Tajne otoka smrti: Britanci su otvorili arhive, nacisti ubili i mučili tisuće, bilo i kanbalizma

U javnost je izašao službeni dokument 'Izvještaj o zločinima počinjenim u Alderneyu' koji otkriva strahote nacističkih koncentracijskih logora na otoku Alderney u Velikoj Britaniji. Tajni izvještaj napisao je kapetan obavještajnih časnika Theodore Pantcheff (tada imao 24) za Britansku vladu 1945. godine, nakon poraza nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Izvještaj star 75 godina trebao se čuvati u Britanskim arhivima do 2045. godine. Kopija je dana Rusima, odakle je izašla u javnost, piše Dailymail. 

Tisuće francuskih židova, ruskih ratnih zatvorenika i njemačkih političara bili su zatočeni, izglanjivani i pretučeni do smrti na otoku Alderney u periodu od 1942. do 1945. godine. Pantcheff je dobio iskaze 3 tisuće svjedoka, uključujući bivše ratne zarobljenike, njemačke vojnike i civile. Otkrio je dokaze o masovnim grobnicama, kao i stravične priče o tome kako su njemački Schutzstaffel (SS) koje su čuvale zatvorenike dobivale dodatni dopust za 'svakih pet mrtvih zatvorenika'.

Ubijali su ih i tukli iz zadovoljstva, zatvorenici su jeli trulu hranu, smeće i puževe, a u jednom slučaju radi se i o kanibalizmu. Pantcheff je u izvještaju napisao i o mučenju ruskog tinejdžera koji je 30 minuta sjedio na vrućoj peći.

Ukupno je umrlo najmanje 700 ljudi u radnim i koncentracijskim logorima na Alderneyu, a više ih je umrlo putujući u ili iz njih u odvratnim uvjetima na brodu bez sanitarnih čvorova s manje od metar kvadratnog po čovjeku na palubi. Zaključio je da je time 'utvrđeno da su u te tri godine na britanskom tlu počinjeni zločini sustavno brutalne i bešćutne prirode'.

Otkriveno je i da je Velika Britanija istraživala poslijeratne zločine, ali je kasnije odbila pokrenuti bilo kakve kaznene progone strahujući od međunarodne sramote, otkrio je The Times. Visoki nacistički dužnosnici odgovorni su za stravične zločine, zajedno sa zapovjednikom Karlom Theissom koji je zahtijevao da se zidovi njegova ureda preboje četiri puta kako bi se uklonile mrlje od krvi.

Eric Pickles, specijalni izaslanik Velike Britanije za post-holokaust pitanja, smatra da su ljudi zaslužili znati zašto Britanija nije uspjela kazniti niti jednog nacista za počinjene ratne zločine.

- Ono što se dogodilo ne odražava se dobro na britansku vladu, a mi želimo da nacija razumije sve činjenice. Zbog toga kažem da moramo objaviti sve dokumente vezane uz holokaust - rekao je.

Većina stanovnika Alderneyja se tijekom rata iselila jer tadašnji premijer Churchill nije osigurao obranu Kanalskih otoka. Smatrao je da nemaju nikakvu stratešku važnost. Taj je otok zatim postao lokacija na kojoj su se 1941. izgradila četiri radna logora, a 1943. dva su pretvorena u koncentracijske. Nacisti su porazili Francuse tek nekoliko dana prije.

Prisilili su Francuze i Britance da se predaju te ih strpali u logore. Smatra se da je na otok odvedeno više od 6000 ljudi 27 različitih nacionalnosti.

Četiri mjeseca kasnije Hitler je najavio svoj plan 'neosvojivih tvrđava' na otoku kako bi spriječio neprijateljsku invaziju u Europu.

Zatvorenici su živjeli u vlažnim drvenim barakama, okruženim ogradama od bodljikave žice. Većinu vremena provodili su vani radeći najmanje 12 sati teških poslova dnevno, s kratkom pauzom u podne, sedam dana u tjednu. Nisu imali posebnu opremu i nosili su istu odjeću tijekom cijele godine, osim drvenih klompi. Živjeli su na 'dijetalnoj prehrani' - pola litre kave bez šećera ili mlijeka za doručak, pola litre juhe od kupusa za ručak i slična porcija juhe i kilogram kruha koji su podijelili 5 ili 6 muškaraca za večeru.

Mnogi su hranu tražili među zakopanim mrtvim životinjama. Njihov posao obuhvaćao je polaganje izgradnju bunkera, tunela i zidova. Pojedini zatvorenici bili su bačeni u more zbog nedovoljnog rada.

 Pantcheff je zaključio da su ubijena najmanje 372 zatvorenika, no istinita brojka vjerojatno je puno veća, a suvremeni povjesničari procjenjuju da je broj mrtvih između 700 i 950.

U grobnim jamama bilo je po desetak tijela, a grobovi su ostajali otvoreni dok se nisu zapunili.

Izvještaj britanskog časnika sadržavao je poduži popis imenovanih nacističkih dužnosnika, zločina za koje su optuženi i detalja o temeljnim dokazima. U izvještaju je naveo dokaze o voditeljskoj strukturi logora i njegovoj ulozi u širem nacističkom ratnom stroju, referirajući se na Heinricha Himmlera, glavnog arhitekta holokausta.

No, Velika Britanija nije pokrenula kazneni progon i spriječila druge da to učine propuštanjem otkrivanja dokaza. Zbog toga je samo nekolicina Nijemaca ikad bila kažnjena za svoje zločine na Alderneyu, uglavnom od strane francuskog vojnog suda.