Spasiteljica: Kada je rekla da će se zarediti otac je zaplakao

Najtraumatičniji događaj, koji joj je vjerojatno promijenio sudbinu, odigrao se u djetinjstvu. Bernardica Juretić (52) s vršnjacima se igrala na obalama Cetine, kad se jedan dječak okliznuo i pao u brzu rijeku. Bernardica ga je gledala, užasnuta kako prizorom, tako i svojom nemoći da ga spasi.

Nitko od djece nije znao plivati pa je nesretnika odnijela struja. Tu negdje Bernardica se, prema vlastitu tumačenju, okrenula spašavanju ljudi koje nosi brzica života. Od tada do danas njezin je život bio ispunjen raznovrsnim aktivnostima.
Odrasla je u razmjerno siromašnoj peteročlanoj obitelji Mije i Zorke Juretić. Otac je bio radnik u tvornici u Dugom Ratu, a majka domaćica. Živjeli su u selu Srijane, pored Omiša. Bernardica je kao djevojčica čuvala krave i maštala o danu kad će postati krojačica. No već u brodograđevnoj srednjoj školi, u Splitu 1978., shvatila je da nije poput vršnjakinja. Pokušavala je živjeti na njihov način - izlaziti u kafiće, disko, tulumariti - ali nije išlo. Osjećala je u sebi poziv prema drugačijoj vrsti života. Kad je odlučila roditeljima reći da želi u samostan, znala je da to neće primiti s ushićenjem.

Ima široko obrazovanje 

Doista, majka je, sluteći njezinu namjeru, Bernardici ostavila sređene stvari, popeglano rublje i sitnice, dok je otac, čuvši njezinu namjeru, ispratio najstariju kćer do vrata i potom briznuo u plač.
Nakon zaređenja upisala je u Rimu studij psihologije. Diplomirala je na temi “Smisao ljudske patnje u svjetlu logoterapije”.

Logoterapija je psihološka metoda koju je osmislio austrijski psiholog Viktor Frankl: bazira se na tezi da čovjek može izdržati sve, pa i najtežu patnju (Frankl je preživio Auschwitz) ako ima smisao koji ga drži “na nogama”. Potom je magistrirala na temu psihologije oboljelih od AIDS-a.

Bernardica je vjerojatno jedna od najobrazovanijih ili možda čak i najobrazovanija članica Vlade. Nakon obrane magisterija, 1990. godine, vratila se u Split, a tada započinje nova faza u njezinu životu. Bilo je to osnivanje terapijske zajednice Susret, koja je mladim ovisnicima pomagala da se riješe ovisnosti o drogama. Mlada, požrtvovna, lijepa i prodorna, vrlo brzo počela je privlačiti pozornost medija pa je postala prava društvena zvijezda. Obilazila je savjetovališta u Zagrebu, Splitu i Đakovu, davala savjete, provodila tretmane rehabilitacije...

- U današnjem radu mi pomaže djelomično diploma, a jako puno iskustvo. Naravno da je diploma važna u svakom poslu, ali je mnogo važnije životno iskustvo koje se s vremenom stječe. Populacija s kojom mi radimo je jako osjetljiva i nije dovoljno biti samo dobar profesionalac jer to neće donijeti rezultat.

Uz kvalitete dobrog profesionalca potrebne su i kvalitete ljudskosti. U svakodnevnoj komunikaciji ne ponašam se kao profesionalac, osim ako to zahtijeva situacija. Ponašam se kao čovjek. To zaista mogu zahvaliti kvalitetnu obrazovanju gdje su nas trenirali da znamo i možemo odvojiti privatni život od poslovnog - objasnila je jednom prilikom.

U četiri terapijska centra Bernardica je, nije pretjerano reći, spasila nekoliko tisuća ljudi koje je počela “gutati” brzica života, ovisnost o teškim opojnim drogama. U tim se centrima oko 70 posto ljudi uspijevalo othrvati ovisnosti. Bernardica je u jednom trenutku preuzela i Vladin ured za suzbijanje opojnih droga.

Petkom u SC na koncerte

Nitko ne zna s kakvim se sve tegobama i privatnim kolebanjima nosila, no jednog je dana, neočekivano, napustila red.

- Imala sam tu sreću da sam se mogla potpuno posvetiti, ne bih rekla poslu, nego problemima i njihovu rješavanju. Sigurno bi mi to bilo mnogo teže da sam imala obitelj jer bi nešto patilo. Sad je situacija drukčija, sve je postavljeno ‘na svoje noge’ - priznala je novinarima i dodala da je još prije nekog vremena intenzivno razmišljala o još jednoj humanoj gesti, o posvojenju djeteta.

No od te je zamisli morala odustati. O tome kaže:

- Istina je, o tome sam mnogo razmišljala. No kad sam jednom vidjela reakciju dječaka koji je bio kod nas u ženskoj zajednici i jako me volio... Pa kad je naišao muškarac-terapeut bio je oduševljen njime. I ta reakcija i oduševljenje na njegovu licu pridonijeli su mojoj odluci da nikad, sama, neću pokušati usvojiti dijete. Shvatila sam da dijete treba oba roditelja, makar se oni poslije i razišli. U većini slučajeva djeca ostaju s njima u kontaktu. Ovako bih svjesno nekome uskraćivala pravo na oca - rekla je novinarki 24sata. O privatnom životu, pa i o ljubavi, nije se libila govoriti javno. U ispovijesti za reviju Glorija priznala je da joj s muškarcima baš nije išlo:

– Otkad sam izišla iz samostana bila sam samo u jednoj kraćoj vezi, koja je propala. Shvatila sam da to nije ono što sam tražila i prekinula sam jer mi je bolje biti sama nego nesretna. I dalje vjerujem u ljubav, ali nisam zaljubljive prirode. Nisam opterećena time da mi se mora dogod­iti ljubav, ali joj ni ne zatvaram vrata. Ono što se treba dogoditi, dogodit će se.

Tada je priznala i da se pomirila s činjenicom da nikad neće postati majka.

- Htjela sam zapravo pohađati primaljski smjer i biti babica. Oduvijek sam fantazirala da ću raditi u misijama, postala časna sestra ili ne. Proučavala sam programe medicinske škole i vidjela da me najviše zanima praksa u rodilištu jer u misijama se najviše pomaže ženama prilikom porođaja.

Bernardica Juretić ima iskustava za nekoliko života i karijera. Časna sestra, psihologinja, terapeutkinja, socijalna radnica, poslovna žena poduzetnica, napola političarka, javna osoba, celebrity, a sad je postala ministrica socijalne politike i mladih. Kao poduzetnica otvorila je centar “Bernardica s vama”, u kojem je davala usluge sudskog tumača za talijanski, dnevnog boravka za starije osobe, a kao magistrica psihologije pomaže osobama svih dobi u različitom spektru poteškoća. Tvrtku je osnovala uz polog od deset kuna, što je tadašnji zakon omogućavao. O tom je iskustvu rekla:

- I ja, kao i većina Hrvata, živim na kredit, a plaće su sve manje te se mora raditi nekoliko poslova kako bi se moglo pokriti troškove i živjeti. Kako je zakon dopustio osnivanje tvrtke za deset kuna, to jest d.o.o., odlučila sam iskoristiti tu priliku, kapitalizirati svoja znanja te, osim aktivnosti u borbi protiv ovisnosti, raditi i u struci. Dakle, aktivnosti su psihološko savjetovanje, socijalne usluge (pomoć starijim osobama i dnevni boravak za starije osobe) te poslovi sudskog tumača za talijanski jezik.

Uoči sjednice Sabora poručila je prijateljima da se mole za nju i za cijelu Vladu.

“Dragi prijatelji, ima vas puno koji ste mi uputili čestitke, makar je tek sutra glasovanje u Saboru. Svima od srca zahvaljujem, a one koji su vjernici molim da se mole za mene i za cijelu Vladu neka nas Duh Sveti prosvijetli da radimo samo na slavu Božju”, napisala je kad je postala ministrica socijalne politike i mladih na Facebooku.

Bernardica Juretić je jedna od rijetkih osoba u Vladi koje iza sebe ne vuku nikakve repove. Nakon predstavljanja novog kabineta na nju su svi reagirali pozitivno. To i nije čudno. Cijela Hrvatska zna ovu ženu već gotovo tri deteljeća. Ona ima veliko obrazovanje, govori jezike, ima radno iskustvo, obrazovana je, nikad nije bila u nekom skandalu. Nije članica ni jedne stranke, i to ni ne namjerava postati. Posao u koji je upravo ušla poznaje kao vlastiti džep - ona se cijeli život bavi socijalom, ugroženima, nemoćnima, siromašnima, ovisnima... Nije politički sektaš, razgovara sa svima, u fokusu joj je uvijek čovjek kojega, kako je sama rekla, pokušava spasiti iz vrtloga života. Ako to itko u Hrvatskoj zna, ona zna. A s obzirom na kabinet u koji je upala, neće joj u tom poslu odmoći ni zaziv onoga kome se obratila na Facebooku, to je sasvim sigurno.