Umjesto kipova i umjetnina, unutrašnjost katedrale zamijenile su visoke skele, a umjesto molitve i pjesme, odjekuje zvuk udaranja čekića o metal. Provjerili smo kako izgleda katedrala 9 mjeseci nakon potresa
OBNOVA NAKON POTRESA
Skela koja štiti Katedralu: Čak 18 majstora postavljalo ju je danima. Bez ijedne psovke...
Prvi put nakon 140 godina i razornog potresa 1880. godine, u zagrebačkoj Katedrali neće biti polnoćke niti mise za Božić. Posljedice koje joj je nanio ožujački potres, još su uvijek preopasne da bi se u njoj održavala misna slavlja. No ipak, iza zatvorenih vrata najpoznatije arhitektonske kreacije Hermana Bollea, u punom jeku traju radovi na njenoj sanaciji.
POGLEDAJTE VIDEO Obnova zagrebačke Katedrale
Pokretanje videa...
01:45
Iako je posebno u predblagdansko vrijeme katedrala najveće utočište vjernicima, njena unutrašnjost danas više podsjeća na gradilište. Umjesto molitve i pjesme, odjekivanje čekića po metalu najčešći je zvuk koji odjekuje zagrebačkim Kaptolom. Osamnaest majstora dnevno i pod deset sati, pažljivo i neumorno rade na postavljanju skela koje bi pridržale svod katedrale koji je stradao u potresu te omogućile stručnjacima da utvrde razmjere štete koje nisu vidljive s tla.
Izvođač radova Petar Žaper te mons. Zlatko Koren i rektor zagrebačke prvostolnice Josip Kuhtić s kojima smo razgovarali teško mogu procijeniti koliko će trajati obnova, kažu, možda pet, a možda i deset godina. Obnova će biti dosta kompleksna jer je sama vizura katedrale već zadana i ona se mora vratiti u prvobitno stanje. Koliko će to sve koštati, teško je reći bez nalaza stručnjaka, no Kuhitć nam je ipak otkrio da bi to moglo doseći cijenu oko sto milijuna kuna.
'Čuva nas božja ruka!'
Čelična konstrukcija teška čak 260 tona montira se u apsidi, oko kora i orgulja, a šipke dugačke i po četiri metra, iz ruke u ruku, ''skelaši'' dižu i preko dvadeset metara visine. Kako bi se cijela struktura skele podigla do svoda, potrebno je čak 24.820 metalnih šipki koje se poput lego kockica, slažu jedna na drugu. Kažu, nije im teško, profesionalci su u svom poslu, no priznali su nam da je ipak poseban doživljaj i velika čast biti uključen u jedan takav povijesni projekt.
- Sve teče u najboljem redu, a dečki koji rade ovdje su izuzetni. Za tjedan dana trebali bi biti gotovi s postavljanjem iznutra, a onda slijedi druga ekipa - arhitekti, restauratori, konzervatori, arheolozi... Cijeli stručni tim bit će uključen u obnovu katedrale, a nadamo se da će, kada sve to završi, ona ponovno zasjati kao nekad - rekao nam je izvođač radova Petar Žaper, ujedno i vlasnik tvrtke Agram.
Iako penjanje po skelama sve do samog vrha više izgleda poput akrobatike na limenim divovima, uz uže i zaštitnu opremu, njima je to rutina, a zbog cijele situacije, svoj posao rade s dodatnom dozom opreza i poštovanju prema ''svetom prostoru''. Ne čuju se psovke i povici, a radi se smireno i spretno.
- Opasno je, ali nema niti jednog posla koji je siguran. Možda nas i božja ruka čuva - kratko su komentirali uz smiješak i nastavili s poslom.
Orgulje 'preživjele' dva potresa i tri rata
Nakon potresa, kipovi, umjetnine i preostali dio crkvenog inventara morali su se premjestiti pa tako unutrašnji prostor katedrale izgleda pomalo ogoljeno. Kipovi i svijećnjaci morali su se ukloniti kako bi se napravilo mjesta za željeznu konstrukciju. Klupe i oltari prekriveni su zaštitnim najlonom, a svjetlost koja prodire iz krhotina na vitrajima, još su jedna, oku vidljiva rana katedrale. Kažu, vjerojatno ih je razbilo kamenje koje je padalo sa stropa. Tog kobnog 22. ožujka, osim vanjskih oštećenja, posebno na vrhovima južnog i sjevernog tornja gdje su danas umjesto njih postavljeni zamjenski, pozlaćeni križevi, u unutrašnjosti katedrale najviše je stradao svod, zbog čega se prvotno i postavljaju tako visoke skele kako bi pružile potporu.
- Iz katedrale smo iznijeli sve što je bilo vrijedno i što se moglo iznijeti, no ipak su nam ostale orgulje, propovjedaonica koja je umjetničko djelo te ispovjedaonice i grob bl. Alojzija Stepinca koje smo zaštitili drvenom konstrukcijom i metalnim šipkama. Moram priznati da mi je jako teško bilo vidjeti katedralu nakon potresa. No, da nije bilo obnove koja je počela 90-ih, bile bi puno strašnije posljedice nego što su sada - sa sjetom nam priča Josip Kuhitć, koji je rektor zagrebačke prvostolnice već 13 godina.
Prilikom micanja poda i drvene klupe iza središnjeg oltara tako su pronašli nadgrobnu ploču koja datira iz 1510. godine, iz doba renesanse. Iako je jedan njezin dio i prije pronađen te smješten u muzej, sada će se dijelovi spojiti. Mons. Zlatko Koren, ponosno nam ispričao i kako su orgulje iz 1857. godine preživjele potres 1880., zatim Prvi i Drugi svjetski rat, Domovinski rat te drugi potres u ožujku, no iako nema vidljivih oštećenja na njima, ipak je upitno da li su još uvijek u funkciji.
- Ne znamo još u kakvom su stanju, odnosno rade li, jer ih zbog vibracija ne smijemo isprobati, to ćemo ostaviti kada budemo sa sigurnošću znali da su uvjeti za to sigurni - kaže nam mons. Koren.
Obojica se sa sjetom prisjećaju zlatnih dana, kada je unutrašnjost katedrale umjesto čelične konstrukcije, bila krcata vjernicima i turistima iz cijelog svijeta.
- Ovdje je dnevno znalo biti stotine ljudi, nedjeljom smo znali imati šest misa. Svi su voljeli dolaziti ovdje, posebno mladi. Nema dana kada me netko na ulici ne zaustavi ili nazove da pita kada će ponovno moći u katedralu. Ljudi su sad posebno živnuli kada su vidjeli da se ovdje nešto radi i da se postavljaju skele, to im je dalo nadu da će možda uskoro moći doći ovdje. No, ne želimo ništa još govoriti dok stručnjaci ne procijene da je sigurno za vjernike biti unutra, no uz božju pomoć, nadamo se uskoro - rekao nam je Kuhtić i otkrio da ipak postoji mala mogućnost da se to, poput božićnog čuda, dogodi na sam Božić.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
