Tomašević jest trijumfirao u Zagrebu, ali Škoro i Most uzeli su mnoge načelničke i vijećnićke fotelje širom zemlje. U dijelu njihove kampanje naslućivala se kombinatorika koja je nekoć bila jak HDZ-ov rukopis
SPONZORSKI IZBORI
Škoro i Most su puno fotelja uzeli, ali iza te kombinatorike je jedan poznati HDZ-ov rukopis
Trijumf aktivističke platforme Možemo, koja je posljednjih godina bila jedina artikulirana oporba koruptivnoj zagrebačkoj vlasti pokojnoga Bandića, posve je očekivan. Jasno je da agoniju SDP-a svojim jakim plećima ne može zaustaviti ni Peđa Grbin, Bernardić je toj stranci nanio nepopravljivu štetu nesagledivih razmjera, HDZ se već desetljećima ponaša kao da odbija borbu za vlast u glavnome gradu (doduše, s Bandićem im ta vlast nije ni trebala), a desnica koju sada okuplja Škoro ima ograničene domete na zagrebačkoj političkoj pozornici.
Najveće iznenađenje lokalnih izbora je uspjeh Ivice Puljka u Splitu, a HNS i HSS, nekoć moćne stranke koje su vladale županijama i gradovima, sada su izgubile i ono malo što im je ostalo na lokalnim razinama.
Ovakav razvoj događaja precizno je najavljen već na parlamentarnim izborima, no isto tako stoji teza da Tomaševićeva priča i dalje znači malo ili nimalo na nacionalnoj razini. Pitanje je hoće li se ikad i moći izdići iz zagrebačkih okvira. Nisu imali ni listu za skupštinu Zagrebačke županije, na primjer, što je mogao biti bar pokušaj iskoraka iz gradskih okvira na ovim izborima, u zoni koja okružuje glavni grad i u kojoj žive ljudi koji dobro poznaju njihov zagrebački angažman.
I splitska priča Ivice Puljka je dijelom najavljena prošle godine. No, i on sam kaže da je odigrano tek prvo poluvrijeme. Njegova se situacija u drugome krugu čini neizvjesnijom od Tomaševićeve.
I prije nego su održani, lokalni izbori 2021. bili su snažno obilježeni smrću Milana Bandića. Bandićeva stranka bila je školski primjer partije kojoj je klijentelizam jedina ideologija i teško je vjerovati da se Jelena Pavičić Vukičević poslije Bandićeve smrti nadala rezultatu boljem od ostvarenog.
Klijentelizam počiva na moći vrhovnog patrona (to je Bandić i bio) te niza podređenih mu klijenata, pojašnjava u svom Leksikonu tranzicije Hajrudin Hromadžić, a klijenti svom patronu osiguravaju i pružaju podršku za stjecanje ili održanje pozicije, moći i utjecaja. Kad patrona nema, nema više ni protuusluga koje im on može dati, pa čitav taj koncept naprosto pada u vodu.
Možda su neki od klijenata mislili da bi mogli pomoći Jeleni Pavičić Vukičević pa si s njom osiguravati pozicije koje su stekli za Bandića, ali taj im je plan na klimavim nogama.
Škorine brojke imaju jak ideološki predznak, prilično je jasno da je on našao svoje glasače u dijelovima grada gdje je Bandić nekoć stjecao potporu gradeći crkve, svetišta i zavičajne klubove (i gdje bi, kako je to jednom imenovao Vaso Brkić, trebalo biti uporište "sakralnog krila HDZ-a"), no s obzirom na bjesomučno pumpanje njegovih medijskih pokrovitelja s desnice, Škorin rezultat je sasvim očekivan. Upitno je samo jesu li njime zadovoljni sponzori koji bi, s obzirom na uloženo, mogli očekivati i nešto više.
Svejedno, Škorini rezultati, pa i Mostovo pozicioniranje na nacionalnoj razini, udarac su HDZ-u. U dijelu kampanje kojom su na ove izbore izlazili mostovci i ljudi iz Domovinskog pokreta, naslućuje se kombinatorika koja je nekoć bila HDZ-ov rukopis, a Plenkovićevu ekipu to bi moralo prilično zabrinuti...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
