Što je za DORH opasnije: kad ga Milanović otvoreno pritišće ili kad ga Plenković tajno brani?

Koga Andrej Plenković zapravo brani: Državno odvjetništvo od predsjednika Republike ili svog ministra od Državnog odvjetništva?

"Molim DORH da ne sluša političko huškanje na aktivnost jedne neovisne pravosudne institucije koju protivno svim načelima diobe vlasti čini čovjek koji ima podršku iz Moskve", izjavio je predsjednik Vlade, komentirajući nedavne poruke Zorana Milanovića DORH-u da pokrene postupak protiv Marija Banožića. Predsjednik je čak priznao da njegove poruke predstavljaju "pritisak" na DORH, ali da on "ne može dalje od ovoga" i da to "završava na odjeku njegovih riječi".

No onda je Plenković priznao da se "čuo sa Zlatom Hrvoj Šipek" kojoj je "rekao da je nezamislivo i sramota da netko huška DORH da hapsi ministra obrane". "To je nedopustivo", kazao je Plenković.

I opet, radi li to Plenković u cilju zaštite "neovisnog pravosudnog tijela" ili radi zaštite svog ministra od kaznenog progona? Je li zgrožen zbog predsjednikovih poruka DORH-u ili zbog opasnosti da ostane bez još jednog ministra? 

Javno i tajno

Jer, dok Milanović pritisak na DORH provodi javno, Plenković to obavlja privatnim telefonskim razgovorima.

Naravno, imao je Plenković i javnih parada s glavnim državnim odvjetnicima. Primjerice, kad je Dinka Cvitana pozvao u Vladu i zaskočio sa zajedničkom press konferencijom u Banskim dvorima na kojoj je davao DORH-u smjernice u procesuiranju afere s dnevnicama u Vladi.

Ili kad je javno poručio da bi glavna državna odvjetnica trebala stati pred kamere i objasniti uhićenje Darka Horvata, uz otvoreno podsjećanje da su joj "oni dali pozitivnu ocjenu u Hrvatskom saboru". "Ja ću zvati državnu odvjetnicu da mi objasni o čemu se ovdje radi", kazao je tada Plenković.

I nedugo nakon tog istupa, a zapravo posve očekivano, premijer je dobio od DORH-a nategnutu potvrdu o onom famoznom i od Plenkovića naširoko promoviranom eksplozivu na dronu.

Ne zaštita, nego pritisak

Imajući sve to u vidu, kad Plenković telefonski zove Zlatu Hrvoj Šipek - čelnicu "neovisne pravosudne institucije" koju premijer uporno podsjeća da joj je HDZ dao povjerenje u Saboru - tada to ne izgleda kao zaštita od predsjednika, nego nova vrsta pritiska od strane premijera.

A sve kako bi glavnoj državnoj odvjetnici poručio da ne sluša predsjednika i ne pokreće postupak protiv (još jednog) Plenkovićeva ministra.

Šefica DORH-a, tog "neovisnog pravosudnog tijela", našla se u nezavidnoj poziciji: ako pokrene postupak protiv Banožića, ispast će da je popustila pritisku predsjednika države, što će i Plenković sigurno iskoristiti kao argument; ako ne pokrene postupak, ispast će da je poslušala Plenkovića i vratila mu neke dugove, poput naprasnog hapšenja Darka Horvata.

Tako to izgleda kad državni vrh šalje poruke i upućuje telefonske pozive tijelu koje "neovisnim" nazivaju upravo oni koji na njega najviše vrše pritisak.

Monopol nad DORH-om

Plenković štiti šeficu DORH-a od Milanovića, ali zapravo štiti svog ministra od DORH-a. I još važnije, želi DORH zadržati pod svojom kontrolom. Ne želi ga ni pod koju cijenu dijeliti s Pantovčakom.

To što je Milanović u svojim istupima (ispadima?) brutalniji i direktniji, ne znači da je Plenkovićev baršunasti pristup manje opasan i štetan. Jedan premijerov telefonski poziv vrijedi više od predsjednikove izjave pred deset mikrofona.

HDZ toliko dugo uzurpira institucije i kontrolira pravosuđe da ne može zamisliti da mu se netko drugi miješa u tu prljavu rabotu. 
I možda Andrej Plenković zvuči kao zaštitnik demokracije, diobe vlasti i neovisnog pravosuđa kad osuđuje ovaj "nezamisliv i sramotan" pritisak Milanovića na DORH. Ali i on i njegova stranka odavno su probili granice tog sramotnog pritiska i učinili ga posve "zamislivim".

No kad se povuče crta, ima ovdje za Plenkovića jedna dobra stvar: ako sutra ostane bez Marija Banožića zbog akcije DORH-a, moći će za sve optužiti Zorana Milanovića.

A sebe i ministra napraviti žrtvom političkog pritiska s Pantovčaka.