u kninski zatvor odakle je razmjenom i pušten.