To je naše more: Savudrijsku valu ne damo Zlovencima!

Velika pravna bitka za Piranski zaljev, koja traje već osam godina, danas će konačno dobiti točku na “i”. Arbitražni sud će u Palači pravde u Den Haagu odlučiti gdje je točna granica između hrvatskog i slovenskog mora.

Borba za Savudrijsku valu, odnosno Piranski zaljev službeno traje već 26 godina, od osamostaljenja Hrvatske. Hrvati i Slovenci se oko tog pitanja nikad nisu uspjeli usuglasiti. Službena morska granica oko Piranskog zaljeva nikad nije postojala.

Dan odluke Slovenci u javnosti označavaju kao “Dan D”. Hrvatima je, s druge strane, to još samo jedan običan četvrtak.

Naime, hrvatska strana želi podjelu Piranskog zaljeva po pola, odnosno na dva jednaka dijela. Međutim, Slovenci žele više od toga za sebe. Pravdajući se argumentima da im Piranski zaljev omogućuje izlazak na otvoreno more jasno traže veći dio. Kakvu god odluku Arbitražni sud sutra donese, Hrvati je neće prihvatiti.

Hrvatska neće niti prihvatiti niti odbiti rezultat arbitraže jer ona za nas ne postoji, rekla je prošli tjedan u razgovoru za ljubljanski list hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

Njezin čvrsti stav o neprihvaćanju odluke Arbitražnog suda slijedili su i premijer Andrej Plenković, ali i brojni hrvatski političari i analitičari.

- Izašli smo iz arbitraže i ona za nas neće biti obvezujuća - istaknuo je nedavno Plenković. Hrvati skladno tvrde da je arbitražni postupak kontaminiran te ga zato ne priznaju, kao što neće priznati ni odluku.

Granica mora biti pravična

Akademik Davorin Rudolf, ujedno i bivši predsjednik hrvatskog dijela Mješovite hrvatsko-slovenske komisije, smatra da bi jedno od rješenja spora oko Piranskog zaljeva mogli biti izravni bilateralni pregovori. Njima bi se, smatra Rudolf, sporno pitanje moglo riješiti u “pet minuta”. Za takvo rješenje potrebna je obostrana dobra volja, za koju Rudolf tvrdi da u ovom sporu ne postoji. Istaknuo je da bi zlatno pravilo kod razgraničenja bilo to da granica mora biti pravična za obje strane.

- Ako je povučena u korist jedne strane, bit će trajno vrelo nesporazuma, nesuglasica, svađa i sukoba. Isto tako, s obzirom na to da u Jugoslaviji nije bilo jasno utvrđenih granica na moru između tadašnjih republika, pri povlačenju granica između dvije države najbolje bi bilo primijeniti pravila Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora - rekao je akademik. Prema Konvenciji, morska granica između Hrvatske i Slovenije trebala bi ići sredinom teritorija mora.

Dva suprotna viđenja spora

Naš sugovornik također smatra kako ne postoji posebna važnost spora oko Piranskog zaljeva.

- Kod nas povlačenje granice sa Slovenijom nije nikakvo političko pitanje na visokoj razini. No naši susjedi podigli su to pitanje gotovo na razinu mita. Smatram da je pitanje razgraničenja poprimilo sadržaj teritorijalnog pitanja, a to je nešto sasvim drugo. Nijedna država neće drugoj državi pokloniti ili darovati svoj teritorij niti je to uopće potrebno - istaknuo je Rudolf.

'Slovenija nema otvoreno more'

U arbitražnom sporazumu ključna razlika u interpretaciji Hrvata i Slovenaca vodi se oko termina “junction”. Slovenci ga tumače kao fizički dodir svojih teritorijalnih voda s međunarodnim vodama, a Hrvati, s druge strane, ističu da je to spona između slovenskih i međunarodnih voda.

- Taj pojam je najslabiji dio sporazuma po meni. Slovenci inzistiraju na vezi s otvorenim morem, ali ja bih ih pitao gdje je to more. Naime, u području Hrvatske i Italije nema otvorenog mora u klasičnom smislu jer je Hrvatska proglasila Zaštitni ekološko ribolovni pojas, a Italija Ekološku zonu u tom području. Prema tome, otvorenog mora nema - tvrdi Rudolf.
Dva dana prije odluke Arbitražnog suda, iz slovenske vlade rekli su nam da će Slovenija svakako poštovati odluku suda i njegove primjene.

- Za provedbu odluke određen je rok od šest mjeseci, što je dovoljno vremena za miran dijalog sa susjedima - priopćili su iz Vlade te dodali kako je premijer Erjavec u nekoliko navrata izrazio očekivanje i nadu da će i Hrvatska poštovati presudu. U suprotnome, Slovenci prijete blokadom granica u nadolazećoj turističkoj sezoni, kao i stopiranjem ulaska Hrvatske u Schengen.

'Susjede ne možemo birati'

- Smatram da nema nikakvog razloga da ne postignemo jedan civilizacijski dogovor. Uostalom, takav su dogovor međusobno postigle sve zemlje u svijetu koje imaju more - rekao je akademik Rudolf.

Zaključio je rekavši kako se na problem arbitraže treba gledati dugoročno jer “susjede ne možemo birati ni promijeniti”.

Urotili su se s arbitrima da prevare Hrvatsku 2015.

Hrvatski državni vrh složan je da za Hrvatsku arbitraža ne postoji. Hrvati sutra neće sjediti u Palači mira u Den Haagu jer smatraju da je arbitražni sporazum nepobitno kompromitiran.

Naime, početkom 2015. slovenski ministar Karl Erjavec započeo je s medijskim istupima u javnosti. Govorio je tad na sav glas kako posjeduje neformalne informacije o arbitražnom sporu za Piranski zaljev. Isticao je i kako će za Sloveniju sve na kraju biti kako treba. Hrvatska se tad pitala ima li Slovenija neke posebne izvore komunikacije s obzirom na ministrove tvrdnje.

U lipnju iste godine Vesna Pusić je kao tadašnja prva potpredsjednica Vlade te ministrica vanjskih i europskih poslova pisala Arbitražnom sudu zahtijevajući objašnjenje. Slovenija je, s druge strane, odmah odbacila sve optužbe i zanijekala ih pred sudom. O spornoj situaciji Pusić je tad obavijestila i Europsku komisiju. U srpnju 2015. Večernji list je objavio transkripte i tonske zapise dijelova razgovora između Jerneja Sekolca, slovenskog člana Arbitražnog suda u Haagu, i Simone Drenik, članice slovenskog ministarstva vanjskih poslova. Međusobno su se dogovarali o iznošenju argumenata Slovenije na sudu, kao i o lobiranju za Sloveniju kod drugih sudaca u arbitraži. Razrađivali su strategiju o tome kako utjecati na članove Arbitražnog suda te kako manipulirati dokumentacijom. Dan nakon izbijanja afere i Sekolec i Drenik podnijeli su ostavku. Skandal je odjeknuo u hrvatskoj javnosti. Hrvati su smatrali da je takvo ponašanje Slovenije dovelo u pitanje legitimnost, zakonitost i vjerodostojnost cijelog arbitražnog postupka. Krajem svibnja tadašnji hrvatski premijer Zoran Milanović pisao je slovenskom premijeru Miri Ceraru i rekao kako su vjerodostojnost i integritet toliko narušeni u arbitražnom postupku da se sam proces više ne može nastaviti u toj ili sličnoj formi. Ubrzo su Vlada RH i Sabor donijeli Sporazum o prekidu arbitražnog postupka, kojim je Hrvatska konačno prekinula sve veze s kontaminiranim arbitražnim postupkom.

Hrvati su tvrdili kako se imenovanjem novih arbitara ništa bitno ne može promijeniti. Izvori bliski Ministarstvu vanjskih i europskih poslova u Hrvatskoj tvrde i kako švicarski i norveški arbitri u sadašnjem postupku nikad prije nisu sudjelovali u postupku arbitraže. Smatraju i da su Hrvati arbitražni sporazum ionako potpisali i pregovarali pod velikim pritiskom. Hrvatska je do izlaska iz arbitražnog postupka 2015. na troškove suda potrošila 850.000 eura, a za troškove zastupanja 3,05 milijuna eura.