Sjede doma, komuniciraju preko društvenih mreža, odluke o napadima donose samostalno, a tek u porukama koje ostavljaju na mobitelu mogu se vidjeti njihove prisege krovnoj terorističkoj organizaciji
PROPUSTI SIGURNOSNOG SUSTAVA
Teško ih je uočiti: Zapad nema odgovor na 'copycat' teroriste
Davno je to bilo kad su se u Bejrutu (1983.) u dvama simultanim samoubilačkim napadima pripadnici Hezbollaha kamionima pretrpanim bombama zabili u bazu američkih marinaca i vojarnu francuskih padobranaca. U dotad neviđenome masakru poginuli su 241 američki marinac i 58 francuskih vojnika, nakon čega su se obje zemlje povukle iz Libanona.
Te akcije i danas brojnim terorističkim grupacijama služe kao primjer kako se takvom brutalnom taktikom može postići politički rezultat, iako njihovi oponašatelji koji su se potom pojavili u raznim zemljama širom svijeta (iako je samoubilačkih napada bilo i prije) vjerojatno znaju da takvi napadi nikad nigdje na kraju nisu donijeli prevagu. Napad Al Kaide na New York 2001. bio je ujedno i smrtna presuda toj organizaciji koje gotovo više i nema. Tamilski Tigrovi su desetljećima provodili takve akcije, ubili su desetke ljudi, smaknuli i nekoliko premijera, ali prije nekoliko godina potpuno su vojno poraženi i danas o njima više ne slušamo u dnevnim vijestima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:00
Ni Palestinci, koji su od Hezbollaha prigrlili taktiku samoubilačkih napada, nisu time poboljšali svoje pozicije i približili se željenom političkom cilju. Slično je i u Afganistanu i u Iraku, gdje se i nadalje događaju brojni napadi s desecima žrtava. Ni teroristi tzv. Islamske države koji već dulje harače u Europi, prema svemu sudeći, neće bolje proći.
I dok su u početku ciljevi samoubilačkih napada bile vojarne, veleposlanstva ili visoki dužnosnici protivničke strane, već dulje su mete civili. Teroristi udaraju na nebranjene ciljeve - upadaju na koncerte, postavljaju bombe u podzemnoj, napadaju kamionima na šetalištu kao nedavno u Nici, a prije nekoliko dana ušli su i u crkvu u Rouenu gdje su zaklali svećenika.
Radikalne stranke traže odlučnija rješenja
Cilj im je posijati strah, izazvati paniku, proširiti osjećaj nesigurnosti. Najveći dio njih su državljani zemalja u kojima su i počinili napade, uglavnom pripadnici druge, pa čak i treće generacije doseljenika sa sjevera Afrike ili s Bliskog istoka. Neki su, međutim, u
Europu došli tek nedavno kao dio velikog migrantskog vala potaknutog ratom u Siriji.
Zbog toga je pitanje sigurnosti postalo jedno od najvažnijih u političkim borbama od Sjedinjenih Američkih Država pa do Europe. Radikalne stranke traže odlučniji obračun s mogućim počiniteljima tih napada, pa i uz cijenu “ograničavanja sloboda” dok se ta prijetnja ne otkloni.
Državna represija, zaštitari i bodljikave žice...
U borbi protiv te vrste terorizma nema jedinstvenog modela. Različite države suočene s tom opasnošću poduzimale su različite korake. U onima autoritarnima, poput primjerice Rusije koja je jedno vrijeme bila na udaru tzv. Kavkaskog emirata te posebice “crnih udovica” (supruga ubijenih terorista), vlasti su se obračunavale provodeći državnu represiju ne mareći puno za to prelaze li možda pritom zakonske okvire. I Izrael je, suočen s tom opasnošću, provodio aktivnosti koje su nailazile na kritike zapadnih demokracija. Najprije su sagradili ogradu prema Zapadnoj obali i Gazi, odakle je dolazila većina samoubojica. U napučenijim dijelovima ograda je bila od betonskih blokova (zid), dok je većinom to bodljikava žica. Potom su bitno proširili sigurnosne mjere. Osim vidljivih policajaca u odorama, na tisuće je njih u civilu, posebice na osjetljivim mjestima, poput autobusnih postaja i drugih mjesta gdje se ljudi okupljaju.
Na ulazima u restorane i diskoteke postavljene su elektroničke kontrole sa zaštitarima. Oni koji su bili u Izraelu znaju da se, primjerice, u palestinski restoran u Jaffi može ući bez kontrole, ali u izraelski u obližnjem Tel Avivu – ni slučajno. Još veće sigurnosne mjere su u zračnim lukama. Uključuju i skidanje cipela te druge detaljne provjere. I to se ne provodi samo u Izraelu. Dok je trajala prva palestinska intifada (ustanak) krajem devedesetih, oni koji su iz Beča htjeli zrakoplovom u Tel Aviv mogli su u zračnoj luci vidjeti austrijsko borbeno vozilo s vojnikom iza strojnice.
Buldožerima ruše kuće počiniteljima napada
U vezi sa samoubojicama, Izrael je provodio i mjere odmazde koje nailaze na žestoke kritike udruga za zaštitu ljudskih prava. Buldožerima su rušili kuće počiniteljima tih napada kažnjavajući tako cijelu obitelj. Tako je prije par godina srušena kuća jednog Palestinca koji je ubio jednu Izraelku, majku šestero djece. Vlasti u Jeruzalemu govore kako ruše kuće da bi odvratili Palestince od novih napada, dok palestinski političari poručuju kako je tu riječ o kolektivnom kažnjavanju naroda. U prilog uspješnosti svojeg načina borbe protiv terorizma Izraelci prilažu statistike prema kojima je samoubilačkih napada sad sve manje (gotovo su nestali), dok je i broj onih u kojima počinitelji imaju šansu preživjeti (napadi automobilima, klasična ubojstva...) također u padu.
Smatraju kako njihova taktika koja, dakako, uključuje i široko razgranatu mrežu elektroničkog nadzora mogućih počinitelja tih napada daje rezultat te, unatoč prigovorima, ne namjeravaju od nje odustati. Prije nekoliko godina završena je i oko 100 kilometara duga sigurnosna ograda na (okupiranoj) Golanskoj visoravni prema Siriji. Na izraelskim granicama tako su postala rijetka područja na kojima nema ograde. I u Jeruzalem se ulazi autocestom kao kroz koridor opasan bodljikavom žicom iza koje su s jedne i druge strane palestinska naselja. No tamošnje vlasti govore kako je to cijena koja se mora platiti zbog sigurnosti.
Veliki europski gradovi sve su češće mete terorističkih napada. Slijedi kronologija nedavnih incidenata:
BARCELONA, 17. kolovoza 2017. – Najmanje 13 ljudi poginulo je u naletu kombijem na pješake na slavnoj La Rambli u Barceloni. Deseci su ozlijeđeni. Nekoliko sati kasnije policija je spriječila novi napad u katalonskom gradiću Cambrilsu.
MANCHESTER, 22. svibnja 2017. – Bombaš samoubojica raznio je 22 ljudi, među kojima je bilo i djece, na pop-koncertu Ariane Grande u Manchesteru.
STOCKHOLM, 7. travnja 2017. – Petero ljudi ubijeno je u naletu ukradenog kamiona u pješačkoj zoni u Stockholmu. Vozač, 39-godišnji Uzbek, optužen je za napad.
LONDON, 22. ožujka 2017. – Četiri osobe ubijene su, a jedan policajac izboden do smrti u napadu automobilom na londonskom Westminsterskom mostu i kod obližnje zgrade parlamenta. Napadač je ubijen.
BERLIN, 19. prosinca 2016. – Božićni sajam 2016. u njemačkoj prijestolnici bio je poprište napada kamionom kojim je pristaša Islamske države pregazio 12 ljudi. Napadač, 24-godišnji Tunižanin, ubijen je u Milanu nekoliko dana kasnije.
NICA, 14. srpnja 2016. – Pobornik IS-a usmrtio je u napadu kamionom 86 ljudi na promenadi u Nici na francuski državni praznik.
BRUXELLES, 22. ožujka 2016. – Više džihadista ubilo je 32 ljudi u napadu na zračnu luku i postaju podzemne željeznice u belgijskom glavnom gradu.
ISTANBUL, 12. siječnja 2016. – Bombaš samoubojica IS-a raznio se među skupinom njemačkih turista ispred Aje Sofije i Plave džamije i ubio 12 ljudi.
PARIZ, 13. studenoga 2015. – Skupina džihadista ubila je 130 ljudi u nizu koordiniranih napada na više pariških ciljeva u studenome 2015.
KOPENHAGEN, 15. veljače 2015. – Napadač star 22 godine ubio je dvoje ljudi u danskom glavnom gradu, jednu osobu u kafiću, drugu ispred sinagoge. Njega je usmrtila policija.
PARIZ, 7. siječnja 2015. – U napadu na redakciju satiričnog lista Charlie Hebdoa ubijeno je 17 ljudi. Odgovornost je preuzela Al-Qa’ida.
OSLO, 22. srpnja 2011. – Desničar Anders Behring Breivik ubio je 77 ljudi u Oslu i na otoku Utoyi u srpnju 2011.
LONDON, 7. srpnja 2005. – Četiri britanska muslimana u koordiniranim bombaškim napadima na sustav londonskog gradskog prijevoza ubila su 56 i ranila oko 700 ljudi.
MADRID, 11. ožujka 2004. – U usklađenim napadima na vlakove madridske podzemne željeznice ubijena je 191 osoba, a ranjeno ih je 1500.
Pritužbe na propuste sigurnosnog sustava
Taj izraelski primjer sigurno nije primjenjiv za Europu koja pitanje samoubilačkih napada iza kojih stoje, kako vidimo zadnjih dana, ne samo teroristi povezani s tzv. Islamskom državom, nego i razne psihički nestabilne osobe (tako je u Münchenu jedan Iranac
pucao u Turke, Kosovare i druge žrtve tvrdeći kako je zapravo Nijemac), ipak želi rješavati u okvirima zakona, a ne odmazdom i ograničavanjem sloboda svojim državljanima. Iako ima sve više pritužbi, posebice u Francuskoj, na propuste sigurnosnog sustava. Tako je jedan od dvojice ubojica iz Rouena bio evidentiran kao mogući terorist, ali je pušten na slobodu s elektroničkom narukvicom. I ubojica iz Nice je također bio poznati u policijskim krugovima.
Jednog od počinitelja masakra u istanbulskoj zračnoj luci turske vlasti su ranije uhitile, označile kao sigurnosnu prijetnju i vratile u Belgiju, koja ga je ubrzo pustila na slobodu. Problem s kojim se susreću zapadne obavještajne službe je da mogući počinitelji terorističkih napada povezani s tzv. Islamskom državom ne djeluju na klasičan način, okupljajući se na nekakvim konspirativnim sastancima i planirajući napad. Sjede doma, komuniciraju preko društvenih mreža, odluke o napadima donose samostalno, a tek u porukama koje ostavljaju na mobitelu mogu se vidjeti njihove prisege krovnoj terorističkoj organizaciji. Zato ih je teško i otkriti. No, iza krvavih akcija na Zapadu ne stoji samo ISIL, nego i razne psihički nestabilne osobe koje oponašaju fundamentaliste.
U Njemačkoj od 2016. spriječeno sedam terorističkih napada
Njemačke vlasti su, od napada na božićni sajam u Berlinu 2016., spriječile sedam terorističkih napada, poručio je predsjednik Saveznog ureda za borbu protiv kriminala (BKA) Holger Muench u razgovoru za dnevnik Rheinische Post.
- Napad poput onoga na božićni sajam u Berlinu više nije moguć - rekao je tada Muench. On je potvrdio kako su tada postojale 'slabe točke' koje se prije svega odnose na rad pravosudnih organa u Njemačkoj.
Hrvatska je označena kao relativno sigurna
Analitičari su utvrdili kako su to uglavnom pripadnici srednjeg sloja, koji su prošli sekularno obrazovanje te nisu osobe s ruba društva ili očajnici. Na napade se odlučuju iz uvjerenja, fanatizma, slijedeći poruke svojih vođa, koji također preko interneta pozivaju na ubojstva zapadnjaka, bilo gdje i bilo kad. Neki od njih uvjereni su kako će za to što će pobiti civile, žene, djecu... dobiti nagradu na onom svijetu, gdje će ih, umjesto jedne žene na zemlji, uz ostale nagrade koje im pripadaju, kako je to rekao jedan mladi taliban koji je preživio, čekati i 70 djevica. S obzirom na stalno opadanje moći tzv. Islamske države u Siriji i Iraku, koja se nalazi na sigurnom putu potpunog poraza, za očekivati je pojačavanje samoubilačkih napada u europskim gradovima. Koliko su stvari ozbiljne govori i podatak da je britanski Foreign Office izišao sa službenom kartom u kojoj su europske zemlje kategorizirane po stupnju opasnosti od terorističkog napada. Francuska i Njemačka predvode tu listu, na začelju su Češka i Poljska, dok je Hrvatska označena kao relativno sigurna zemlja. Uz pojačane mjere sigurnosti, koje će sigurno svaka zemlja podići na onu razinu za koju smatra da je odgovarajuća u tom trenutku, neki odavno upozoravaju kako bi se moralo nešto napraviti da bi se uklonili politički razlozi koji proizvode svirepa teroristička nedjela kojima ovih dana svjedočimo, a koja se nikad, ni s čim i ni u ime bilo kojeg višeg cilja ne mogu opravdati. I netko bi im trebao reći da taktika sa samoubilačkim napadima nigdje nije dovela do političkog rezultata. Bejrut 1983. godine bio je iznimka.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
