Teška sudbina Ukrajinke Olge: 'Muž mi je zarobljen, iščekujem ga tri godine. A imam i rak...'

”Svaka tri mjeseca pripremim mu torbu s njegovim stvarima, za slučaj da se u nekoj od razmjena zarobljenika pojavi i on. Zatim iz torbe vadim zimsku odjeću i stavljam ljetnu, i obrnuto, i tako stalno.”

Riječi su ovo koje nam je izgovorila Olga Kurtmallaieva (25), mlada žena koja već tri godine iščekuje povratak muža iz ruskog zarobljeništva. No Olga vodi još jednu borbu - dijagnosticiran joj je rijedak oblik raka.

Supruga je Olga upoznala još 2015. godine, a vjenčali su se 2017. godine. Ruslan je marinac, ranije je živio na Krimu, a u vojsci je još od 2014. godine, kad je, nakon ruske okupacije Krima i napada na regiju Donbas, otišao braniti svoju domovinu. Par je živio vrlo skromnim životom, u malenom unajmljenom stanu: “Nismo imali gotovo ništa.

Jednom mjesečno išli smo u kino i to mi je bila izlika za nošenje lijepih haljina. Te trenutke pamtim kao najljepše”.

Nažalost, nisu ni slutili kakve ih sve nevolje čekaju u životu.

Dok se Ruslan borio za Ukrajinu, Olga se 2021. morala suočiti s drugačijim tipom borbe - nakon što je na vratu osjetila neobičnu kvržicu i obratila se liječniku, Olgu su podvrgnuli nizu ozbiljnih pretraga i naposljetku joj dijagnosticirali rijedak oblik raka, Hodgkinov limfom u drugom stadiju. Upravo joj je Ruslan bio najveća podrška u tim trenucima i znala je da ispred nje nastoji ostati snažan. Iako su joj njihovi zajednički prijatelji rekli da se potpuno slomio kad mu je javila nesretne vijesti.

Život joj se promijenio

Uskoro je započela s kemoterapijom u Mariupolju, što joj je odgovaralo jer je i Ruslan tad bio tamo na dužnosti pa su se mogli češće viđati. Nepunih šest mjeseci nakon njezine dijagnoze život im se još jednom u potpunosti promijenio.

- Na početku potpune ruske invazije, u veljači 2022., živjeli smo u Berdjansku. Ruslan se odmah pridružio obrani Mariupolja te je sudjelovao i u obrani Azovstalja - govori Olga.

Njihov posljednji susret dogodio se 22. veljače 2022., samo dva dana prije početka ruske invazije. Ruslan je nakratko došao kući, a Olga se sjeća kako je već tad rekao da ima loš predosjećaj i da mu se čini da im prijeti velika opasnost. Istoga dana vratio se u Mariupolj.

IZ MINUTE U MINUTU Rusi upali u novu ukrajinsku regiju? 'Pokrenuta ofenziva na teritoriju Dnjepropetrovska...'

- Borio se i branio grad sve do 4. travnja 2022. godine, kad je s brojnim drugim ukrajinskim vojnicima završio u ruskom zarobljeništvu - prisjeća se Olga.

Olga je za to vrijeme bila u Berdjansku, koji se nalazio pod ruskom okupacijom.

“Tad sam morala obustaviti liječenje jer lokalne bolnice nisu imale potrebna sredstva, a jako dugo nisam primala nikakve novosti o Ruslanu.”

U jednom ranijem razgovoru za New York Times otkrila je kako je krajem travnja 2022. iz jednog ruskog zatvora dobila kratko pismo u kojem je pisalo: “Najdraža, piše ti tvoj muž. Dobro sam, živ sam i zdrav. Nadam se da si ti dobro. Volim te, draga, nadam se da ćemo se uskoro vidjeti. Tvoj Ruslan”.

Pod okupacijom u Berdjansku provela je šest mjeseci. Bez liječenja, bez ikakvih drugih novosti. Tek je u rujnu 2022. godine napokon uspjela pobjeći, najprije do Zaporižja, a zatim do Kijeva. Tamo se najprije u potpunosti posvetila traganju za Ruslanom i bilo kakvim novostima o njemu. Čak joj je i njezino vlastito zdravlje palo u drugi plan sve dok se zbog konstantnog osjećaja umora i slabosti ipak nije odlučila obratiti liječniku:

Rak je napredovao

- U Kijevu sam ponovno otišla na pregled nakon više od šest mjeseci i saznala da je rak napredovao iz drugog stadija u četvrti. Tad sam nastavila s liječenjem i počela primati velike doze kemoterapije. Nisam znala što očekivati ni koliko mi je vremena ostalo.

Ipak, otprilike godinu dana nakon dolaska u Kijev, Olgu je iznenadio video poziv s nepoznatog ruskog broja. Javila se i ugledala lice svojega muža. Za nju je to bio trenutak neopisive sreće, trenutak u kojem je napokon saznala s potpunom sigurnošću da je Ruslan živ i trenutak koji joj je dao snage da nastavi dalje. Telefonski i video pozivi iz ruskog zarobljeništva nevjerojatno su rijetki, za Olgu je to bilo nešto o čemu se nikad nije usudila ni razmišljati.

Tijekom boravka u Kijevu Olga se pridružila brojim udrugama i volonterskim akcijama koje tragaju za zarobljenim Ukrajincima.

- Htjela sam pomoći pa sam se aktivirala u volonterskom radu, a također smo osnovali i organizaciju koja djeluje kao podrška za Ruslanov bataljun. Organiziramo brojne prosvjede i istražujemo novosti o zarobljenicima te pokušavamo skrenuti pozornost Zapada na sve tragedije koje se događaju u Ukrajini i na katastrofalne uvjete u kojima se nalaze ukrajinski zarobljenici - prepričala nam je Olga.

Suprug joj je živ

Otkrila nam je i kako je posljednje novosti o Ruslanu saznala prije otprilike tri mjeseca, kad se u jednoj razmjeni zarobljenika vratio vojnik koji je s njim dijelio ćeliju:

- Potvrdio mi je kako je Ruslan još živ, ali ispričao mi je o groznim uvjetima koji ostavljaju teške posljedice na zdravstveno stanje zarobljenika. Pričao je o nedostatku hrane i raznim oblicima mučenja kojima su ukrajinski zarobljenici podvrgnuti, to je strašno!”.

Sve to Olgu je dodatno motiviralo da se nastavi baviti volonterskim radom. Njezin rak sad je u vrlo nestabilnoj remisiji. I dalje nastavlja s preventivnim liječenjem, no kemoterapija je ostavila velike posljedice na njezino zdravlje.

- Rak je u remisiji, ali ona je izrazito nestabilna. Primala sam velike količine kemoterapije i sad osjećam posljedice toga, od infekcija do polineuropatije, odnosno oštećenja perifernih živaca u cijelom tijelu - rekla je. Ipak, još nije izgubila nadu u bolju budućnost i Ruslanov povratak.

- Nadu imam i imat ću je i dalje. Svaka tri mjeseca pripremam mu torbu s njegovim stvarima, za slučaj da se u nekoj od razmjena zarobljenika pojavi i on. Zatim iz torbe vadim zimsku odjeću i stavljam ljetnu, i obrnuto, i tako stalno.

Uz volontiranje sad i radi, ima svoj online dućan i tvrdi kako ljudi moraju raditi, moraju nastaviti živjeti i moraju se nastaviti boriti.

Na pitanje o trenutnoj geopolitičkoj situaciji, o pregovorima između Rusije i Ukrajine i izjavama Donalda Trumpa, odgovara kako, prema njezinu mišljenju, nitko ne poduzima konkretne korake, a ljudi za to vrijeme trpe.

- Svi se bave nekim svojim političkim igrama, a nitko ne razmišlja o ljudima. Ljudi su ti koji stradavaju, ljudi su ti koji ginu i ljudi su ti koji trpe nehumane uvjete u ruskom zarobljeništvu.

Na kraju razgovora - poziv za pomoć

- Svaki put kad razgovaram s nekim iz stranih medija, na kraju zapravo šaljem poziv upomoć i pozivam Zapad da se probudi i pomogne svima nama u Ukrajini koji se svakodnevno suočavamo s ratnim strahotama. Pozivam države da nas podrže te da poduzmu neke brze i konkretne korake kako bi ovaj užas napokon prestao. Ovdje govorimo o mučenjima, ubijanjima, o tome kako Rusija konstantno krši Ženevsku konvenciju i treba nam podrška sa Zapada, treba nam pomoć da to sve zaustavimo i da se svi naši zarobljenici napokon vrate kući.

Unatoč svim nedaćama, Olga i dalje ustraje u svojoj borbi i vjeruje kako će se Ruslan uskoro vratiti. Nada se kako će ponovno zajedno živjeti i izgraditi budućnost u Ukrajini u kojoj više neće biti rata i patnje. Njezina priča podsjetnik je na izdržljivost i snagu ukrajinskog naroda te na to kako ljubav i nada mogu preživjeti čak i u onim najmračnijim i najtežim trenucima ako je osoba voljna nastaviti s borbom.