'Svaki sat zbog zatajenja srca umre jedan građanin Hrvatske'

Akademik Davor Miličić čovjek je kojemu je srce obilježilo život. Vodeće je ime hrvatske kardiologije, profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila na KBC-u Zagreb te predsjednik Hrvatskog kardiološkog društva.

Četverogodišnja djevojčica Rita nedavno je dobila novo srce, samo dan nakon priključenja na mehaničku pumpu (prvi put u Hrvatskoj kad su djeca u pitanju). Smatrate li ovo jednim od većih uspjeha hrvatske dječje kardiologije i kardiokirurgije?

Kao “kardiolog za odrasle” mislim da je uzbudljiva priča o spašavanju Rite veliki uspjeh, ali da je pravi, najveći uspjeh mojih kolega, dječjih kardiokirurga i kardiologa, činjenica da prerastaju u vrhunski tim koji se može uspješno nositi s najsloženijom srčanom patologijom u djece.

Je li srce organ na koji se najduže čeka? I zašto je tomu tako?

U pravilu da, jer je srčani presadak najosjetljiviji u eksplantacijskom postupku u usporedbi s drugim organima. Najkritičnije je tzv. vrijeme hladne ishemije, odnosno, vrijeme od eksplantacije donorskog srca do samoga transplantacijskog zahvata. Ono u pravilu ne bi smjelo biti dulje od četiri sata. Nadamo se da ćemo u skorijoj budućnosti nabaviti tehnologiju koja omogućuje dulje preživljavanje donorskoga srca u uvjetima transporta, jer bi se tako mogao povećati broj ponuđenih donorskih organa koje bismo mogli prihvaćati.

Koliko se srce u prosjeku čeka?

Svi naši bolesnici na listi čekanja uvrštavaju se na jedinstvenu listu EUROTRANSPLANT-a, dakle nema nacionalne liste. Trenutno na listi imamo i bolesnike koji čekaju i do gotovo dvije godine. Postoji i kategorija hitnih transplantacijskih bolesnika. Takvi bolesnici čekaju kraće, od nekoliko sati, poput male Rite, nekoliko dana pa sve do mjeseca ili više. Naši bolesnici i mi u takvim okolnostima nerijetko preživljavamo vrlo dramatične trenutke.

Koliko ljudi u RH i Europi čeka novo srce, a koliko ih doista i dobije?

U tjednu nakon uspjeha s malom Ritom, kod nas u KBC-u Zagreb u jednom su danu u tišini uspješno obavljene još dvije transplantacije srca u dvojice naših, i to hitnih, odraslih bolesnika. Trenutno u okviru našega Programa transplantacije imamo 16 bolesnika na listi, među kojima su dvojica u hitnom statusu. Kod jednog ozbiljno razmatramo ugradnju mehaničke crpke, bojeći se da će daljnje čekanje biti odviše opasno.

Što uopće znači “odgovarajuće” srce za transplantaciju? Koji se sve parametri moraju poklopiti?

Najjednostavnije rečeno, podudarnost krvne grupe davatelja i primatelja jedan je od osnovnih preduvjeta, s time da je krvna grupa 0 univerzalni davatelj a krvna grupa AB univerzalni primatelj. Važne su i tjelesne proporcije, visina i težina davatelja i primatelja, pri čemu se u pravilu ne tolerira odstupanje više od 20 posto, iako ponekad odlučimo i drugačije, temeljem cjelokupne procjene i neposredne ugroženosti primatelja. Naravno, od ključne je važnosti struktura i funkcija donorskoga srca.

Kako biste ocijenili program transplantacija srca u Hrvatskoj?

Program transplantacije srca zasigurno je jedna od perjanica hrvatske medicine. Hrvatska je posljednjih godina na prvom ili drugom mjestu u Europi i svijetu po broju transplantacija srca u Europi i svijetu. Činjenica što trenutno predsjedam Odboru za transplantaciju srca u Europskome kardiološkom društvu dodatno govori u prilog tvrdnje o hrvatskome uspjehu. Trenutno nemamo bitnih kadrovskih niti tehnologijskih ograničenja.

Zdravstveno stanje naše nacije prilično je zabrinjavajuće, bolesti srca i krvnih žila uvjerljivo odnose najviše života. Zašto?

I u većini svijeta najviše se umire od bolesti srca i krvnih žila, pa tako i u nas. Godišnje u Hrvatskoj nažalost umire oko 23.000 naših sugrađana. Vodeći je uzrok smrti infarkt miokarda, potom moždani udar. Od iznenadne srčane smrti u Hrvatskoj umre oko 9000 ljudi godišnje, dakle svakoga sata jedna osoba. Pitate zašto? Pa vrapci na krovu znaju da pušenje, nedovoljno kretanje, nezdrava prehrana i prekomjerna tjelesna težina pogoduju ubrzanom razvoju ateroskleroze, koja je u podlozi većine kardiovaskularnih bolesti od kojih se umire. Neliječena bolest povišenog krvnog tlaka, od koje boluje oko 37% građana, neizravni je ubojica broj jedan danas u svijetu. Stoga je zanemarivanje hipertenzije potpuno nedopustivo. Slično vrijedi i za povišene masnoće u krvi te za šećernu bolest.

Jesmo li kao nacija skloni nezdravim navikama? Brinemo li dovoljno o sebi?

Postotak pušača u nas je neprimjereno velik, gotovo trećina odrasle populacije puši. Osim prekomjernog unosa životinjskih masnoća u nas je problem i prevelik unos ugljikohidrata, a sve to pogoduje pretilosti, šećernoj bolesti i aterosklerozi. Niču svuda oko nas nove pekarnice, jede se previše kruha, nezdravih grickalica, slatkiša, piju se zaslađena gazirana pića. Propast za srce i krvne žile! Unosi se previše soli. Ne bismo je smjeli unijeti više od pet grama na dan, a prosječan Hrvat unosi gotovo triput više.

Koji je dio Hrvatske najkritičniji kad su u pitanju bolesti srca i krvnih žila?

Najugroženiji je hrvatski istok, koji je ujedno i najsiromašniji. Sjeverozapadna Hrvatska postigla je mjerljivo smanjenje kardiovaskularnog pobola i smrtnosti, čemu je očito razlog bolja zdravstvena prosvijećenost i viši životni standard. Bjelovarsko bilogorska županija i dalje spade u zonu visokoga rizika. Naposljetku, Istra, Primorje i Dalmacija uspjeli su poboljšati kardiovaskularno zdravlje.

Kako Vi živite, kojih se zdravih navika pridržavate i što biste, na vlastitom primjeru, savjetovali i drugima?

Jedem zdravo i ne pušim. Radim previše, ali s velikom ljubavlju, pa se tješim da me gomila posla i stres još neko vrijeme neće koštati zdravlja. Nastojim održavati idealnu težinu, ali trebao bih pronaći više vremena za kretanje. Srećom moj je posao jako dinamičan, nije sjedalački. Osjećam se vrlo zdravim, ali kad pretjeram s poslom osjećam umor i iscrpljenost. Premalo spavam, ali si ponovno obećajem da ću se popraviti.

Dugo ste u medicini i znanosti, ali ipak nekako odvojeni od politike? Zašto?

Jeste li gledali dokumentarni film o obitelji Kostelić, kojoj se neizmjerno divim? Film nosi starogrčki naslov “Gnothi seauton” – upoznaj samoga sebe”. To je pisalo na znamenitome Delfijskome proročištu i spada u jednu od temeljnih životnih mudrosti koje se nastojim pridržavati. Medicina je moj istinski životni odabir, a kardiologija je moj život. Kada bih se još tisuću puta rodio, uvijek bih izabrao isto.

Što mislite o trenutnom stanju u zdravstvu? Što biste vi mijenjali?

Medicina mora biti dostupna svima, bez obzira na materijalni status i društveni položaj. Kvalitetna i socijalno osjetljiva medicina, baš kao i školstvo, zalog su opstanka našega naroda. Pokušao bih stručno i financijski dodatno racionalizirati naš zdravstveni sustav. Trajno bih osluškivao vodeće stručnjake pojedinih specijalnosti i nastojao pravedno uravnotežiti raskorak između želja i mogućnosti. U dijelovima Hrvatske gdje liječnici i sestre nemaju stimulacije za ostanak i rad, pokušao bih im riješiti stambeno pitanje i omogućiti veća primanja. Kao profesor na Medicinskom fakultetu tvrdim da edukaciju budućih liječnika treba modernizirati, lišiti je nepotrebnog bubanja gomile činjenica koje nemaju trajnu vrijednost te omogućiti više prakse. I možda najvažnije, valja inzistirati na profesionalnoj komunikaciji liječnika s bolesnicima, njihovim obiteljima i javnosti, jer tvrdim da najviše problema i afera u našoj medicini proizlazi iz loše komunikacije.