Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Imate priču? Zovite i šaljite! 099/224-2424 za WhatsApp, Viber, MMS, SMS email: reporter@24sata.hr telefon za čitatelje: 01/24-24-242
68 komentara

'Spašavali smo to dijete. Nismo mislili na potres, samo na nju'

BITKA ZA ŽIVOT Liječnički tim iz Klaićeve koji je bio dežuran na dan potresa opisao je za 24sata sve što su proživjeli u borbi za spas života djevojčice koja je stradala u centru grada...

68 komentara

Bilo je to emotivno i traumatično iskustvo koje nikada nećemo zaboraviti, iskreno nam govore članovi liječničkog tim iz Klinike Za dječje bolesti u Klaićevoj, koji su bili dežurni na nedjeljno jutro kada je Zagreb pogodio potres. Tim koji je reanimirao teško ozlijeđenu djevojčicu dok se centar grada urušavao.

Anesteziolozi dr. Tomislav Kifer i dr. Ksenija Črnjar, dječji kirurzi dr. Zoran Bahtijarević i dr. Domagoj Pešorda, pedijatrica dr. Mia Šalamon te anesteziološki tehničari, reanimirali su 15-godišnjakinju s ozljedama glave, pristiglu u trenutku kada je upravo udarao drugi val razornog potresa. Nitko od njih nije mislio na sebe, strahove su potisnuli ispod svoje liječničke dužnosti. Bilo im je samo važno dobiti otkucaje srca djevojčice, spašavati taj mladi život.

POGLEDAJTE VIDEO:

Kada je prvi potres prodrmao Klaićevu, liječnici su najprije u nevjerici stajali i gledali kuda krenuti. Panike nije bilo, kažu, ali straha jest, jer nema čovjeka koji se ne bi bojao te razorne moći prirodne sile, u bolnici u kojoj leže operirana djeca, njihove majke, djeca na respiratorima...

Potres kada je stigla djevojčica 

- Onda su krenuli telefonski pozivi sestara koje su javile da je stari dio bolnice, Fischerova zgrada, teško oštećena. Pojurili smo tamo, na dječju kirurgiju, i odmah je započela evakuacija djece i njihovih majki u noviji dio bolnice. Smirivao sam majke u toj teškoj situaciji i svi smo ubrzano radili na tome da sklonimo njih i djecu - priča nam dr. Zoran Bahtijarević, koji je toga jutra bio i nadslužba, odnosno, najodgovornija osoba u bolnici.

Foto: Frano Jerkan/PIXSELL

Usred te evakuacije stigao je poziv od kolege kirurga koji je kratko rekao: "Imamo reanimaciju". Hitna pomoć je, jureći prema Klaićevoj, najavila da stiže dijete koje treba reanimirati, detalji se u tom trenutku nisu znali, no ekipa iz Klaićeve je pretpostavila da je u pitanju žrtva potresa.

- Čekali smo spremni, i u trenutku kada je hitna dolazila, snažno je zatresao potres po drugi put. Djevojčica je došla s velikom, ranom na glavi, i krenuo je postupak masaže srca i umjetnog disanja. Nismo znali koliko je prošlo od nesreće do trenutka kada je stigla kod nas, no sve je tog trena nestalo, potres, sva ostala zbivanja. Bili smo fokusirani samo na reanimaciju te smo nakon desetak minuta uspjeli dobiti srčani ritam. Nažalost, disanje nismo uspjeli povratiti jer je to funkcija mozga, koji je bio suviše teško oštećen. Niti jedan impuls iz mozga nismo mogli dobiti - priča nam dr. Kifer, anesteziolog koji je vodio reanimaciju.

Dr. Bahtijarević i dr. Pešorda za to su vrijeme pokušavali zaustaviti krvarenje, i cijeli tim se izmjenjivao kod masaže srca, jer ona mora biti kontinuirana, a fizički je vrlo zahtjevna. Liječnici su se nadljudski borili dok djevojčicu nisu stabilizirali da može na daljnje pretrage.

NAJSNAŽNIJI KAD JE NAJTEŽE Osnovali grupu za stradale u potresu: 'Telefoni stalno zvone'

No nakon potresa su uređaji za CT i magnetnu rezonancu prestali raditi, otvorio se i problem koje dizalo koristiti, hoće li ono stati, hoće li se zemlja ponovno zatresti. A usred svega toga stiže informacija da se možda očekuje još jedan razorni potres, pa dr. Šalamon uskače i pomaže pri reanimaciji, a dr. Bahtijarević juri bolničkim hodnicima i donosi odluku da se cijela bolnica mora evakuirati na obližnje srednjoškolsko igralište. Djeca se iznose van, svi grabe deke, pokrivače, zamataju majke i djecu u hladno jutro. Pamte se još ratna iskustva s takvim evakuacijama, pa sve ide brzo, bez poteškoća. U bolnici ostaje samo nekolicina liječnika i sestara na intenzivnoj, jer djeca na respiratorima ne mogu van. Njihove krevete zaklanjaju madracima, da nešto ne padne na male pacijente udari li potres ponovno.

Foto: Frano Jerkan/PIXSELL

CT uređaj ubrzo se resetirao i proradio, a za to vrijeme, obitelj ozlijeđene djevojčice, mama, tata i brat, u suzama su čekali ispred bolnice, jer unutra nisu smjeli zbog epidemije. Dr. Bahtijarević izašao je van razgovarati s njima, i priznaje da mu je to bio najteži trenutak čitavog dana.

Suze i patnja stigli kasnije 

- Znaš da dijete ima ozljede nespojive sa životom, a ne možeš tim ljudima uzeti zadnju nadu. Osobito kad znaš da je otac, u toj strašnoj tragediji, našao snagu i prisebnost te reanimirao kćerku do dolaska hitne pomoći. Niti jedan fakultet vas ne uči kako se nositi s takvim situacijama - iskren je dr. Bahtijarević, baš kao i njegova kolegica, anesteziologinja dr. Črnjar, koja kaže da je osvijestila sve što se događalo tek navečer, kada je izašla iz bolnice i pogledala razoreni centar Zagreba.

ČEKAJU POVRATAK Potres u Zagrebu: 'Pobjegli smo s malom bebom u rukama'

Jer dok je reanimirala djevojčicu, priča, mislila je samo na nju, na sve što može i mora učiniti.

- Takve su situacije uvijek stresne, i nama koji smo za njih educirani. Emocije dođu kasnije, kada čovjek sve pogleda sa strane. Ovo nije posao koji ostaviš u bolnici, živiš ga i kad dođeš doma, analiziraš, preispituješ, sve ponovno proživljavaš. No u trenutku reanimacije važna je samo borba za život, to je instinkt nas liječnika. Teško mi je naći riječi da opišem tu nedjelju - priča nam dr. Črnjar, govoreći da te noći, nakon svega, dugo nije uspijevala zaspati.

Tema: Potres u Zagrebu

Možda vas zanima i ovo:
Message