Kaštelanin Jozo Pirić biljku je ubrao na Europskom prvenstvu 1998. Procvjetala je tek ove godine, na prvi dan Eura. U narodu se vjeruje da ovaj cvijet donosi sreću
To je znak s neba? 'Moja biljka cvate, znači bit ćemo prvaci!'
Obožavam cvijeće, a ta mi se biljka svidjela. Ubrao sam je s korijenom u Francuskoj, zamotao u vlažni papir te dva dana čuvao u autobusu do Hrvatske, otkrio nam je Jozo Pirić (64) iz Kaštel Gomilice.
Biljku je donio sa Svjetskog prvenstva. Pazio ju je svih 18 godina, no unatoč trudu, procvjetala je tek sad, na prvi dan Eura! U šali ju je prozvao “Francuzica”.
- Da mi nije tako draga uspomena na broncu ‘Vatrenih’, već bih je odavno iščupao. Ali kako iščupati takvu uspomenu, jednostavno nisam imao srca - kaže.
I sva sreća da nije jer ga je nedavno dočekalo iznenađenje.
- U petak ujutro krenuo sam iz kuće, prošao pored vrta i imam što vidjeti – moja je ‘Francuzica’ procvjetala! Nakon punih 18 godina, od Francuske do Francuske, na dan otvaranja Eura, bacila je žuti cvijet. Baš sam bio presretan, a siguran sam da je to i neki Božji znak. Ako smo tada uzeli medalju, nadam se da će se povijest ponoviti i ove godine te da će se ‘Vatreni’ opet okititi medaljom – nada se Pirić, koji je u Francusku 1998. putovao kao mladi nogometni trener.
Bio je u društvu Miroslava Buljana i Sretena Ćuka, a u karijeri je vodio i aktualnog trenera Hajduka Marijana Pušnika. Danas je Pirić prvi čovjek ŽNK Marjan. Cure kažu da je pravi džentlmen, koji im često poklanja cvijeće iz svojeg vrta.
- Najdraži cvijet mi je ruža, njih najradije i poklanjam ženama, jer su ruže simbol ljubavi i nježnosti, ali i boli. Ponekad se i ubodeš na trn. Mnoge žene s uzdasima gledaju u moj vrt i hvale ga, pitaju me tko ga pazi i začude se kad im otkrijem da je to moja zasluga - pojašnjava Pirić, koji je razveden te još traži partnericu kojoj će pokloniti cvijet. Za sada “Francuzicu” nikome nije darovao, ali nema sumnje, ako “Vatreni” ponove uspjeh iz 1998., da će potražnja biti velika. U vrtu ima 50-ak vrsta bilja, a posebno mjesto ima i trava s Poljuda.
- Ukupno imam četiri busena - prvi sa starog travnjaka, drugi s novoga, treći sa Staroga placa i četvrti, koji sam uzeo dok se travnjak obnavljao nakon što je na njemu iscrtana ‘svastika’. ‘Francuzica’ i Hajdukov travnjak lijepo se slažu jedno uz drugo – zaključuje Pirić.Najvjerojatnije se ovdje radi o bolonjskom žednjaku, sukulentu koji je vrlo raširen i u nas, a posebno u dijelovima Italije, Francuske, pa i u Velikoj Britaniji. Sukulenti su zimzelene biljke koje potječu iz pustinjskih predjela i s raznih kontinenata. U Hrvatskoj se neki sukulenti nalik jednjaku u narodu još nazivaju kućnom srećom, a u Engleskoj se, upravo za biljku koju je Pirić donio iz Francuske, dakle bolonjski žednjak, vjeruje da donosi sreću kada cvate i lijepo uspijeva. Na britanskom otočju, još od srednjevjekovnih vremena, postoje vjerovanja da cvjetovi ovih biljaka donose i sreću u ljubavi, braku, pa čak i da utječu na plodnost. Dakle, donose rezultat na svim poljima, od travnjaka do kreveta!