Tko je ubio princa i ljubavnicu? Svjedoci se zakleli na šutnju...

Okolnosti smrti Rudolfa od Austrije, sina jedinca cara Franje Josipa i njegove supruge Sissy, nerazjašnjene su još i danas.

Bečki dvor je odmah nakon tragičnog događaja uništio ključne dokaze, a svi svjedoci su se obvezali na doživotnu šutnju. Prema službenom izvješću, princ i njegova 17-godišnja ljubavnica barunica Marija Vetsera (Večera) zajedno su otišli u smrt. Princ Rudolf je prvo ubio svoju ljubavnicu, a zatim sebe.

Smrt princa prijestolonasljednika imala je strašne posljedice i po austrijsko carstvo. Osim što se nakon njegove smrti brak carskog para Franje Josipa i njegove supruge Sissy konačno raspao, nasljednik dugovječnog cara je postao njegov brat koji se odrekao prijestolja u korist svog sina Franje Ferdinanda.

Mnogi povjesničari smatraju da je Rudolf poživio car Franjo Josip I. bi vjerojatno abdicirao ustupajući carsko prijestolje mnogo liberalnijem sinu koji je bio veliki protivnik austrijskog vojnog saveza s njemačkim carem Vilimom II. Da je ostao živ možda ne bi došlo do Prvog svjetskog rata, možda Austro-Ugarska monarhija ne bi propala...

Protivio se očevoj politici

A princ Rudolf zaista je bio totalna suprotnost svom konzervativnom ocu. Vrlo senzibilan i liberalnih shvaćanja. No pod utjecajem oca morao je proći strogo vojničko obrazovanje. No njegova majka, u narodu voljena austrijska carica Elizabeta poznata kao Sissy, uspjela je potaknuti njegovu sklonosti prema prirodnim znanostima tako da je Rudolf kao mladić putovao Europom i svijetom i prikupljao raznu građu posebno iz ornitologije.

Šest godina prije smrti uredio je enciklopedijsko izdanje "Austro-Ugarska monarhija u riječi i slici" koje je od 1885. izašlo u 24 sveska. Kasnije je pisao novinske članke pod pseudonimom Julius Felix uperene protiv politike vlastitog oca. Sa 20 godina boravio je u Pragu gdje se zaljubio u mladu Židovku koja je bila njegova prva velika ljubav, iako joj nikada nije otkrio svoj pravi identitet.

Kao princ prijestolonasljednik morao je oženiti princezu pa se tako 1881. vjenčao sa belgijskom princezom Stephanie. Na početku je mladi par bio blizak, no nakon rođenja kćeri počeli su se sve više udaljavati. Navodno Stephanie nije mogla više rađati jer ju je muž zarazio spolnom bolešću, tako da nije bilo govora o osiguravanju muškog nasljednika krune.

S ocem se nastavio sve više i žešće sukobljavati, postao je sve veći ovisnik o alkoholu i morfiju te je stalno mijenjao ljubavnice. Izgubljen su svemu tome Rudolf je sve više osjećao morbidnu želju za smrću. 

Želio je smrt još ranije?

Jedna od najpoznatijih ljubavnica prije mlade Marije Vetsere bila mu je i šest godina mlađa glumica Mizzi Kaspar na koju je princ trošio ogromne količine novca kupujući joj najskupocjenije darove. Prema nekim povjesničarima. princ je nekoliko godina prije smrti razmišljao o samoubojstvu i htio da Mizzi Kaspar zajedno s njim to napravi no ona je odbila.

Dvije godine prije smrti princ je kupio dvorac Mayerling, udaljen dvadesetak kilometara od Beča i uredio ga kao lovački dvorac. Godinu kasnije upoznao je barunicu, ljepoticu Mariju Vetseru, koja je bila tek napunila 17 godina i koja ga od samog početka veze doslovno obožavala i bila spremna za njega sve učiniti. I on je nju zavolio, najviše zbog njezine fanatične ljubavi prema njemu. Neki pak tvrde da su bili u vezi i duže, ali da je Rudolfu ona sigurno nikad nije bila jedina ljubavnica.

Prema službenim izvorima, njihova smrt 30. siječnja 1889., poznata pod nazivom afera Mayerling, bila je rezultat težnji Rudolfovog oca da okonča njihovu sramotnu vezu. No Rudolf i Marija skovali su suicidalni plan. U njegovom voljenom Mayerlingu, gdje su redovito organizirali lovačke proslave i različita druženja tog zimskog, hladnog vikenda skončali su život.

Dan prije nego što su pronađeni mrtvi, princ Rudolf se nije pridružio lovu s ostalima što je inače običavao. Rekao je da ima privatnu večeru sa Marijom. Sobar je kasnije pričao da im je poslužio dvije boce vina, fazana sa gljivama i pekarskim krumpirom.

Razbili vrata i pronašli ih mrtve

Rudolf je svoju ljubavnicu ubio hicem u glavu, a potom je sebi oduzeo život. Nakon što to jutro nije otvarao vrata, sobar koji mu je donio doručak potražio je pomoć. Na kraju su on i još dvojica plemića stajali ispred sobe pokušavajući ući. Sobar je zatim uzeo sjekiru, i stao razbijati vrata. Ljubavnici su bili mrtvi. Marija je u ruci držala ružu, dok je Rudolf sjedio, pognut prema noćnom ormariću sa ogledalom.

Službeno je priopćeno da je Rudolf bio u stanju "duševne rastrojenosti" kako bi mu se omogućila sahrana u carskoj grobnici u Kapucinskoj crkvi u Beču. Marijini posmrtni ostaci su iznijeti noću iz Mayerlinga i tajno pokopani na groblju opatije sv. Križa u Heiligenkreuzu. Dvorac Mayerling pretvoren je u samostan karmelićanki.

Što je prava istina?

Mnogi su odmah posumnjali u istinitost službenog priopćenja bečkog dvora. Prije svoje smrti 1989. godine austro-ugarska carica Zita, udovica posljednjeg austrougarskog cara Karla, više je puta javno iznijela optužbe kako su nesretni par ubili francuski špijuni. Oni su htjeli ušutkati Rudolfa nakon što je odbio sudjelovati u zavjeri protiv Nijemcima sklonog Franje Josipa I. 

Posmrtni ostaci Marije Vetsere ukradeni su s groblja u Heiligenkreuzu 1992. godine. Kad su pronađeni podvrgnuti su ispitivanjima forenzičara kako bi se utvrdilo pripadaju li doista mladoj ljubavnici. Utvrđeno je da to zaista jesu njezini ostaci, međutim, da na njezinoj lubanji ne postoje tragovi smrti od pucnja iz vatrenog oružja te je dokazana mogućnost da je preminula od niza nasilnih udaraca u glavu.

Postoje i izvješća s mjesta nesreće prema kojima su na Rudolfovom tijelu pronađeni dokazi o nasilnoj borbi, a u istim se izvješćima navodi i šest prostrjelnih rana od metaka ispaljenih iz puške koja mu očito nije pripadala.

Prije godinu i pol dana u bankovnom sefu u Beču pronađena je kolekcija pisama barunice Marije Vetsere koja su tamo čuvana 90 godina.  Posljednje pismo barunice upućeno je njenoj majci, bratu i sestri, a otkrili su ga zaposlenici banke u Beču. Pismo se nalazilo u sefu s ostalim pismima i pronađeno je 126 godina nakon njezine smrti.

“Oprostite mi zbog ovoga što sam učinila, nisam se mogla oduprijeti ljubavi. U skladu s tim želim biti pokopana pokraj njega na groblju Alland. Sretnija ću biti mrtva nego živa.”, napisala je barunica svojoj majci Heleni.

Što je zapravo od svega toga istina i kako su zapravo skončali habsburški Romeo i Julija ostaje misterija..