Šovagović iskreno: Kao dijete sam bio doista kriminalan...

Filip Šovagović (47) ostvario je zavidan broj uloga na filmu, televiziji i u teatru, jedan je od najcjenjenijih (i netipičnih) dramskih pisaca čija su djela izvođena i prevođena u nekoliko zemalja, uspješno 'pliva' i u producentskim, redateljskim vodama. Objavio je roman "Život je gluh", zamalo je postao "Celebrity MasterChef", a njegov najnoviji projekt je bend zanimljiva izričaja i imena Dede.

24express: Tata vam je objavio dvije ploče i snimio je obrade slavonskih narodnih pjesama, sestra Anja je svirala violončelo i klavir i također objavila album. Kakav će biti vaš glazbeni uradak i kad ga možemo očekivati?

Ovo ste jako točno primijetili. (smijeh) Generacija smo koja je odrasla na novom valu i ponekoj klasici, mene je već prvi put kad sam prepoznao note oduševila opera, iako izbjegavam odlazak u kazalište jer mi je uvijek vruće i ne mogu sjediti na miru dulje od pet minuta, uglavnom, ja sam vrlo brzo shvatio globalne pogreške u sustavu školovanja, mislim da bi djeci u školi najprije trebalo dati da nauče note pa tek onda slova. Zašto je to važno, zato što glazba u situacijama euforičnih ekshibicija i masovne agresije i totalne dezorijentiranosti može odrediti smjer i čovjeku omogućiti mirne i lijepe sate. Smiješno je da Zagreb tek sad dobiva muzičku akademiju, ona se možda trebala sagraditi prije autocesta, Leksikografskog zavoda ili HNK, ako razumijete, ona jamči nešto što se zove razvojni identitet, ljudi koji slušaju glazbu mnogo su ugodniji od onih koji svakodnevno slušaju ili pamte gluposti...

24express: U posljednje se vrijeme pojavilo dosta glumačkih bendova. U čemu je posebnost vašeg pred ostalima?

Nismo glumački band, u nekoj idealnoj postavi DEDE tri su glazbenika, dva dramaturga, četiri pjesnika, dvije etnopjevačice, tri glumca i jedan profesionalni cirkuski akrobat, nema nas petnaest ali neki od nas igraju dvije tri uloge, dakako, ima i prerušavanja što našem castu dodaje još veći broj uloga. Na akademiji smo imali predmet koji se zvao glazba i glazbeno valjda usavršavanja, ne sjećam se točno, to je bio prošli milenij, ali se sjećam profesora Bogdana Gagića koji nam je proširio glazbene vidike. Nismo posebni u odnosu prema ostalim bendovima, sviramo na struju ili unplugged, ali ono što bih u dramaturškom smislu izdvojio jest to da su nam pjesme, u smislu forme, mnogo bliže prozi nego poeziji, nastojimo valjda uvijek ispričati neku priču onako kako bi ta priča išla da se riječi ne moraju rimovati i da robuju metričkom sustavu ako me razumijete....

>>> Cijeli intervju pročitajte u Expressu

>>> Express ima najbolji književni magazin ikad - Best Book. Mi znamo što treba čitati