Što je s novim pravilnikom za darovite? Dok čekamo na novu Zrinku, gubimo generacije

Đakovački šestaš Ante od najranije dobi pokazivao je iznadprosječne mogućnosti, interese i talente. Roditelji su to brzo prepoznali i trude se osigurati mu da ispuni interese, nauči sve što ga zanima i upotpuni svoje vještine. Ovaj 11-godišnjak slaže Rubikovu kocku u samo 13 sekundi, sam uči danski jezik, svira gitaru, igra nogomet, gradivo svladava puno brže od svojih vršnjaka. Zbog toga su u njegovoj školi, čim je u krenuo u 2. razred, roditeljima predložili da ga testiraju i prebace u 3. razred. Kako kaže sam Ante, išao je u 2. razred puna četiri dana. Svi se trude pružiti Anti ono što mu treba, no i njegovi roditelji priznaju, Đakovo je premala sredina da bi imala mogućnosti potrebne darovitom djetetu. Sasvim sigurno, u većoj sredini bilo bi više opcija, no pitanje je koliko i bi li dobio što treba. Naime, sustavne brige o darovitoj djeci u Hrvatskoj do dana današnjeg - nema. Iako je pompozno najavljivan, Pravilnik o radu s darovitom djecom, čija trenutna verzija datira iz davne 1996., već mjesecima čeka izvješće nakon javne rasprave. U tom pravilniku bit će bolje definirano otkrivanje i rad s darovitim učenicima, škole će trebati formirati timove za testiranja i rad s njima. Došlo je i više od 300 komentara stručnjaka, prosvjetara i roditelja na prijedlog, no do danas nema odgovora. Dio škola u Hrvatskoj to već radi. Ipak, većina darovite djece, baš kao i one s poteškoćama, zapravo ovisi o trudu, zalaganju i financijskim sposobnostima svojih roditelja. Baš kao i Ante.